Pijanist Ivan Galić, čiji je prvi album Scent of a Dream dobio najbolje ocjene za interpretaciju,
osvaja srdačnošću, iskrenošću i kao osoba koja puno uči, puno zna i puno postiže. Scent of a Dream snimljem za eminentnu, njemačku diskografsku kuću Genuin u prosincu 2021, objavljen 2022, nominiran je za jednu od najvećih nagrada za klasičnu glazbu u Njemačkoj, Opus Klassik za 2022. godinu. Album je dobio prestižne tri nominacije: za najboljeg instrumentalista, za najboljeg umjetnika u usponu i za najbolju solo izvedbu. “Nisam dobio nagradu, ali je velika čast biti nominiran”, rekao je Ivan Galić u razgovoru kojeg smo vodili početkom prosinca 2023. godine.

Još kao student Muzičke akademije u Zagrebu paralelno je studirao na Visokoj školi za glazbu Franz Liszt u Weimaru u Njemačkoj (Hochschule für Musik Franz Liszt Weimar) i na obje visoke škole je magistrirao. Poslijediplomske studije upisao je i završio, jedan u Zagrebu, drugi u Weimaru i treći u Bresciji pokraj Milana u Italiji, a trenutno studira na Doktorskom studiju na Muzičkoj akademiji u Sarajevu.

Pobjednik je više internacionalnih pijanističkih natjecanja od kojih je posebno izdvojio; Grand Prix na 2. internacionalnom Mozartovom natjecanju u Berlinu, Prvu nagrada na natjecanju Citta di San Dona di Piave u Italiji, posebnu nagradu na natjecanju Theodor Leschetizky u Hamburgu te nagradu na natjecanju Tbilisi Piano Competition u Gruziji.

Ima široki reporoar koji obuhvaća sve epohe, nastupio je u Japanu kao i u cijeloj Europi. S njemačkim ansamblom suvremene komorne glazbe Via Nova bio je na turneji po Južnoj Koreji i Njemačkoj. Zanimljivo je da su izvodili samo nove kompozicije, najčešće napisane za određeni koncert koji se izvodio.

Jasna Lovrinčević: “Za Vaš albumu Scent of a Dream s djelima Johannesa Brahmsa, Franza Schuberta i tri skladbe hrvatskog skladatelja Iva Mačeka, vodeći svjetski časopisi za klasičnu glazbu poput Pizzicata, Classical Music Daily i Piano News napisali su izvrsne kritike, “Fini nijansirani zvuk” posebno je istaknuo časopis Pizzicato navodeći kako se radi o “potpuno uvjerljivom debiu”.

Zanimljivo je da ste za svoj album uvrstili djela Iva Mačeka (1914.-2002.), većini poznat kao izvrstan priređivač brojnih notnih publikacija. Kako ste se odlučili na taj izbor?”

Ivan Galić: “Ja sam započeo studij na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi LJubomira Gašparovića i on je bio taj koji je mene upoznao sa skladateljskim opusom Iva Mačeka i koji je prenio svoju ljubav prema Ivu Mačeku i na mene. Kada sam počeo čitati po prvi put te kompozicije uvidio sam da je to sjajna glazba. On je bio izvrstan i pijanist i skladatelj. Razmišljajući o repertoaru za CD, odlučio sam staviti i Ivu Mačeka pored Schuberta i Bramsa pošto on, po mom mišljenju svakako zaslužuje da se za njega čuje i van granica Republike Hrvatske. On se izvodi unutar Republike Hrvatske, ali vani se ne izvodi.”

Jasna Lovrinčević: “Profesor Gašparović bio je vaš profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu ali često naglašavate i profesora Dalibaltayana kod kojeg ste upisali svoj Doktorski studij na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, nakon završena dva magistarska i tri poslijediplomska studija u Hrvatskoj, Italiji i Njemačkoj. Što vam je toliko privlačno kod profesora Dalibaltayana?”

Ivan Galić: “Ja sam i kao pijanist i kao student dosta osjetljiv na profesorov karakter. Profesor Ruben Dalibaltayan ne samo što je fantastičan pedagog, on je i izvanredna osoba. Tako u tom smislu, tako bar ja mislim da smo ostvarili jako dobru poveznicu i suradnju i ono što je za mene šokantno je to da ja s profesorom Rubenom Dalibaltayanom neprekidno radim od 2017. godine. To će još trajati dok ne završim doktorski studij. Nevjerojatno je, ali ja već šest godina radim s njim i svaki put nešto novo naučim od njega. Nekad mislim prije sata vjerojatno će mi profesor tu reći ovo, tu ono što već znam, ali on uvijek kaže nešto posve novo što je na kraju jako bitno. On je ne samo nevjerojatan karakter i nevjerojatna osoba i pedagog, on je i izvanredan pijanist. Rođen u Armeniji, školovao se u Moskvi, kao mladi student i pijanist osvajao je nagrade po cijelom svijetu i onda u određenom trenutku odlučio je svoj život posvetiti pedagogiji. Ja sam tijekom učeničke i studentske karijere radio s jako puno profesora što u školi, na fakultetu ili na raznim seminarima all profesor Dalibaltayan je zaista vrh današnje pedagogije.

Svakako bih htio izdvojiti i svog zagrebačkog profesora Ljubomira Gašparovića. On je također izvanredan profesor. Kada sam došao na Akademiju dosta tih stvari nije bilo kod mene pijanistički i muzički dobro postavljeno, on je to sve postavio i usmjerio i napravio jednu dobru bazu za dalje koju sam jako puno nadograđivao kod profesora Dalibaltayana.

Ja sam zapravo započeo studirati na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 2012. kod profesora Ljubomira Gašparovića a onda sam preko Erasmusa otišao na Visoku školu za glazbu Franz Liszt u Weimaru u Njemačku, a potom sam paralelno sa studijem u Weimaru završio magistarski studij u Zagrebu u klasi profesora Gašparovića. Onda sam upisao u Zagrebu Poslijediplomski studij kod profesora Dalibaltayana i poslije još jedan poslijediplomski i magistarski studij u Weimaru. Poslije sam završio još jedan poslijediplomski studij pod nazivom Talent Music Master Course u Bresciji pokraj Milana u Italiji, također kod profesora Dalibaltayana i sada sam kod njega na zadnjoj stepenici, na Doktorskom studiju na Muzičkoj akademiji u Sarajevu.”

Jasna Lovrinčević: “Koja je tema vaše doktorske disertacije?”

Ivan Galić: “Službena tema mog doktorskog studija je Paradigma izvedbene estetike klavirskih djela W.A. Mozarta. Studij traje tri godine. Trenutno sam dosta fokusiran na litaraturu i istraživanje i učenje Mozartovog repertoara. Djela koja istražujem i analiziram moram ih i izvesti. Ali ono što je jako diskutabilno u muzičkom svijetu je zapravo kako svirati Mozarta. Treba li se držati onog originalnog kako je Mozart zamislio na instrumentu svog doba ili uzeti sve mogućnosti modernog klavira i takoreći reinterpretirati ta djela. To je sada polemika koja se vuče godinama i poveo bih se jednim citatom Paula Bodura Škoda koji je rekao: “Svirati Mozarta je najveći ispit umjetničkog ukusa za pijaniste, odnosno sve umjetnike.” Mozart je zapravo vrlo osjetljiv, senzibilan, vrlo velikim znanjem se mora i treba ući u interpretaciju po mom mišljenju Mozarta i njegovih djela. To je jedno polje još neistraženo i to je ono čime ću se tri godine baviti.”

Jasna Lovrinčević: “Morate li izvesti sve solo Mozartove kompozicije za klavir?”
Ivan Galić: “Ja poznajem sve kompozicije ali ih nisam sve prošao. Svirao sam i prošao sam ono što je za moje istraživanje važno. Kako se otprilike bazira moje istraživanje? Imam tri dijela. Prvo su Mozartova solistička djela, drugo su Mozartova komorna djela koja uključuju klavir, znači dua, tria, kvarteti i sl. i treće su koncerti s orkestrom. Iz svake te grupe ja uzimam po mom mišljenju najreprezentativnija djela, njih analiziram i onda izvodim. Recimo, Mozart ima 27 koncerta. Nije moguće da ih ja sve sviram. Uzeo sam par koncerta za koje mislim da su različiti i zvukovno i karakterno pa da pokažem te razlike.”

Jasna Lovrinčević: “Što vas fascinira kod Mozarta? Otkrivate li nešto novo ili smatrate da ste i prije sve to znali?”
Ivan Galić: “Apsolutno otkrivam novo. Njegove kompozicije su veliki izazov. Ne postoji danas jasna odrednica kako svirati Mozarta. Postoji jako puno parametara u pijanizmu koja su u slučaju Mozarta pod upitnikom; od rubata, pedalizacije do ornamentacije. Sve te rubrike su dosta upitne i nitko ne može reći; to je točno tako. Volim Mozarta kao kompozitora i želim ga svirati i zbog toga i meni je to veliko pitanje. Sada jako puno literarure čitam i snimke slušam da bih nekako sakupio što više znanja kako bih ja mogao donijeti svoj zaključak jer naravno ja kroz svoj doktorski rad ću također donositi svoje zaključke. Postoji puno parametara o Mozartu koja su nejasna i upravo zbog toga na ovo vaše pitanje, mislim li da znam…(?), mislim da puno toga ne znam i strah me tog velikog istraživanja, ali se radujem.”

Jasna Lovrinčević: “Mozart je mnoge svoje stavove o glazbi kao i svojim izvedbama iznio u svojim pismima. Neke stvari možda je djelomično i sam objasnio, tako u jednom pismu ocu je pisao i o tome kako on izvodi rubato.”

Ivan Galić: “Da iz njegovih pisama koje je pisao ocu i sestri može se puno saznati o Mozaru ali i o tome kakava je on bio ličnost. On je u svojim pismima jasno dao do znanja da ne voli brzu i praznu interpretaciju nego ta interpretacija mora biti vrlo karakterna, vrlo živa.”

Jasna Lovrinčević: “Oduševljava li vas Mozart sada nakon dubljeg istraživanja više nego prije?”

Ivan Galić: “Svakim danom me sve više oduševljava. Ali ono što me privlačilo Mozartu a tako me život vodio, je ta jedna doza naivnosti i jednostavnosti u njegovim kompozicijama gdje on s takoreći malim brojem nota dočara nevjerojatne karaktere, atmosferu, slike itd.

Neki dan sam uzeo novu kompoziciju od Mozarta, Fantaziju u c-molu, čitam i zapisujem prstomet i gledam i sviram i ne mogu vjerovati kako su magična, prekrasna neka mjesta koje je on skladao.
Mozart je, možda bi netko rekao, sentimentalan ili nježan; Ne, Mozart je zaista sve; ima tu mnoštvo karaktera i svi se ti karakteri moraju pokazati. Puno muzičara, pijanista a i ljudi kažu Mozart je mislio na nešto veselo, prštavo. To nije istina. Mozart je jako tragičan kompozitor. Tu ima svega. To je mnoštvo osjećaja i karaktera na jednom mjestu.

Meni je velika radost i uzbuđenje svirati Mozarta, ali isto tako i veliki problem pošto tu nema puno nota a treba se puno pokazati i onda dođe jedan trenutak vježbanja izrade kompozicije gdje bih najradije bacio sve kroz prozor jer ne znam kako bih to napravio. Uvijek pri izradi jednog Mozartova djela dođe do jednog trenutka kada je teško, kada ne znam kako bih gledao kompoziciju i kako bih dobio to što imam zamišljeno u glavi. Svakako je jako zanimljiv cijeli put izrade jedne njegove skladbe.

Kad sviram neki recital, tu je uvijek više kompozicija, budu uvijek veća romantičarska djela ili moderna. Takve kompozicije imaju gust materijal, puno nota, sve je veliko i dinamički široko i bogato. Samim tim što toga puno ima, vama kao izvođaču je jednostavnije zato što jednostavno svirate što je zapisano. Time taj materijal je već sam za sebe dovoljan, ali Mozart je pisao dosta jednostavno. Nema tu neke dinamičke širine i nekakvog velikog zvuka i onda svaki problem ili svaki neizrađeni moment se jako čuje dok to nije slučaj kod romantizma i moderne. Zato je veliki pritisak, ja bih rekao svirati Mozarta. To se može reći i za Schuberta, to je rana romantika – kasna klasika, on je meni osobno jako kompliciran, a Mozart pogotovo.”

Jasna Lovrinčević: “Kada ste kod sebe primijetli sklonost i interes za Mozarta?”

Ivan Galić. “Ja sam još od malih nogu pokazivao naklonost prema glazbi klasike, pogotovo glazbi Mozarta. Na natjecanju Mladi virtuozi u Zagrebu 2014. dobio sam posebnu nagradu za najbolju izvedbu bečke klasike i 2019. dobio Grand Prix, na 2. internacionalnom Mozartovom natjecanju u Berlinu,.
Moj prvi koncert sa Zagrebačkom filharmonijom u velikoj dvorali Vatroslava Lisinskog u Zagrebu bila je izvedba Mozartovog 23 koncerta u A-duru. Bilo je to 2017. na mojoj zadnjoj godini studija na Akademiji u Zagrebu.”

Jasna Lovrinčević: “Kako je došlo do nastupa u velikoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu?”
Ivan Galić: “Postoji ugovor između Akademije i Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski gdje Zagrebačka filharmonija daje studentima Muzičke akademije mogućnost izvedbe jedanog ili dva koncerta i onda se na Muzičkoj akademiji održavaju audicije i onaj tko bude najbolji može svirati solistički koncert sa Zagrebačkom filharmonijom u koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski.”

Jasna Lovrinčević: “Od tada ste održali brojne koncerte u Japanu kao i po Europi: Je li vas negdje publika posebno oduševila?”
Ivan Galić: “Karakteristika mene kao pijanista je ono što su mi dosta govorili i kritičari i profesori a i sama publika, da ja, a ja to i ciljam i želim tako raditi, uspostavljam jedan poseban kontakt s publikom na svojim koncertima. Jednostavno dok sviram, ja osjećam reagira li publika i kako reagira na moje sviranje. Svaki put mi je važno napraviti jednu poveznicu između mene, kompozitora kojeg sviram i same publike. Ono što je vrlo specifično za publiku klasične glazbe je da ima dosta gledatelja koji su laici; poznaju kompozitora, ali ne i samu kompoziciju koja se izvodi, odnosno taj repertoar i detalje u određenom djelu i oni reagiraju samo osjećajem. Ali jedna velika istina je da publika nikad ne griješi. Publika nepogrešivo čuje tko je dobar izvođač a tko nije. Po mom iskustvu publika nepogrešivo čuje i to je razlog zašto svoju publiku najviše volim. I zašto volim koncerte svirati pred publikom; da prenesem i što ja doživljavam u klasičnoj glazbi, da te iste doživljaje prenesem na publiku i pokažem ih.

Jasna Lovrinčević: Na našem prvom susretu na svečanosti u Bad Homburgu veliko zanimanje ste izazvali svojim izgledom u crno-bijeloj kombinaciji i u crnim rukavicama.
Ivan Galić: Da, prezentiram sebe kao umjetnika i kroz modu i čisto konceptualno.