“U ovom teškom periodu glazba s albuma donosi optimizam i veselje”, rekli su Dubravka Vukalović i Bruno Vlahek u razgovoru kojeg sam vodila s njima početkom ožujka povodom objave njihovog digitalnog albuma Scaramouch.

Pijanistički duo D&B, Dubravka Vukalović i Bruno Vlahek su svoj digitalni album nazvali po istoimenoj kompoziciji za dva klavira, prvobitno namijenjenoj za teatar, skladatelja Dariusa Milhauda (1892.-1974. Ovim albumom s popularnom glazbom iz pojedinih opera mjuzikla i dramskih predstava, u vrijeme pandemije kada su kazališne i operne kuće većinom zatvorene, Dubravka Vukalović i Bruno Vlahek publici donose sjaj pozornice, podsjećajući slušatelje na neka druga vremena, ali kako umjetnici i sami kažu, bude i nadu u bolje.

Album je objavila diskografska kuća Vox Primus, koja, kako je navedeno na njenoj službenoj web stranici, između ostalog želi predstaviti rijetko zastupljeni repertoar, snimati još neobjavljena djela te predstaviti mlade hrvatske glazbenike.

Bilo je zanimljivo razgovarati s dvoje umjetnika koji neprestano stvaraju, održavaju koncerte i pedagoški djeluju, čiji je zajednički umjetnički put poput bajke i koji sigurno može zainteresirati i književne kao i filmske stvaratelje; od susreta na studiju u Švicarskoj, profesorskog rada na istom sveučilištu u Madridu, zajedničkih turneja, zajedničkih nastupa, zajedničkog vođenja pijanističkih seminara do najnovijeg snimanja zajedničkog albuma.

Jasna Lovrinčević: “Vaš zajednički, upravo objavljeni album Scaramouche za dva klavira, izuzetno zahtjevnih kompozicija, što se može zaključiti slušanjem i bez uvida u note, predstavlja vašu savršenu koordinaciju. Postignuti zvuk sa svim elementima koji ga stvaraju, izrađenim do savršenstva, pretpostavlja jedan visoko studiozan rad. Kako ste se pripremali za ovo snimanje, obzirom da nije jednostavno uvijek imati dva klavira na raspolaganju?”

Vukalović i Vlahek: “To su djela koja nas prate već 15 godina i koja su na našem standardnom repertoaru, te nakon što smo ih toliko puta odsvirali na neki način ih imamo „pod prstima“. Ipak, snimanje zahtjeva posebnu pripremu s namjerom da se ostavi najbolji mogući trajni zapis. Bitno je uz pomoć tehničke opreme tražiti idealnu čistoću zvuka, pedala, ravnoteže te oblikovati zvuk na taj način da zvuči prirodno, da slušatelj dobije osjećaj neposredne blizine interpretacije.”

Jasna Lovrinčević: “Izbor djela je raznolik, iako ih dramska komponenta povezuje. Album je snimljen u Hrvatskoj, ali djela su sigurno zanimljiva puno široj publici. Kako ste birali djela?”

Vukalović i Vlahek: “Djela su izabrana po nekom vlastitom afinitetu pri čemu kazalište nije jedina njihova poveznica, već i sličnost u koloritu, dijalogu i snazi. Učinilo nam se da bi za naš prvi CD upravo ovaj izbor bio zanimljiv za slušatelje, a istodobno simbolički povezao različite trenutke našeg 15-godišnjeg glazbenog putovanja. Skladbe koje smo predstavili postale su dio standardnog koncertnog repertoara, prerastajući svoju originalnu funkciju scenske glazbe, no ipak, djela su to koja odskaču od nekih ustaljenih obrazaca i donose svježinu i atraktivnost.”

Jasna Lovrinčević: “Što vas je posebno nadahnulo za ovaj album?”

Vukalović i Vlahek: “U ovom teškom periodu glazba s albuma donosi optimizam i veselje ne samo harmonijama nego i bogatim plesnim ritmovima, završavajući porukom „Somewhere“ – gdje postoji imaginarno mjesto idealnog i svega mogućeg. To predstavlja svojevrsnu poruku nade i vjere u neko bolje sutra. Sve to nas inspirira u svakodnevnici i daje elan u borbi s nedaćama, da ne zaboravimo unijeti kroz glazbu sve ono lijepo i blisko koje nam je ponekad daleko.”

Jasna Lovrinčević: “Koliko dugo je trajalo snimanje? Imate li li neki poseban doživljaj što će vam možda ostati u sjećanju (vezano za snimanje)?”

Vukalović i Vlahek: “Snimanje je jako intenzivan proces, uvijek sa željom za dostizanjem zvukovnog ideala koje stvara puno inspiracije, ali i veselja, kao i sumnji. To je potraga za nekom najboljom verzijom samog sebe kao interpreta. Vrijeme je tu na neki način najbolji pokazatelj – s odmakom je lakše vidjeti stara promišljanja i transformirati ih možda u neka nova. Album je nastao kroz duži period s obzirom na naša putovanja i manjak slobodnog vremena, ali možda je baš zato i sazrio s aspekta da se kao interpreti možemo pretvoriti i u slušatelje. Svojevrsni je to čin umjetničke metamorfoze. Dragocjeni su nam bili savjeti maestra Alfija Kabilja koji svojim iskustvom donosi nove ideje te koji je bio prisutan tijekom snimanja njegove „Kazališne suite“, kao i odličnog producenta Pera Mihojevića, te cijelog tima Vox Primusa koji je vjerovao u uspješnost i ideju snimanja samog CD-a.”

Jasna Lovrinčević: “Pri četveroručnom izvođenju ima li značaja za kvalitetu zvuka kako su klaviri postavljeni, jedan pored drugog ili jedan iza drugog? Koliko je pri zajedničkom sviranju važan kontakt očima i može li se ostvariti?”

Vukalović i Vlahek: “Pozicija klavira često ovisi o vrlo različitim faktorima, primjerice poput akustike prostora u kojem nastupamo ili o vrsti repertoara kojeg sviramo. Prilikom nastupa s orkestrom ponekad sviramo i leđima okrenutima publici kako bismo imali što bolju vizualnu komunikaciju s ansamblom i dirigentom. Kontakt očima je svakako sastavni dio bilo kojeg aspekta komorne glazbe, međutim nakon toliko vremena i stečenog iskustva možemo reći da najčešće osjećamo i dišemo glazbu na isti način čak i bez pogleda.”

Jasna Lovrinčević: “Je li ovo Vaša prva suradnja s Vox Primusom?”

Vukalović i Vlahek: “Kao D&B duo, prvi puta surađujemo s Vox Primusom, no Bruno je već za istu tvrtku objavio album „Ottava alta“ s violinistom Goranom Končarom na kojem se nalaze sonate za violinu i klavir hrvatskih velikana Stjepana Šuleka i Bruna Bjelinskog.”

Jasna Lovrinčević: “Imate li plan o promociji Vašeg albuma uživo, naravno kada prođe pandemija?”

Vukalović i Vlahek: “Vesele nas pozitivni odjeci našeg albuma među publikom i kritikom, a unatoč kriznim okolnostima, uživo ćemo ga predstaviti u Madridu na našem koncertu 21. ožujka, dok je u pripremi i slavljenički koncert u Zagrebu koji, ako sve bude po planu, bi trebao biti održan u lipnju.”

Jasna Lovrinčević: “Vaš zajednički umjetnički put je sigurno izuzetno zanimljiv, posebno zajedničko četveroručno izvođenje. Koliko vas veseli zajednički nastup, koliko je to izazov za vas u odnosu na solo izvedbe? ”

Vukalović i Vlahek: “Zajedničko sviranje daje mnogobrojne izvedbene mogućnosti koje jednom pijanistu fizički nisu moguće. A tu je i socijalno-emocionalni aspekt kojeg su pijanisti kao vječni solisti zakinuti u odnosu na druge instrumentaliste koji se češće udružuju kako bi dio svojeg djelovanja posvetili i aspektu zajedničkog dijeljenja strasti prema svom instrumentu. Velika je prednost da možemo zajedno proživljavati scenski doživljaj, glazbu, a i putovanja. Izazov je u spiritualnom momentu ujedinjenja dviju osobnosti i kanaliziranju obiju njih u viziju i misao koje publici prenosimo u svojoj jedinstvenosti.”