Stara duša u ruhu avangarde, zbirka haiku poezije Helene Mamić, pjesnikinje, glazbenice i liječnice, svečano je predstavljena 22. travnja, u kući Mainz – Zagreb, u sjedištu Hrvatske kulturne zajednice Mainz (HKZ- Mainz). Glazbeno -knjižavnu večer bogatu raznolikim programom otvorila je predsjednica HKZ-Mainz, Jasna Ačkar, koja je također publiku obradovala prigodnim ilustracijama s japanskim motivima postavljenim po stolovima u dvorani kao uvod u predavanje o Japanu u kojem je nastala haiku poezija. Posebno je zanimljiv bio prikaz pjesnika renge, tradicionalne japanske pjesničke forme koja je prethodila nastanku haiku, ispod rascvjetane japanske trešnje.

U programu su sudjelovali Helena Mamić, Jasna Lovrinčević, autorica ovog teksta i pjesnikinja Marijana Dokoza koja je čitala pjesme iz promovirane zbirke poezije.

Jasna Lovrinčević je predstavila umjetnički put Helene Mamić uz projekcije fotografija s Helenom u Canberri, Sydneyu, Splitu i na Baltičkom festivalu, te fotografijama Splita i Sydneya. Prikazala je Helenin glazbeni hod od pohađanja glazbene škole u Splitu, nastupa s crkvenim zborom u Rimu i na Baroknim večerima u Varaždinu, studija glazbe u Canberri i Sydneyu do nastupa po Europi, Australiji i Kanadi. Navela je kako je prvi intervju za www.uvihoruvremena.com vodila s Helenom Mamić 2016. godine, kada se oduševila njenim pristupom glazbi i njenim poimanjem glazbe kao i medicine, Helenine druge profesije. Poslije je uslijedilo još nekoliko intervjua, povodom Heleninog gostovanja u Italiji i uspješne suradnje s američkim skladateljem Kenom Shakinom u Berlinu gdje je intezivno nastupala. Posebno iznenađenje bilo je kada se Helena javila u veljači 2022. povodom objave svoje prve zbirke poezije u Splitu, u nakladi izdavačke kuće Redak i taj intervju je također objavljen na uvihoruvremena.com. Jasna Lovrinčević je naglasila kako u jednom smislu ne iznenađuje naslov zbirke poezije Stara duša u ruhu avangarde jer je avangarda Helenin izbor kada se govori o glazbi iako ima široki repertoar. Avangardu je odabrala i za svoj poslijediplomski studij na Australskom nacionalnom sveučilištu u Sydneyu (Australian National University, Sydney) te je pobjednica australskog natjecanju za suvremenu glazbu New Music Art Song 2015. godine.

Jasna Lovrinčević je također uz projekcije velikog broja fotografija publici približila i Japan i haiku poeziju kroz predavanje s puno podataka o suvremenom Japanu, njegovoj povijesti i kulturi s posebnim naglaskom na razvoj poezije kroz povijest i značaj koji je ona imala i ima za ljude u Japanu te o haiku i njenom nastanku krajem devetnaestog stoljeća. Navela je i podatak kako je Marko Polo čija se rodna kuća pokazuje turistima u Korčuli, prvi donio u Europu naziv Japana kao Zemlje izlazećeg sunca, kao i podatak o prvom kršćanskom misionaru u Japanu, isusovcu Franji Ksaverskom (Francisco Javier), inače suosnivaču Družbe Isusove, koji je na svoje misijsko putovanje u Indiju i poslije u Japan nosio knjigu Instituciju (De institutione bene vivendi per exemple sanctorum) hrvatskog pisca, poznatog kao oca hrvatske književnosti Marka Marulića (1450-1524).

Za haiku poeziju je istaknula da je nastala krajem devetnaestog stoljeća u razdoblju Meiji (1868-1912) kada se u povijesti Japana događaju mnoge značajne promjene pa tako i u literaturi. Govoreći o Masaoku Shiki (1867-1902), pjesniku, piscu, esejisti i literarnom kritičaru, autoru tada nove pjesničke forme koju je nazvao haiku, naglasila je da on prekida s japanskom pjesničkom tradicijom višeautorskog pjesništva, uvodeći individualizam u stvaranju poezije. Iako haiku ima strukturu kitica tradicionalnih japanskih pjesničkih formi s tri stihovna redtka; tako što u prvom ima pet slogova, u drugom sedam i u trećem pet, haiku je isključivo samostalna pjesma jednog autora. Također je skrenula pažnju kako mnogi autori u pjesnike haiku poezije uvrštavaju i pjesnike koji su djelovali prije nastanka haiku a koji zapravo to nisu iako su visoko cijenjeni pjesnici ali jedne druge pjesničke forme, haikai no renga. U Hrvatskoj je haiku popularizirao dr. Vladimir Devidé a poznati hrvatski diplomat, dr. Drago Štambuk je u Osaki 2011. utemeljio Međunarodni natječaj poezije haiku na engleskom jeziku “Vladimir Devidé.”

U drugom dijelu programa odgovarajući na pitanja Jasne Lovrinčević, Helena Mamić je publici na izuzetno zanimljiv način predstavila svoju zbirku poezije, zašto haiku i zašto je cijelu zbirku koncipirala kao konceptualno putovanje te pojasnila izbor fotografija koje prate svako od devet poglavlja zbirke.

U Prologu svoje zbirke Stara duša u ruhu avangarde Helena navodi konceptualno putovanje a Konceptualno putovanje je i naslov jednog poglavlja.

Helena Mamić: “Konceptualno putovanje je na jedan nesvjestan način počela moja majka koja je kao sedamnaestogodišnja djevojka brodom Achille Lauro otputovala iz Genove za Perth, za njegovu luku Fremantel na australskoj zapadnoj obali kako bi se susrela s mojim ocem.
Konceptualno putovanje je na jedan nesvjestan način počela moja majka, a ja sam ga svjesno preuzela kao nasljednica. Sam naziv, konceptualno putovanje je sloboda odabira kojeg je meni moja majka dala i zašto sam joj beskrajno zahvalna. Ona me učila da smo svi mi rođeni sa slobodnom voljom i mi svi trebamo duboko iz svoje duše u miru donijeti naše odluke i posložiti bitne stvari i razlikovato bitno od nebitnog.

Jedno malo poglavlje označila sam kao Konceptualno putovanje i tu sam ubacila neke numere haiku koje se odnosile na doživljaje i emocije, na te kratkotrajne situacije ili čak neke stvari koje sam vidjela u prirodi, najviše baš tijekom tih putovanja.”

Jasna Lovrinčević: “Koncept kao ideja obično nastaje prije realizacije, ali je zanimljiv koncept kao slobodan izbor?”

Helena Mamić: “Konceptualno putovanje obuhvaća svih devet poglavlja. Ja jesam koncipirala kako posložiti svoje pjesme po naslovima odnosno poglavljima. Na jedan način prvo poglavlje pod nazivom Virtualna slika duše jest početak putovanja zato što tu tek upoznajemo neku površnost duše i ljudskog društva i onda polako kroz ta poglavlja uranjamo u ljudsku dušu a onda na kraju, gdje imamo Božju česticu i izranjamo na tu poziciju gledanja iz ptičje perspektive.”

Cijela večer bila je popraćena glazbenim izvedbama sopranistice Helene Mamić uz klavirsku pratnju Jasne Lovrinčević. Zajedno su izvele glazbu iz filma The Snowman (Howard Blake: Walking in the Air ) te na kraju Život je lijep od Alfia Kabilja.

Na samom početku izvele su ariju Daleko Me’biser mora iz operete Mala Floramye od Ive Tijardovića

Helena Mamić. ” U toj ariji ja se osjećam kao da pripadam cijelom svijetu. Znači, ja ću bilo gdje pronaći svoju luku, kada je srce na mjestu. Definitivno, meni ta arija ne tjera u misli nostalgiju, jer što znači nostalgija; bol za našim ili prošlim, ali ja nemam bol ni za našim ni za prošlim.”

Na veliko zadovoljstvo svih prisutnih, ovu večer je uveličala još jedna pjesnikinja. gospođa Katica Kiš, koja je inače program pratila u publici. Ona je pročitala nekoliko epigrama iz svoje knjige, izdane u Zagrebu: Iskre srca i uma – Pripovijesti -Epigrami – Karnevalski nagovori.

Zanimljivo je da su neki europski autori s kraja devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća upoznavši haiku brzo ga proglasili japanskim epigramom, što on zapravo nije.
U Hrvatskoj je posebno po pisanju epigrama poznat Ruđer Bošković (1711-1787).

Jasna Ačkar koja je priredila i izvrsno organizirala ovu glazbeno-književnu večer, izrazila je veliko zadovoljstvo svim predstavljenim na ovoj večeri te izjavila:
Jasna Ačkar: “Ne mogu opisati koliko sam pozitivno iznenađena i koliko sam imala lijepu večer.”

Nakon promocije Helena Mamić se još jedanput osvrnula na protekli događaj na kojem je također govorila o sutonu kao o dobi dana kada izranja njena kreativna nadarenost.

Helena Mamić: “Bilo mi je drago što imamo vrijeme održavanja promocije u suton ( u 18:00 sati) jer je to vezano za moje stvaralačke “ure “. Kada se lijepo primirimo od dnevne strke i zbrke, konačno počinje moj omiljeni dio dana kada, kao da taknete kap akvarela koja ulazi u taj sumrak, a sumrak je razdoblje kada se počinje buditi moj kreativni dio. Utonom u suton mi prepričavamo na promociji sve veće dubioze o

haiku, o povijesti Japana i o njegovoj poeziji, o proživljenim emocijama dok se to pisalo, o svakoj temi koju smo otvorili te odgovaranje na pitanja Očito su publiku i neki elementi dotakli pa su imali poriv da me pitaju. Nakon sutona poniremo u jedan debeli mrak koji je kruna izlaska te kreativne energije.”