Industrijski dizajner Davor Grünwald – Razgovor povodom završetka razvoja njegovog stolca ELIPS

Davor Grünwald

Davor Grünwald, prvi školovani industrijski dizajner u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji, dobitnik Velike nagrade ULUPUH-a za životno djelo 2017., odlaskom u mirovinu 2008., nije prestao s aktivnim kreativnim radom. Oduševljenje industrijskim dizajnom, pobuđeno ljepotom, praktičnošću i jednostavnošću talijanskog dizajna s kojim se susreo prvi put 1964., na Izložbi talijanskog industrijskog dizajna u Zagrebu, nikad ga nije napustilo.

S oduševljenjem je pristupao svim izazovima zahtjevnog industrijskog dizajna, radeći za nekada vodeće tvornice u Zagrebu nakon što je diplomirao i potom magistrirao 1968. u Beču, na Akademie fur Angewandte Kunst (Akademija primjenjene umjetnosti), na Odjelu za industrijski dizajn.

S jednakim oduševljenjem nastavio je dizajnirati različite produkte u Kanadi gdje je otišao 1975. godine zbog nemogućnosti samostalnog rada u Zagrebu i gdje je 1982. dobio nagradu Canada Design Award za jedan od svojih dizajna geofizičkih uređaja.

S jednakim oduševljenjem je u Kanadi nakon umirovljenja dizajnirao prtljažnik za Porsche Boxter 2012., rastavljivu 200 litara vinsku / uljnu bačvu 2013., minimalistički stolac Elips 2015. godine i razradio svoj studentski uradak Sculptra za primijenu u arhitekturi.

I danas s jednakim oduševljenjem i strašću prilazi svakoj novoj zamisli, otvoren za izazove i uvijek vođen visokim principima dizajna; ergonomijom i estetikom.

Stollac ELIPS – Davor Grünwald

Trenutno, Davor Grünwald priprema materijale za veliku retrospektivnu izložbu u Tehničkom muzeju Nikola Tesla u Zagrebu, najavljenu za svibanj 2019. S oduševljenjem mi je rekao kako na toj izložbi želi prikazati čitav razvojni proces stolca Elips koji je započeo 2015. i dovršio 2018.

Pomno je prostudirao povijesni razvoj stolaca i svoj koncept smatra primjerenim izazovu vremena, posebno u odnosu na jednostavnost produkcije, ergonomičnost i estetiku.

Svoju kreaciju stolca Elips uspoređuje s revolucionarnim kreacijama stolaca Michaela Thoneta iz 1859., Marcela Breuera iz 1926. i Vernera Pantona iz 1960.

Kako ste došli na ideju da dizajnirate svoj stolac? Tko Vas je nadahnuo i što je bilo presudno kod te odluke?

Davor Grünwald: “U životu se događaju spontane slučajnosti, sklop okolnosti Vam odjednom odrede životne smjernice.
Zadnjih pet godina pomagao sam jednom arhitektu. Izrađivao sam dokumentaciju za njegove stolce. One su mu bile neka vrsta hobija, izmislio ih je oko dvadesetak. Dobio je priličan broj patenata; kako izraditi, spojiti… Nisam se miješao u njegove koncepte stolaca. Dao mi je do znanja da je on “gazda”.

Otišao sam u mirovinu u svojoj 68 godini. Odjednom sam imao vremena na pretek. U jednom momentu zapitao sam se, mogu li ja projektirati jedan svoj stolac. Odgovor je bio: Mogu i hoću! Tako je to počelo.”

Kako ste odredili smjernice koju vrstu stolca želite dizajnirati?

Davor Grünwald: “U Kanadi sam često bio konzultant izumiteljima s dobrim idejama za novi proizvod. Morali su angažirati profesionalnog industrijskog dizajnera kako bi dobili financijsku potporu za razvoj od države. Od tih novaca bio sam plaćen. Poznato je statistički da od deset takvih ideja samo jedna dođe do realizacije na tržištu. Drugih devet propada zbog nemogućnosti financiranja skupih alata. U mojim slučajevima, nijedan proizvod na kojima sam bio angažiran, nije prošao iz tih razloga.

Razvio sam u svom aranžmanu, bez zaleđa industrije, nekoliko ideja: Sculptra – sferični modul za aplikaciju u arhitekturi, bačvu od 200 litara za vino u tehnologiji rotomolding i stroj za proizvodnju kisika. Sve je to stalo, kada je trebalo naći novac za alate jer se radilo o velikom novcu.

Poučen tim iskustvom, svoj prtljažnik za Porsche Boxster koncipirao sam izradu bez alata, koristeći klasične metode fabrikacije CNC (Computer Numerical Control). Još danas naručujem dijelove i slažem prtljažnik u mojoj garaži kad mi stigne naružba.
Tako sam zaključio da moj stolac neće biti proizveden skupim alatima. Bazirat će se na klasičnim metodama fabrikacija CNC, neće imati vijke, neće koristiti varenje, neće biti dodatnih “hardware” i naravno skupih alata.

Specijalnost mi je uvijek bila ergonomija i formalno estetski elementi i to će biti “automatski” primijenjeno!

Ovaj zaključak i odluke usmjeravali su prema tipu stolca namijenjen za restorane ili privatne kuće, za vanjsku i unutarnju upotrebu. Počeo sam projektirati malim modelima u omjeru 1 : 10.”

Stolac ELIPS – mali modeli

Koliko se razlikuju prve koncepcijske ideje i završni dizajn stolca?

Davor Grünwald: “Na fotografiji malih modela primjećuje se da onaj bijeli na desnoj strani je posve identičan završnom prototipu. Odredio sam već u toj početnoj fazi da oblik elipse zadovoljava osnovne kriterije površine za sjedenje i naslon. U prva dva prototipa koristio sam inox cijevi za noge, no u trećem sam ih zamijenio punom šipkom. Time je stolac dobio punu stabilnost. Dosta vremena uložio sam u dizajn onog dijela šipke koji ulazi u višeslojni sper. Taj detalj u prvom prototipu nije bio dobar, noge su se pod teretom okrenule i ja sam se našao na podu. Eksperimentiranjem našao sam rješenje koje funkcionira i to predstavlja moju tajnu, možda se može patentirati. Kod prva dva prototipa noge su stršale od sjedala jer tehnologija savijanja cijevi nije dozvoljavala da savinuti dio bude bliže sjedalu. Kod trećeg prototipa uspio sam pronaći tehnološku metodu da to riješim i sada taj detalj i vizuelno i fizički zadovoljava.
Kod malog modela primjećuje se da su elipse orjentirane horizontalno. U trećem prototipu su okomite. Tom promjenom se dobiva potrebna dubina sjedala i visina naslona. Uzrečica “tajna uspjeha je u detaljima” ovdje lijepo pristaje.”

Možete li nešto reći o razvoju modernih stolaca jer neki koji su danas aktualni, kreacije su Bauhausa s početka dvadesetog stoljeća. Po Vašem mišljenju, koji stolci kroz povijest su odigrali značajnu ulogu za razvoj današnjih suvremenih modela?

Davor Grünwald: “Prostudirao sam to pitanje i evo što mislim o tome. Na tržistu danas ima ogroman broj stolaca. Kriteriji vrednovanja, da odgovorim na Vaše pitanje, bili bi prva primijena novog materijala i nove tehnologije proizvodnje. Proučio sam period modernog doba i započeo s godinom 1859. kad je Michael Thonet kreirao svoj stolac sa savinutom drvenom šipkom, koristeći paru. Taj stolac je proizveden u milijunskim količinama i još danas se proizvodi. Arhitekt i profesor u školi Bauhausa, Marcel Breuer, prvi je 1926. primijenio kod stolaca savijene metalne cijevi. I ti stolci se još i danas proizvode. Danski dizajner Verner Panton je 1960. kreirao svoj plastični stolac u jednom komadu i njegova proizvodnja ne posustaje!

Ova tri stolca bih nazvao revolucionarnim. Svi drugi stolci danas na tržistu su manje, više alternative ove trojke. Drveni stolci slijede tradiciju mnogo stoljeca unazad.”

Kako se koncept stolca ELIPS odnosi prema tom vrjednovanju?

Davor Grünwald: “Ovdje je predstavljen koncept stolca koji ima sve funkcije koje jedan stolac treba imati: ugodan za sjedenje – ergonomičan, estetski lijep i može se lagano proizvesti i to minimalnim materijalima i bez ulaganja u alate. Ovaj pristup se može nazvati – minimalistički. Proizvodnja se bazira na osnovnoj tehnologiji CNC pri izradi drvenih elipsa i metalnih djelova tokarenjem, glodanjem i savijanjem Inox šipke. Sjedalo i naslon su istog eliptičnog oblika, napravljeni od 18 mm debele višeslojne šperploče i obojeni su. Prototip je u crvenoj boji jer mi je ta boja najdraža. Međutim stolac podnosi sve jake boje (žutu, zelenu…i boju prirodnog drveta). Noge su od 12.5 mm, promjera Inox šipke. Dvije su verzije, s rukohvatom i bez njega. Sastavlja se dvokomponentnim ljepilom Epoxy. Dizajn je zaštićen. ELIPS stolac je sada spreman da osvoji svijet!

Stolac ELIPS – Davor Grünwald

Stolac ELIPS – Davor Grünwald

Koncept ovog stolca me lijepo prezentira kao profesionalnog dizajnera. Mnogo vremena utrošio sam u analitičku fazu utjecajnih elemenata. Od tuda samo slijedim intuitivno prikladna konstruktivno estetska rješenja. Ta metoda me je odlično služila kroz pola stoljeća mog profesionalnog djelovanja.

Stolac ELIPS će se pamtiti po ekstremnoj jednostavnosti i karakterističnom izgledu.”

Što namjeravate dalje učiniti?

Davor Grünwald: “Svi razvojni materiali stolca ELIPS, modeli i prototipovi, bit će prikazani na mojoj velikoj retrospektivnoj izložbi u Tehničkom muzeju Nikola Tesla u Zagrebu, polovicom 2019.

Nakon toga ću organizirati ekskluzivnu proizvodnju na bazi male serije i sastavljat stolce po narudžbi poput mojeg prtljažnika za Porsche Boxster. Svaki stolac će imati svoj broj, datum i moj potpis.

Ako se netko nađe da bi htio proizvesti taj stolac u većoj seriji, roboti mogu dovršiti stolac u 10 minuta.

Red Dot je vrlo uspješna i cijenjena svjetska organizacija nagrada za dizajn. Djeluju od 1954. Namjeravam prijaviti stolac ELIPS i nadam se da će žiri dijeliti moj entuzijazam.”

Cijeli život bili ste uspješni, Vaš dizajn je jednako visoko cijenjen i u Hrvatskoj i u Kanadi i okrunjen je, pored brojnih nagrada za dizajn, visokim priznanjem, Velikom nagradom ULUPH-a za životno djelo. Vaš najnoviji dizajn stolca ELIPS, ukazuje na jednu neiscrpnu inventivnost i otvorenost uvijek novim izazovima. Možete li reći malo više o sebi, u smislu što vas inspirira i potiče, odnosno što vam daje snagu da ustrajete do kraja, do ostvarenja svoga cilja?

Davor Grünwald

Davor Grünwald: “Moja intuicija me je uvijek dobro služila. Morate imati predispoziciju, vjeru u sebe i ustrajnost. Okružujem se kreativnim, stimulativnim i dobronamjernim ljudima. Ako želim nešto postići pokušavam naći nekoliko načina da to dostignem. Na tom putu prolazim kroz razočarenja, neuspjehe, nezadovoljstva ali ostajem nepokolebljiv, odnosno tvrdoglav. Pozitivna nit vodilja, po nekom zakonu vjerovatnosti me izbaci na površinu i ugledam svijetlo dana. To je osjećaj kojem težim, osjećaju postignuća!

Zadnjih nekoliko godina dogodile su mi se velike stvari, nagrada za životno djelo, izložbe, monografija i sve to popraćeno člancima i intervjuima – to me uveliko potiče da i u ovom mom penzionerskom dobu i dalje stvaram i tražim kreativnu angažiranost. Kod toga ne smijem zaboraviti kolege koji mi u tome direktno ili indirektno pomažu. Sam ne možete ništa postići!

Kažu mi ljudi da sam srečković. Odgovaram, još nikada nisam dobio na lutriji. Svoju sreću si sam izgrađujem.”

Comments are closed.

Impressum

© 2013 - 2019 uvihoruvremena.com. Alle Rechte vorbehalten.