“Ja snimam samo kompletna djela, kada sviram, ne biram djela, već kad se bavim nekim ( skladateljom), onda sviram sve. I onda to mora biti kompletno i u dubinu”, kaže Ana-Marija Markovina u razgovoru kojeg smo vodile 19. ožujka 2021. Internacionalno tražena pijanistica, Markovina upravo snima kompletna klavirska djela Felixa Mendelssohna Bartholdya.

Njena 26 CD -a s djelima Carla Pfilippa Emanuela Bacha svrstana su među dvanaest najboljih ikada u svijetu snimljenih kompletnih klavirskih djala.

Djela skladatelja prošlih epoha koja su većinom neobjavljena i nalaze se još u rukopisima, sama pronalazi i istražuje. Radeći na tim opsežnim i iscrpnim istraživanjima Ana-Marija Markovina ulazi u duh glazbe koja je bila uskraćena generacijama i koju svojom izuzetnom muzikalnošću, fantastičnom virtuoznošću, i izrađenim svakim tonom prezentira pred suvremenom publikom. Do sada je pored C. P. E. Bacha snimila i klavirske kompozicije Luise Adolphe le Beau i Antona Ursprucha i Antona Brucknera., a uskoro planira snimiti i 3 nosača zvuka s djelima suvremenog njemačkog skladatelja Stefana Heuckea s kojim izuzetno uspješno surađuje. Nakon što je u Bundestagu premijerno izvela njegove Varijacije s Haydnom, op.85 (Variationen mit Haydn op. 85), poslije 2018. u World Conference Centru (Kongresni centar) na Forumu u Bonnu (Bonner Forum zur Einheit. Deutschland und Europa), izvela ih je i u Moskvi 2020. godine. U Bonnu je praizvela i njegovu Sonatu opus 86., a u prosincu 2019. godine, u punoj dvorani Ville Henn praizvela je njegove izuzetne zahtjevne Diabellieve Varijacije na temu Franza Schuberta (Diabellie Vartionen über ein Thema von Franz Schubert). Zanimljivo je kako glazbeno istraživanje Ane-Marije Markovine prate i likovna djelo njenog supruga, profesora dr. Helmuta Reutera; crteži skladatelja čija djela ona interpretira, C. P Emanuela Bacha, Antona Brucknera i najnovije, Felixa Mendelssohna Bartholdya.

Jasna Lovrinčević: “Koja ste klavirska djela Felixa Mendelssohna Bartholdya odabrali za snimanje?”
Ana-Marija Markovina: “Sva klavirska djela. To će biti prvi snimak koji ide apsolutno biografskim redom, kronološki od prve kompozicije kada je Mendelssohn imao devet-deset godina do zadnje, prije njegove smrti. Ide redom, po datumu, kronološki, ne po opusu, ne kako je objavljivao, već po redoslijedu pisanja. Taj novi red zove se MWV (Mendelssohn-Werkverzeichnis-Oznaka Mendelssohnovih djela). To je je oznaka za klavirska djela i zato su sva pod MWV. I sve to je skupio Ralf Wehner, najpoznatiji istražvač Mendelssohnovih djela. S njim sam zajedno radila i tako ću snimiti sva klavirska djela i koja su i ne završena; sve što se moglo naći, sva djela koja je Mendelssohn ikad napisao. Nekih deset manuskripta se izgubilo, a preko 200 sam ih uspjela snimiti. To će biti ukupno 12 CD-a.”

Jasna Lovrinčević: “Za snimanje kompletnih djela Carla Philippa Emanuela Bacha, kao i djela Luise Adolphe le Beau i Antona Ursprucha puno ste sami istraživali. Kod Antuna Brucknera, radeći na njegovom manuskriptu od 365 stranica morali ste, kako ste rekli u našem razgovoru, “notu po notu gledati i o svakoj razmislit”. Vi ste duboko ušli u živote tih skladatelja, u njihov rad i djelovanje. Kakav ste pristup imali pri istraživanju Mendelssohna?”

Ana-Marija Markovina: “Jako slično, samo se o Mendelssohnu više znalo. Godine 2009. puno je literature o njemu objavljeno jer se slavio njegov dvjestoti rođendan pa sam imala bolje izvore . Posao je isti, ali. ja sam naravno, morala ući u to i saznati o njemu sve; i kakav je bio kada je bio mali i o njegovoj mami i sestri, kako je upoznao suprugu, kako je pisao i radio, ja sam sve to morala znati. Ima jedan drugi čovjek koji je cijeli život samo njegova pisma studirao i izjave njegovih suvremenika. To je Larry Todd. On je napisao jednu knjigu od 600 stranica o Mendelssohnu. I to je standarni rad koji se mora poznavati o Mendelssohnu. I to mi je jako puno pomoglo.

Na mojem CD-u svako djelo će dobiti kratki opis. Bit će novo to što sam ja sam uz svako djelo napisala koliko je ono teško u smisli izvedbe s oznakom od 1-6. To je nešto novo i što daje orijentaciju, da se čovjek malo pripremi i odabere i druga njegova djela tako da se ne sviraju uvijek ista.

Nadam se da ću time dati novi pogled na njegova djela. Najteža su označena brojem 6, a najlakša brojem 1. On je napisao možda pet djela težine 1, a četrdeset djela težine 6 i onda između ima ih težine 2, 4 , 4 ili 5. To je označeno po tome kako ja mislim. Pokušavala sam sama odlučiti. To je naravno individualno ali daje orijentaciju.”

Jasna Lovrinčević: “U jednom pismu sestri Fanny napisanog 3. srpnja 1829. u Londonu, Felix Mendessohn, na sestrinu zamolbu da kaže svoje kritičko mišljene o jednoj njenoj solo pjesmi koju mu je poslala, napisao je kako ta solo pjesma predstavlja “unutarnju, najskrovitiju dušu glazbe”. Iako u pismu kaže kako ta glazba nema sličnosti s njegovom glazbom, je li ovim riječima možda podsvjesno izrazio i svoje težnje pri stvaranju glazbe – da uđe u dušu glazbe. Jeste li mogli prodrijeti, naći njegov cilj u glazbi? Koliko ste mogli na neki način njegov duh stvaranja raskrinkati? ”

Ana-Marija Markovina: “Da, mislim da jesam. Ja samo snimam kompletna djela i kada sviram, ne biram djela, već kad se bavim nekim ( skladateljom), onda sviram sve. I onda to mora biti kompletno i u dubinu i na dugo.

Ja ne mogu uzeti jedan komad i znati ga dobro svirati, to nije moje. I kod Mendelssohna je tako bilo Ja sviram Mendelssohna od kada sam bila mala i bavim se njim. Ali, kada sam počela taj projekt, onda sam od mjeseca do mjeseca dublje ulazila u njegov jezik, tako da je na kraju bilo kao da ja sama pišem; ne može drugačije biti. To je strahovito važno jer ja ne mogu više tražiti, to mora biti u krvi.

Tako je bilo i s Emanuelom Bachom. Prvo sam radila i razmišljala i interpretirala i onda je na kraju samo teklo. Tako sam mogla u godinu dana završiti svih 26 CD-a.

S Mendelssohnom je malo duže trajalo ali iz drugih razloga. Ja mislim bilo je malo teže. Isto tako, na početku sam radila, razmišljala, a onda kada shvatim sistem, kada shvatim njega, ne moram više misliti, onda ide na slijepo, iz krvi, iz duše, direktno, imam direktni spoj s njim.”

Jasna Lovrinčević: “Ulazeći u njegov način razmišljanja, slično kao kod C.P. E. Bacha, vjerojatno ste postigli i autentičnu interpretaciju?”

Ana-Marija Markovina: “Da, ali teško je jer je Mendelssohn jako puno revidirao. Bach je pisao direktno. Ono što je napisao, tako je ostalo, a Mendelssohn je stalno mijenjao tako da će na mom dvanaestom CD-u biti različite verzije određenih kompozicija. On naprimjer ima još jednu drugu verziju od Variations sérieuses (d-moll op. 54). I to u stvari pokazuje kako je on radio. To je puno zanimljivije nego ono što je gotovo bilo, jer je Mendelssohn bio jako kritičan prema sebi. Njegova priroda bila je takva da je pisao jako brzo i pisao je više stvari u isto vrijeme . On je pisao u teke i onda se vidi na primjer: pisao je jedan stavak sonate, onda solo pjesmu, komad oratorija, nešto za violinu i onda dođe tek drugi stavak sonate, tako da je on paralelno radio uvijek na više komada. Pogotovo kada je bio, tako od petnaest do dvadeset do dvadest i pet godine, otprilike. To su bile godine anni mirabiles, Wunderjahre (čudesne godine). On je preko 100 komada napisao u te dvije – tri godine. Kada je došao u pubertet njegova kreativnost je, moram reći, eksplodirala.

Kasnije, kada je trebalo to publicirati, kada je trebalo to ići van u javnost, e onda se on vratio na to, onda je on to počeo obrađivati i mijenjati. E to je ono, kada se vidi: aha, sada je Mendelssohn razmislio, pa se uozbiljio, pa je bio precizniji itd.

Mendelssohn je strahovito puno radio različitih stvari, puno više nego bilo tko drugi. Možda se može usporediti s Robertom Schumannom. A Mendelssohn je pisao i komponirao beskonačno puno. On je bio menađer, on je bio dirigent, on je vodio Niederrheinische Musikfest, osnovao Gewandhausorchester i Conservatoriom (Leipzig), putovao u Škotsku i Englesku nekoliko puta. Iako je rano umro, on je jednostavno živio tri života zajedno.

A plus to što je studirao filozofiju. Upisao je filozofiju u Berlinu jer je rekao da mu fali obrazovanje a bio je strahovoto načitan čovjek. Preko familije rano je upoznao filozofiju, njegov djed Moses bio je filozof. Plus toga govorio je više jezika. Taj čovje bio je fenomen.”

Jasna Lovrinčević: “Pri izvedbi djela skladatelja starijih epoha kada se sviralo na starim, povijesnim intrumentima, utječe li na interpretaciju razlika u instrumentima s obzirom da se danas koriste suvremeni instrumenti?

Ana-Marija Markovina: “Uloga je manja nego što bi čovjek mislio. Treba uhvatiti duh na instrumentu kojeg imate.”

Jasna Lovrinčević: “Prije rada na djelima Mendelssohna objavili ste nosač zvuka s neobjavljenim djelima Antona Brucknera, nastala za vrijeme njegovog dodatnog studija glazbe kod Otta Kitzlera od 1861. do 1863.godine koja su ostala u rukopisu, koji se čuva u Glazbenoj kolekciji Austrijske nacionalne knjižnice a kojeg su kao faksimil objavili Društvo Antona Brucknera i Sveučilište za glazbu i scensku umjetnost u Beču. Anton Bruckner je kao pijanist puno improvizirao, ali kažu da te improvizacije nisu zapisane. Jeste li Vi možda u tim još neobjavljenim djelima pronašli neke njegove improvizacije?”

Ana-Marija Markovina: “Ne baš. On je ta klavirska djela radio kao formalne studije. On je bio pun teških kompleksa. On je mislio o tome kako se nikad nije oženio, kako nikad nije našao partnerku. Imao je četrdeset godina kada je prvu sinfoniju objavio. On je s 35 godina mislio kako treba još jedanput ići u školu i otišao je kod Otta Kitzlera koji je bio običan Kapellmeister (zborovođa ). Uzimao je satove iz harmonije i kontrapunkta. Čak nije ni satove kompozicije uzimao nego čisto Tonsatz (harmoniju i kontrapunkt). I u tome je bio formalan, ali se svejedno osjeti da je on Bruckner. Svejedno se osjeti da je njegova ideja uvijek veća od onog što on radi. Znači, on se prisilio još jedanput očistiti svoj aparat, svoje znanje i htio ga je jedanput precizirati, ali se pri tome uvijek malo odvoji od kanona i pri tome uvijek unese sebe.

To su male harmonijske ideje koje su malo neobične. Ako studirate Tonsatz (harmoniju i kontrapunkt) kao i svaki student, imate određennu šemu, Vi to znate, i u tim šemama ima malo mjesta za kreativnost, ne previše, ali on je to doveo do maksimuma. Tako da ima iznenađenja.”

Jasna Lovrinčević: “Vaš kompletan snimak djela Carla Philippa Emanuea Bacha, kritičar i glavni urednik internetskog magazina Classics Today ( Your guide to slassical music online – Classics Today), David Hurwitz svrstao je u 12 najznačajnijih snimljenih kompleta klasične glazbe svih vremena. Je li vas to iznenadilo, jeste li znali da David Hurwitz proučava Vase snimke?”

Ana-Marija Markovina: “Znala sam jer je David Hurwitz jedanput napisao jednu jako dobru kritiku za te moje snimke. On je jako, jako dobar kritičar, ali nisam znala da pravi taj ranking (rangiranje).”

Jasna Lovrinčević: “Kako ste saznali za tu kritiku?”
Ana-Marija Markovina: “To mi je poslao moj izdavač Hänssler Classic.”

Jasna Lovrinčević: “Od prošle godine na Internetu vodite zanimljive i informativne razgovore s ljudima iz svijeta umjetnosti i kulture pod nazivom Kunstgefasst. Što je bila početna ideja za te razgovore i koliko ste uspjeli ostvariti postavljeni cilj?”

Ana-Marija Markovina: “Ja sam jako znatiželjna. Zanima me što drugi rade i kako prolazimo svi mi kroz ovu krizu. Ja sam počela pitati druge o tome, jedanput je bio dugi razgovar na tu temu i ja sam rekla : “Svi smo mi tihi, hajdemo govoriti o tome što radimo.” I tako je ta ideja nastala. I tako smo počeli. Moram reći da sam jako sretna. Doznajem stvari koje nikad ne bih; o djetinjstvu, o nazorima, o vježbanju, o muzičkim školama, o filozofiji, o menadžmentu. Uživam u tome. Ljudi slušaju.”

Jasna Lovrinčević: “Prošle godine ste prije zimskog “lockdowna” održali majsorski tečaj (Sommerkurs) kao i koncerte na otvorenom u vrtu Ville Henn. Za ovu godinu najavljen je i Vaš klavirski majstorski tečaj u Italiji? Imate li pored ovih programa koji se redovno održavaju i neke nove planove?”

Ana-Marija Markovina: “Imam jedan novi projekt, klavirsko natjecanje za amatere.”

Jasna Lovrinčević: “Imate li predstavu koliko bi moglo biti zainteresiranih?”
Ana-Marija Markovina: “Jako puno. Ima prijavljenih u glazbenim školama više neko ikad.

Planiram jako puno. Ja jako puno radim. Moram vježbati, moram zavrsiti doktorat, moram pisati.
Znate, kada se piše, onda smo mirni i onda nas nema. Čudno je jer ako se ja ne pojavljujem, ljudi misle da imam vremena, ali ja radim i šutim. Ja radim 50 – 60 sati tjedno.”

Ana-Marija Markovina u knjizi Marka Mossa

Ana-Marija Markovina je izuzetna pijanistica, istraživačica još nepoznatih i neobjavljenih klavirskih djela, pedagoginja, voditeljica klavirskih majstorskih tečajeva, članica ocjenjivačkih, međunarodnih, klavirskih, natjecateljskih sudova, u najnovije vrijeme voditeljica razgovora s umjetnicima. Autorica je knjige Glücks-Spiele, objavljene u izdanju Staccato Verlag, a uskoro će kod istog izdavača objaviti i drugu knjigu u okviru doktorata na Visokoj školi za glazbu i teatar u Hamburgu (Hochschule für Musik und Theater Hamburg), na odjelu za Kulturmanagement. Kroz razgovor s Anom-Marijom Markovinom saznala sam da joj je američki autor Marc Moss dao i ulogu u jednoj svojoj knjizi.

Ana-Marija Markovina: Jedna knjiga je napisana u Americi i ja imam jednu ulogu kao interpretator Carla Phiilippa Emanuea Bacha. Pisac je Mark Moss.