Na IV. znanstvenom stručnom skupa pod nazivom Prilagodbe na klimatske promjene i očuvanje morskih ekosustava Jadranskog mora, održanog od 5. do 8. listopada 2023. godine u Gradu Krku jedna od tema odnosila se na suradnju znanosti i umjetnosti

Predavanje o sinergije znanosti i umjetnosti s naslovom Suradnja umjetnosti i znanosti na stvaranju boljeg svijeta održala je Jasna Lovrinčević, navodeći razloge i okolnosti koji su prije više od sedamdeset godina utjecali na osnivače Svjetske akademije znanosti i umjetnosti da povežu znanost s umjetnošću čija se sinergija danas posebno potiče.

Posterska prezentacija projekta MARE MODU znanstvenika Biološkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu bila je također u znaku suradnje znanosti i umjetnosti. Umjetnici su po uputama morskih biologa i ronilaca napravili keramičke skulpture koje su 2018. postavljene u more u Kraljevici, gradu južno od Rijeke, na mjestima gdje su prirodna staništa postala reducirana uslijed ljudske djelatnosti. Cilj je bio skulpturama povećati broj staništa i tako na tim mjestima obogatiti morsku floru i faunu.

Na Skupu je prikazan i video s glazbenom izvedbom na temu ekologije glazbenog sastava Impact Factora čiji su članovi znanstvenici sa Instituta Ruđera Boškovića. Impact Factor osobno je predstavio Stribor Jurišić, talentirani glazbenik, gitarst i osnivač ovog sastava koji glazbom promiče i podiže svijest o potrebi zaštite prirode, čemu je predan još od studentskih dana.

Izložba Mirjane Vajdić

Kao lijep primjer suradnje znanosti i umjetnoisti u organizaciji Skupa otvorena je izložba slika Mirjane Vajdić, inspiriranih znanstvenim istraživanjem Rogozničkog jezera. Uz slike od Vajdić bilo je postavljeno i nekoliko fotografija Donata Petriciolia sa zabilježenim nekadašnjim podvodnim svijetom Rogozničkog jezera koji je nestao uslijed promjena u okolišu. Jedna cijela sekcija Skupa bila je posvećena upravo istraživanju Rogozničkog jezera povodom završetka tridesetogodišnjeg projekta Instituta Ruđera Boškovića Rogozničko morsko jezero kao model odziva ekosustava na promjene u okoliša, pod vodstvom dr.sc. Irene Ciglinečki- Jušić

Rogozničko jezero, smješteno nedaleko od Šibenika povezano je s morem porama u uskom kopnenom dijelu koji ga dijel od mora, tako da se ubraja u morska jezera. Karakterizira ga neobična pojava naglog zamučenja kada ugibaju svi aerobni organizami nakon čega se ponovno razbistri s postepenom obnovom podvodnog svijeta.

Narod ga je prozvao Zmajevo oko zbog zastrašujućeg izgleda žutozelene boje kada se zamuti i neugodnog mirisa koji se tada širi .

Mirjana Vajdić je na slikama rađenim svojom vlastitom tehnikom prikazala mijene jezera, dočaravajući njegovu mističnost, ljepotu i privlačnost kroz različita godišnja doba kao i neobičan izgled pri zamučenju.

O samom ciklusu slika Rogozničko jezero saznali smo više od slikarice Mirjane Vajdić, prepoznatljive u svojim radovima, čije slike neodoljivo privlače promatrača. Jednu od svojih prvih izložbi održala je u Esensu u Njemačkoj a njeni ciklusi s prizorima rijeke Rajne, jedinstveni su prikazi Rajne na njenom najljepšem dijelu između Koblenza i Bingena. Godine 2021. sudjelovala je u Seulu u Južnoj Koreji na Internacionalnom festivalu umjetnosti ( 26th Seoul International) u organizaciji Svjetske kulturne udruge umjetnika (WCAA- World Culture Artists Association, Inc.) . Kao član Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU) njene slike s motivima Rogozničkog jezera bile su 2021. odabrane za Godišnju izložbu HDLU-a u galeriji Prsten u Domu hrvatskih likovnih umjetnika u Zagrebu.

Jasna Lovrinčević: “Možete li nesto reći o suradnji sa znanošću kao novom iskustvu i što vam je bila najveća inspiracija za rad?”

Mirjana Vajdić: “Moje slikarstvo čvrsto je vezano uz prirodu, do sada sam naslikala sedam ciklusa u kojima na različite način pristupam prirodi. U protekle tri godine moje slikarstvo je posvečeno brizi i zaštiti prirode. Dvije slike pod nazivom Šuma šuti i Šuma ne pita zašto bile su izložene 2022. na Godišnjoj izložbi članova HDLU-a. Iste godine sudjelovala sam na znastvenom predavanju na Medvednici u sklopu projekta Slušaj šume.

Suradnja sa znanstvenicom dr.sc. Irenom Ciglenečki -Jušić započela je sasvim slučajno kao što se u životu obično slučajno dešavaju dobre situacije. Prigodom šetnje Jarunskim jezerom u društvu moje drage prijateljice dr.sc. Palme Orlovic Leko rodila se ideja da naslikam Rogozničko jezero. Ubrzo je nastala prva slika. Do sada sam naslikala petnaest slika na temu Rogozničkog jezera u tehnici razljevanja akrilnih boja na platnu.

Znanstveni skup Prilagodbe na klimatske promjene i očuvanje morskih eko sustava Jadranskog mora za mene je bilo jedno novo iskustvo, velika čast i radost da sam bila u prilici slušati rasprave vrhunskih znanstvenika na temu Rogozničkog jezera kao jedinstvenog prirodnog fenomena. Izložba u prostorijama arheološkog nalazišta iz doba antike Valsonis na kojoj sam bila zastupljena sa nekoliko slika Rogozničkog jezera jako me se dojmila budući da je Valsonis novo i zanimljivo mjesto za izlaganje. Povezivanje znanosti i umjetnosi za mene je značajno jer obogačuje moju posvečenost u zaštiti prirode i ne svodi se samo na slikanje.

Znanost i umjetnost povezane su još iz doba antike, znanstvenike i umjetnike povezuje stvaralačka znatiželja. Buduči da se bavim razvojem tehnike razlijevanja akrilnih boja, određene efekte postižem istraživanjem kemijskih reakcija različitih boja. Znanstvenici također eksperimentima dolaze do novih spoznaja.”

Povezanost znanosti i umjetnosti kroz povijest

Povezanost znanosti i umjetnosti uočili su još stari Grci kada su svakoj od muza pripisali posebnu naklonost za po jednu od grana slobodnih vjestina u koje su se ubrajale različite vrste umjetnosti i znanost kako je napisao grčki povjesničar Diodorus Siculus iz prvog stoljeća prije Krista. One su kroz nadahnuće davale uputstva i umjetnicima i znanstvenicima. Međutim te smjernice muza već tada smatrale su se varljivim, posebno kada se radi o znanosti. Tako grčki pisac Heziod koji je živio oko 700-te godine prije Krista, na samom početku svog djela Teogonija kaže kako su mu muze rekle: “Znamo kako govoriti mnoge lažne stvari kao da su istinite, ali znamo kad hoćemo, izreći istinite stvari.”

Aristotel (384,.322.) je pronašao poveznice između poezije, retorike i filozofije koja je tada sadržavala današnje egzaktne znanosti koje su se puno kasnije izdvojile kao samostalne.

Povezanost znanosti i umjetnosti može se pratiti kroz cijelu povijest posebno kroz arhitekturu. Drevna arhitektura često po ljepoti predstavlja umjetnička remek djela, za čiju gradnju pored postulata ljepote i skladnosti bila su potrebna kompleksna znanja matematike, fizike i statike, dobrog poznavanja materijala i veziva. I za današnju znanost su mnoga konstrukcijska rješenja iz antičkog doba velika nepoznanica. Pojedini umjetnici i književnici davali su vizije budućnosti poput pisca Julesa Verna (1711-1787) . Neki znanstvenici i umjetnici bili su i jedno i drugo kao Pitagora (570.-495.), Leonardo da Vinci (1452.-1519.) ili Albrecht Dürer (1471.-1528.). Ruđer Bošković (1711.-1787.) poznat prvenstveno kao znanstvenik i isusovac, pisao je epigrame za koje je osobno rekao da ih je napisao desetine tisuća. Neke od njih sa znanstvenim sadržajem posebno one o astronomiji osobno je preveo s latinskog na talijanski jezik (I. Martinović1995.). On je tako kroz umjetnost riječi iskazivao znanstvene spoznaje te ih je objavio javnosti i promovirao što je i jedan od ciljeva suradnje znanosti i umjetnosti.