Umjetnički rad svestrane umjetnice Ane Sladetić je impresivan; inovativan i ponekad iznenađujući. Instalacije, performansi, umjetnička videa, grafike, crteži, fotografije, slikarstvo, slikanje na keramici su područja njenog dosadašnjeg interesa, a prije svega zanimljivo je njeno spajanje umjetnosti sa znanošću i novim tehnologijama. Angažirana umjetnost na novi način, također čini važan segment u njenomj osebujnom radu. Biografija Ane Sladetić je također ispunjena zanimljivim događajima; sudjelovanjima na brojnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu uključujući onu u galeriji Christie’s u New Yorku, nagrade za umjetnička ostvarenja, stručna predavanja te boravke na umjetničkim rezidencijama u Njemačkoj i SAD-u, u Belgiji, Finskoj i Francuskoj. Diplomirala je i doktorirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a trenutno je docentica na Akademiji umjetnosti i kulture Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.

S Anom Sladetić razgovarala sam krajem srpnja 2022. godine povodom njenog skorog izlaganja na skupnoj izložbi u Dubrovniku, koja će se održati s prošlogodišnjim sudionicima 28. internacionalnog umjetničkog festivala u Seulu, održanom u organizaciji Svjetske kulturne udruge umjetnika –WCAA i 21C međunarodne udruge kreativnih umjetnika u Južnoj Koreji – 21C ICAA.

Bila sam obradovana otvorenošću za razgovor umjetnice Ane Sladetić koja redovno izlaže u Južnoj Koreji gdje je 2017. bila i nagrađena za svoj rad.

Jasna Lovrinčević: “Na internacionalnu umjetničku scenu stupili ste rano i na najvišoj razini, izlaganjem 2014. godine u slavnoj galeriji Christie’s u New Yorku. Vaš rad iz serije od devet grafika Gdje je dom odabran je za izložbu u toj kući. Tome je prethodilo Vaše sudjelovanje na natječaju, objavljenom na Internetu, na kojem ste Vi s Vašim radovima zajedno s još 49 sudionika odabrani od tri tisuće prijavljenih. a onda ste ušli u najuži krug od samo tri umjetnika izabrana za prezentaciju svoga rada u Christie’s-u. Koji je točno rad bio izložen? Je li tema Gdje je dom bila zadana? Ideja doma i pripadnosti već godinama ne gubi na aktualnosti pa bih Vas molila ako biste kratko saželi Vašu viziju doma prikazanu kroz taj Vaš rad.”

Ana Sladetić: “Na natječaje sam se prijavljivala čim sam diplomirala na akademiji 2009. Veći „izlazak“ odnosno „prolazak“ na internacionalnu scenu bio je 2011. na izložbi u Kini. Vidjela sam natječaj IPCNY – International Print Center New York za temu New Prints, u slobodnom prijevodu – suvremena grafika. To je bila tema natječaja kojeg spominjete. Bio je poseban osjećaj znati kako će vaša grafika visiti u Christie’s-u. Prijavila sam tada tri grafike iz serije Gdje je ___ dom?. Izabrana je grafika s prikazom kuće. To je grafika rađena u dubokom tisku; bakropis, visoki tisak.
Rad Gdje je ___ dom? problematizira pitanje doma kao sigurnog prostora u kojem su naglašeni osjećaj pripadnosti i uloga vanjskog i unutarnjeg prostora na percepciju naših vrijednosti i navika. Kako stara latinska izreka kaže Ubi bene, ibi patria, moja vizija doma je gdje je dobro.”

Jasna Lovrinčević: Uz seriju Vaših radova Gdje je_____ dom? (2012.-2018.) kao i neke druge Vaše radove obično stoji jedan duži vremenski raspon nastajanja radova što je jako zanimljivo jer upućuje na razvoj ideje i mogućnost drugačijeg sagledavanja teme i drugačijeg prikaza možda istog. Što se zapravo u tom periodu mijenja u Vašem estetskom procesu stvaranja i kako gledate na one prve radove iz takvih serija?”

Ana Sladetić: “Dobro ste primijetili. Moje serije radova protežu se kroz godine. Zavisi najviše kad odlučim kako je serija gotova, zaokružena i smislena cjelina. Kod spomenute serije doma, željela sam napraviti 9 lightboxa koji tvore krug ili polukrug i na taj način se mogu izlagati na više načina: na podu, na zidu, samostojeće, na nogarima itd… Vjerujem kako mnogo umjetnika proteže paralelno više puteva inspiracije za svoje radove. Na prve radove gledam kao početak. Kroz proces stvaranja novih radova smišljam kako bi radovi funkcionirali kao gotovi i postavljeni u prostoru.”

Jasna Lovrinčević: “Vaš rad Čisto i krivo s termokromatskom bojom, koji se vezuje uz umjetničku rezidenciju u Wiesbadenu, izuzetno je zanimljiv, posebno za posjetitelje, jer oni moraju uložiti osobni trud kako bi uopće mogli vidjeti rad. To je jedan u nizu Vaših interaktivnih radova koji potiče promatrača na igru, ali kroz igru postavljaju se i određena pitanja. Na Vašoj nedavnoj izložbi Izolirana prisutnost također se nalaze radovi koji posjetiteljima omogućuju interakciju. Povezivanje tradicionalnih likovnih medija i suvremene tehnologije karakterističan je za Vaš rad. Povezivanje umjetnosti i znanosti pomalo je i trend. Jeste li se pri radu sretali s poteškoćom održanja težišta na estetskom odnosno održanje balansa između tehničkog i estetskog. Pretpostavljam kako bi to mogao biti veliki izazov u spoju umjetnosti i znanosti ili se to meni samo čini?”

Ana Sladetić: “Utjecaj napretka komunikacije i tehnologije utječe na naš život. Tako i u umjetnosti vidljiva su propitivanja upravo tog napretka. Vjerujem kako ste na to mislili kao trend u spajanju umjetnosti i znanosti. Međutim, ako usporedimo kroz povijest umjetnosti razdoblje renesanse, i renesansne umjetnike – interesiralo ih je više stvari mimo područja u kojem su djelovali i stvarali.
Meni su, još dok sam bila u srednjoj školi, zanimljivi bili natječaji i rad zagrebačkog Biroa suvremene umjetničke prakse Kontejner (osnovan 2002. godine), čije područje interesa je progresivna suvremena umjetnost koja istražuje ulogu i značenje umjetnosti.
Kreiranje rada koji se poigrava s tradicionalnim i nekonvencionalnim medijem, zaista je izazovno. Tehnička limitiranost, ali isto tako i osebujnost, svakako utječe na estetiku umjetničkog djela.”

Jasna Lovrinčević: “Radovi pod nazivom Mape snova, nastalih od 2014. do 2018., sabranih u grafičkoj mapi Argola, od kojih ste nekoliko odabrali za izložbu u Dubrovniku počeli ste kreirati na umjetničkoj rezidenciji u Belgiji. Što je bio najveći izazov u kreiranju ovih grafika; koncepcijski, estetski ili tehnički? Koliko grafika sadrži Argola?”

Ana Sladetić: “Grafička mapa u ediciji Argola HAZU, 2020. sastavljena je od 5 grafičkih listova u sitotisku i visokom tisku. Cijelu seriju izlagala sam u Seulu ove godine, a za izložbu u Dubrovniku, biti će prikazane tri grafike.

Grafička mapa Dream Maps nastavlja niz serija grafika s temom inspirirane snovima. No, u grafičkoj mapi Argola to su snovi prikazani kao klišeji modernog doba, dok u prijašnjim radovima naslovljenim Dream Map su zapisani osobni snovi u razdoblju od 2014. do 2018. godine. Te grafike rađene su u tehnici litografije i pronto plate litografije. Prve grafike rađene su na umjetničkoj rezidenciji za grafičare Frans Masareel Centrum u Belgiji. Najveći izazov bio je povezati prvotnu seriju grafika litografije i novu ediciju u sitotisku i visokom temom snova kako osobnom tako i kolektivnom.”

Jasna Lovrinčević: “Od 2012. sudjelujete na različitim umjetničkim rezidencijama, nekoliko puta u Njemačkoj od 2012. pa nadalje, u SAD-u, u Belgiji, Finskoj i Francuskoj. Koliko su ova usavršavanja doprinijela proširenju Vaših vidika i stvaranju vlastitog umjetničkog izričaja? Koje su Vas rezidencije posebno dojmile, gdje ste možda stekli neke ključne poticaje?”

Ana Sladetić: “Umjetničke rezidencije su pridonijele proširenju mojih vidika, uvjerenja, inspiracije i naravno kontakata. Ne bih izdvojila samo jednu, jer zaista svaka rezidencija daje novo posebno iskustvo. Umjetničke rezidencije razlikuju se po vremenskom periodu, smještajnim i financijskim kapacitetima, te galerijskim i javnim radom. Kao umjetnici, izlaženja iz zone komfora, bilo je poticajno i zanimljivo. Na umjetničkoj rezidenciji osim što stvarate likovno djelo, upijate sve ono što vidite i doživite.”

Jasna Lovrinčević: “Još prije nego što ste izlagali u New Yorku, izlagali ste u Kini 2011. i 2013. nominirani ste za Aesthetica Art Prize u Ujedinjenom Kraljevstvu. To su bila Vaša prva internacionalna iskustva. Možete li kratko reći o okolnostima izlaganja na izložbi u Kini, koja djela ste izložili, kao i nominaciji za nagradu u UK. Kako se obično prvi uspjesi pamte i poticaj su za dalje, molila bih Vas ako biste mogli nešto reći što je to za Vas kao izuzetno mladu umjetnicu značilo?”

Ana Sladetić: “Izlaganje u Kini bio je prvi doticaj s izlagačkim radom izvan Europe. Čak i prvi veći let… Bilo je nezaboravno jer je to kultura koju sam mogla pojmiti samo iz knjiga, filmova i serija. Doticaj s Kinom i izlaganjem bilo je posebno. Pamtim kako sam izložila autoportrete. Uz izložbu, imali smo priliku vidjeti dio muzeja, galerija, hramova, opera, kazališta, turističkih mjesta i kušati tradicionalna jela. Sav taj sukus negdje ostaje trajno pohranjen u mojoj memoriji i svakako je inspiracija u mojim narednim djelima.
Nominacija za nagradu Aesthetica Art Prize bila je za rad Impulses. Crteži su nastali u nemogućnosti kontrole linije u višesatnoj vožnji autobusom na posao i s posla. Crteže prati tri dvokanalna videa koji prikazuju proces nastanka rada.”

Jasna Lovrinčević: “Meni osobno zanimljiva je ideja zastupljena u seriji videa pod nazivom Memory (2011.do 2014.) koje ste realizirali pri posjetu Kineskom zidu, Berlinskom zidu i Gradskim zidinama u Seulu i Nizozemskoj Atlantskom zidu. Molila bih vas ako biste mogli kratko reći o ovom Vašem radu.”

Ana Sladetić: “Slojeviti rad Memory snimljen je na značajnim zidovima po svijetu kao što su Kineski zid, Berlinski zid, Atlantski zid, Zid Seoula, ali i u Hrvatskoj gdje sam snimila zid Dioklecijanove palače. Rad Memory sačinjen je od frottagea, video zapisa performansa i fotografija. Na navedenim lokacijama uzimala sam otiske tehnikom frottage i tim činom apstrahirala pitanje granice, graničnog i sigurnog prostora.”

Jasna Lovrinčević: “U Južnoj Koreji izlagali ste 2014, 2017 , 2018 i 2021. Pošto se radi o razgovoru povodom izložbe u Dubroniku s prošlogodišnjim sudionicima izložbe u Seulu željela sam Vas zamoliti ako biste mogli kratko reći o Vašim izlaganjima u Južnoj Koreji i o novim iskustvima vezana za sudjelovanja na tim izložbama?”

Ana Sladetić: “U Seulu sam više puta izlagala. Godine 2014. i 2021. izlagala sam grafike. Godine 2017. izlagala sam radove iz serije Čisto i krivo, za koje sam nagrađena WCAA Prize na The World Youth Art Festival u konkurenciji od stotinu radova iz 46 zemalja. Godine 2018. izlagala sam video rad u CICA Museum, Gimpo-si, Gyeonggi-do.
U Seulu ove godine sam izložila seriju grafika iz edicije Argola izdanja Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Grafike su naslovljene Dream Maps. Grafike preispituju snove što nam kroz potrošačke ideale nameće svakodnevnica.
Svaka nova izložba za mene je izazov. U Seulu vrvi umjetnička scena – samo u gradu je preko tristotinjak galerija i muzeja. Naravno, tijekom pandemije na trenutak je stalo fizičko izlaganje i odlaženje na prilično dugi put do Seula. No, nadam se kako će situacija ipak s vremenom biti malo bolja…
Izlaganje u Južnoj Koreji potaknulo me za traženjem inovacija u opremanju radova, izlaganju i kolaboraciji s institucijama različitih područja. Zahvalna sam na svakoj pruženoj prilici i nadam se kako ću i dalje nastaviti stvarati i nadopunjivati svoje znanje.”