Ante Karačić – Uvijek se vraćam križevim

Ante Karačić (Fotograf: Jasna Lovrinčević)

Kroz sve ove godine puno sam radio uvijek ponesen nekom novom idejom, ali uvijek se vraćam križevim, kaže umjetnik Ante Karačić s kojim sam razgovarala krajem srpnja 2022. godine povodom njegovod skorog sudjelovanja na skupnoj izložbi u Dubrovniku, koja će se održati s prošlogodišnjim sudionicima 28. internacionalnog umjetničkog festivala u Seulu, održanog u organizaciji Svjetske kulturne udruge umjetnika – WCAA i 21c međunarodne udruge kreativnih umjetnika u Južnoj Koreji – 21C ICAA.

Ante Karačić je poznat po izradi umjetničkih objekata od različitih materijala koje redovno izlaže u okviru umjetničkih udruga čije je član kao Atelier El Kordy iz Beča, Croart iz Subotice i Umjetničke udruge Iserlohn (Kunstverein Iserlohn) u Iserlohnu u Njemačkoj gdje je došao živjeti nakon što je s obitelju u izbjegličkoj koloni morao napustiti Ilok 1991. godine u vrijeme Domovinskog rata u Hrvatskoj.

Na Umjetničkom festivalu u Seulu redovno sudjeluje od 2010. godine kao član WCAA i ICAA. Izlagao je na skupnim izložbama u Južnoj Koreji, Kini. Peruu, Rimu, Subotici, Beču, sudjelovao na bijenale “Umjetnost minijature Bosne i Hercegovine” 2011. i 2021. godine. Prošle godine pozvan je da vodi umjetničku radionicu za djecu u Iserlohnu.

Jasna Lovrinčević: “Kada ste prvi put izlagali na Internacionalnom umjetničkom festivalu u Seulu?”

Ante Karačić: “Počeo sam se aktivno baviti umjetnošću 2008. Ja sam u Iloku u listopadu 2009. organizirao zajedno s Iločkim podrumima kao sponzorima jednu umjetničku koloniju pod nazivom Dunav, rijeka fantazije. Bili su pozvani umjetnici iz bečke umjetničke udruge Atelier El -Kordy, jedna umjetnica iz Kolumbije i umjetnici iz Budimpeüte i Češke. To su bili umjetnici s kojima se moja supruga, također umjetnica Ankica Karačić upoznala u Seulu na Internacionalnom umjetničkom festivalu (Seoul International Art Festival). Svi su oni bili članovi Svjetskog kulturnog udruženja umjetnika ( WCAA- World Culture Artists Association, Inc.) i Međunarodnog udruženja kreativnih umjetnika (21C International Creative Artists Association- 21C ICAA). Kao gost bila je pozvana i Bosuk Lee, predsjednica 21C ICAA i predsjedateljica WCAA. Na kraju su svi radovi nastali na koloniji bili izloženi u Muzeju grada Iloka koji se zahvaljujući Maji Barić, ravnateljici Muzeja, aktivno uključio u organizaciju kolonije. Danas se ti radovi nalaze u fundusu Muzeja grada Iloka.

Maja Barić je umjetnica koja na prijedlog Ankice Karačić kao predsjenice ICAA za Hrvatsku, također redovno sudjeluje na Umjetničkom festivalu u Seulu.

Na toj koloniji u Iloku moji radovi su se svidjeli predsjednici Bosuk Lee i ona me pozvala da sudjelujem na sljedećem Internacionalnom umjetničkom Festivalu u Seulu. Prvi put sam poslao pet svojih križeva. Nažalost zbog posla nisam mogao putovati osobno u Seul pa sam svoje radove slao preko supruge Ankice koja je redovno od 2002. godine sudjelovala i putovala osobno u Seul osim zadnje dvije godine 2020. i 2021. kada su se zbog pandemijskih razloga radovi slali elektronskom poštom. Moji radovi su zastupljeni u svim katalozima koji su pratili izložbe ICAA u Seulu od 2010. godine. Bio sam pozvan i na sudjelovanje na izložbi u Kini 2011., na Prvo svjetsko umjetničko bienalue (The First World Art Biennial) koje se održalo u koordinaciji s International Creative Artists Assiciation (ICAA) kao i na izložbu u Peruu 2018. koja se također održala u organizaciji ICAA. Nisam putovao ali sam sudjelovao na tim izložbama, slao sam ponovno radove preko svoje supruge koja je osobno putovala i ti su radovi također ušli u kataloge izložbe u Kini kao i one i Peruu.”

Jasna Lovrinčević: “Zanimljivo je što su Vaši prvi radovi bili križevi i tu temu niste nikad napustili iako ste radili serije radova s drugčijim sadržajima, uvijek ste se vraćali na križeve pa tako i ove godine na skupnoj izložbi u Dubrovniku izložit ćete neke od njih.”

Ante Karačić -Gradovi

Ante Karačić: “Da, moji prvi radovi bili su krugovi i križevi. Što se tiče krugova bio sam možda pod Ankicinim utjecajem, a križ mi je uvijek prvi padao na pamet. Nekada je odgovarao i zadanoj temi kao što je bila tema u Limi, u Peruu, Glas Božji ili u Seulu 2017. Ljubav i mir (Love and Peace), a ponekad izložbenom prostoru, kada se radilo o sakralnim prostorima. Izradio sam oko 300 ili 400 križeva. Većinom su svi ili prodani ili poklonjeni tako da se često iznenadim kada negdje vidim izložen svoj križ na kojeg sam možda i zaboravio. Kroz sve ove godine puno sam radio uvijek ponesen nekom novom idejom, ali uvijek se vraćam križevima. Sada sam došao na ideju da radim što jednostavnije, samo dva elementa, naprimjer objekte koji simboliziraju iseljenu Hrvatsku u prekooceanske zemlje, na kojima je samo mali brodić i križ.

Inače radio sam različite objekte. Samo u zadnje dvije godine izradio sam nekoliko serija objekata kao što su jedra, ribe, ciklus radova na spaljenoj dasci, seriju objekata u bijeloj boji. Jedan ciklus bio je izrađen na drvenim pločama s postajama križnoga puta u Domovinskom ratu: Ilok, Principovac, Vukovar, Vodotoranj, … i na kraju Mostar.

Također sam napravio seriju gradova. Prvi objekt iz te serije bio je Vodotoranj u Vukovaru, a onda su slijedili prikazi Amsterdama, Mostara i Vukovara. U to vrijeme je Umjetnička udruga Iserlohn (Kunstverein Iserlohn), čiji sam član, u okviru Europskih dana u Iserlohnu organizirala međunarodnu izložbu pod nazivom Slike grada (Stadtbilder). Izlagali su umjetnici iz Belgije, Nizozemske, Poljske i Mađarske. Tada sam izložio nekoliko drvenih objekata a priredio sam i radove u novim materijalima s prikazom grada Iserlohna.”

Jasna Lovrinčević: “Vi često naglašavate kako koristite odbačene materijale i predmete kojima dajete novi život stvarajući nove umjetničke objekte. To je na neki način bila i tema prošlogodišnjeg 28. internacionalnog umjetničkog festivala u Seulu, u Južnoj Koreji; doprinos umjetnika širenju svijesti o zaštiti okoliša. Vi od odbačenog materijaal, koji zapravo narušava okoliš, stvarate novi objekt koji uljepšava okoliš. Kako birate materijale?”

Ante Karačić Drveni -objekt

Ante Karačić: “Od kada sam se aktivno počeo baviti kreativnim radom, drvo promatran na drugi način. Sada gledam godove, oblike, sve drugačije zapažam. Kada vidim nešto zanimljivo bačeno, ja prepoznam te oblike koje ću sigurno nekad koristiti. Radim s različitim materijalima; drvom, metalom, stiroporom.”

Jasna Lovrinčević: “U vrijeme korone, izložbeni prostori su često bili zatvoreni, ali sada se situacija promijenila. U Dubrovniku ćete sudjelovati na skupnoj izložbi sudionika iz Hrvatske na prošlogodošnjem 28. internacionalnom umjetničkom festivalu u Seulu, a prije toga izlagat ćete na Šolti gdje biste trebali zajedno sa suprugom Ankicom Karačić održati i umjetničku radionicu. Možete li malo reći o izložbama koje je vas uskoro očekuju?”

Ante Karačić: “Ja i Ankica obično sudjelujemo na po deset izložbi godišnje, uključujući i one s dječjim radovima koje organiziramo u okviru Likovnog natječaja za djecu iz cijelog svijeta koja pohađaju nastavu hrvatskog jezika. Ja sam član Umjetničke udruge Iserlohn (Kunstverein Iserlohn), čiji se članovi bave kreativnim radom iz hobija, ali su jako kvalitetni u smislu kako pristupaju umjetničkom radu, aktivni su i puno rade. Nedavno smo kupili nove prostorije; imamo prostor za sastanke, za tečajeve i prostor za izložbe. Imamo jako dobre uvjete i jako smo dobro organizirani. Pripremamo tri do četiri izložbe godišnje. To je za mene jako važno jer je to mogućnost prezentacije u gradu u kojem živim. Uskoro ćemo imati veliku izložbu u Sparkasse, u banci u Iserlohnu. Tamo ću izložiti objekte u bijeloj boji, tema ja Zima. Naša udruga je postala značajna za Grad jer kada Grad ima neke kontakte nama daje ponude. Kako je Grad Iserlohn partner s mađarskim gradom Nyiregyhaza, umjetnici iz naše udruge pozvani su da tamo izlažu, odnosno trebalo je biti odabrano nekoliko radova za tu izložbu. Moja četiri rada su odabrana što mi je naravno, jako drago. Također je jedan moj rad odabran za Kalendar za 2023. godinu što ga izdaje Umjetnička udruga Iserlohn. Izložbu i umjetničku radionicu na Šolti organizira Hrvatska matica iseljenika . To će biti novo iskustvo kojem se jako veselimo i ja i Ankica, a poslije slijedi skupna izložba u Dubrovniku gdje ćemo se sresti sa sudionicima izložbe u Seulu. Ova izložba također reflektira dugogodišnju suradnju s udrugom ICAA i WCAA. Izložit ću križeve i jedan rad koji je također bio prikazan prošle godine u Seulu.”

Comments are closed.

Impressum    Privacy Policy

© 2013 - 2020 uvihoruvremena.com. Alle Rechte vorbehalten.