Anton Cetín – Razgovor o ciklusu slika KOVID 19

Anton Cetín

“Što je za mene stvarno bilo važno bilo je ostaviti pečat vremena u kojem sam živio” rekao je Anton Cetín u razgovoru kojeg smo vodili povodom njegovog nedavno završenog ciklusa Kovid 19.

Kada mi je gospodin Cetín 14. svibnja poslao prvu sliku iz serije Kovid 19, nisam pretpostavljala da ću imati privelegij pratititi nastanak cijele serije od 19 slika, koje sam završno, sve zajedno mogla pogledati početkom rujna. Slike s Evom kao svjedokom vremena odražavale su svu nepredvidljivost ovog virusa, onako kao što su znanstvene studije i potvrđivale što sam u odgovoru gospodinu Cetínu i napisala nakon primitka prvih devet slika. “Sasvim nešto novo”, bio je moj komentar tako da sam se obradovala kada je gospodin Cetín pristao na intervju o ovoj svojoj najnovijoj seriji.

Jasna Lovrinčević: “Vaš najnoviji ciklus slika Kovid 19 je u svijetu rijedak odgovor umjetnika na ovu zastrašujuću pandemiju. Kroz povijest umjetnici su puno više tematizirali prošle zaraze, posebno pojavu kuge. Rat, koji isto tako uznemiravajući i drastično ugrožava život kontinuirano je redovna i česta tema skoro svih umjetnosti, a o virusu, koji je visoko, znanstveno i tehnološki razvijeno čovječanstvo prisililo na korištenje srednjovjekovnih metoda zaštite, nenašavši nove, uglavnom šute. Kako ste se odlučili na ovaj ciklus?”

Anton Cetín: “Već na samom početku pojava Kovida 19 potpuno i nepovratno mijenjajući našu dotadašnju stvarnost u jednu sasvim novu neslućenu, nepredvidljivo dramatičnu, zastrašujuću, pogibeljnu i zabrinjavajuću, u meni je pobudila potrebu učiniti nešto ili ako hoćete obilježiti, u mojem slučaju reagirati na svoj, slikarski način – na platnu. Sama ideja nije bila dostatna – trebalo je osmisliti što slikati i koji će elementi morati imati prednost i najbolje, najslikovitije je ostvariti i prikazati u jednom tako složenom i zahtjevnom zadatku. A to baš i nije bilo tako jednostavno i lako. A onda i kako, kojom tehnikom ili kojim tehnikama sve to ostvariti. Odmah mi je bilo jasno da jedna slika neće biti dovoljna, da će trebati naslikati više njih – jedan poveći ciklus slika, kojih broj tada još zapravo i nije bio na vidiku. Što je za mene stvarno bilo važno bilo je ideju ostvariti u smislu ostaviti pečat vremena u kojem sam živio, kakvog sam ga viđao, razumijevao, doživljavao i preživljavao za sve vrijeme slikajući ga. Zato sam i reagirao na svoj način, i nisam šutio. I zato sam se i odlučio na ovaj ciklus.”

Jasna Lovrinčević: “Neposredno prije Vašeg odlaska u Pariz, u Zagrebu je 1965. nastao Vaš ciklus crteža Zlokobne ptice kao refleksije na, kako ste rekli u jednom našem prethodnom razgovoru 2016., „zloslutne prijetnje apokaliptičnih razmjera A bombom“. Crteži, koje ste mi poslali također snažno sugeriraju prizore iz Apokalipse, opustošenu Zemlju, dim, glad i iscrpljenost rijetko preživljelih, samouništenje čovjeka svojom vlastitom tehnologijom, kao i upliv kosmičkih sila. Koliko je ovaj ciklus, izuzetno imaginativan kroz bogat crtež i posebno osjenčane velike tamne kao i bijele površine, bio inspiracija za ciklus Kovid 19?”

Anton Cetín: “Točno je da je u Zagrebu 1965. nastao moj ciklus crteža Zlokobne ptice kao refleksija na „zloslutne prijetnje apokaliptičnih razmjera A bombom”. Isto tako je točno i sve ovo ostalo što ste u ovom pitanju naveli. A, da bismo mogli naći odgovor na ovo pitanje u smislu inspiracije ciklusa Zlokobne ptice za ciklus Kovid 19 moramo se najprije vratiti u 1965. godinu, a to znači samo 55 godina unatrag. Dakle, u godinu u kojoj su se u mojem radu po prvi put pojavili prizori već spomenuti u ovom pitanju. Neki od tih prizora iz ciklusa Zlokobne ptice postali su u stvari poveznicom onima u ciklusu Fantomi, nastalom u Parizu, 1967., a oni iz ciklusa Fantomi opet preko ciklusa Uznemireni svemir, nastalom u Torontu, 2001., sada prizorima – simbolima u ovom novom ciklusu Kovid 19.

Jasna Lovrinčević: “Još na prvoj slici iz ovog ciklusa Kovid 19 koju ste mi pokazali početkom svibnja 2020., uočavao se jedan zagonetan broj 2001. kako sam ga tada u odgovoru na primitak prve slike i okarakterizirala. Autorica Branka Hlevnjak je u svom tekstu pod nazivom Novi ciklus slika Antona Cetina Kovid-19, objavljenom na portalu Epoha u srpnju 2020. navela kako ste za ovaj ciklus slika koristili zaboravljene, neobjavljene radove iz ciklusa Uznemireni svemir, nastalih još 2001. Ovo je jako zanimljiva činjenica kao i drugi podatak da je tih radova bilo devetnaest.

Ova nevjerojatna podudarnost s brojem 19 kojeg u nazivu nosi ovaj užasni virus još uvijek neobjašnjenog podrijetla, kao i povezanost s ciklusom Uznemireni svemir je neobična. Jeste li se i sami iznenadili? Jeste li to možda prihvatili kao sinhronicitet ili kao nešto ipak povezujuće i naslučujuće?”

Anton Cetín: “Početkom proljeća 2001. godine započeo sam raditi na ciklusu slika koji još tada nije imao naziv. Rano ujutro 11. 9. ili u USA 9 / 11, na dan rušenja Svjetskog trgovačkog centra u New Yorku otišao sam u grad obaviti neke poslove i prolazeći podzemnim dijelom zgrada na jednom mjestu opazio potpuno nečujnu – nijemu i nepomičnu hrpu ljudi gledajući nešto na velikom ekranu. To je u meni pobudilo radoznalost pa sam se pridružio i također vidio cijelo rušenje istog. To me se strašno dojmilo. Vrativši se u atelje s idejom to obilježiti, ali pod dojmom svega viđenog jednostavno nisam bio u stanju ništa učiniti. A kada sam oko sebe pogledao slike na kojima sam do tada radio pojavio se za njih naziv Uznemireni svemir – u tom trenutku ni sam nisam bio svjestan odakle. Jedan dio radova na papiru u tehnici akrilika u pripremi ostao je neiskorišten pa sam ga pohranio u jednu kutiju i stavio na stranu potpuno zaboravivši na nju.

Razmišljajući o tome čime ću započeti rad na ciklusu Kovid 19, sjetio sam se kutije. Otvorio sam kutiju i počeo brojiti, a kad tamo na moje veliko iznenađenje bilo je točno 19 tih neupotrijebljenih radova i danas sasvim aktualnih, koje sam jednostavno – bez imalo razmišljanja odlučio koristiti. I tako sam se odlučio za ciklus od 19 slika. Prihvatio sam to kao sinhronicitet jer se sve vremenski podudaralo, kao povezujuće jer je tematski bilo povezano s prethodnim događajima, a i kao naslućujuće jer sam u mojem slikarstvu slutio dolazak nečega novog – novog početka.”

Jasna Lovrinčević: “Možete li malo pojasniti, jesu li ti pronađeni radovi bili nezavršeni i sada na neki način dopunjeni ili ste Vi preko tih slika ponovno slikali s tim da je ostao vidljiv broj 2001?”

Anton Cetín:”Ti radovi nisu bili završeni, bili su u pripremi za primjenu u ciklusu Uznemireni svemir. Svakog od njih jednom specifičnom tehnikom prenio sam na platno i preko njih slikao nove simbole vezane uz ovaj ciklus – Kovid 19. A kako su ti nezavršeni radovi nastali 2001. godine brojeve sam zbog dokumentacije ostavio vidljivim. Na primjer, u gornjem dijelu prve slike ovog ciklusa, vidi se lik također naslikan 2001. godine i sada prenesen u ovaj ciklus, lik-zloduh u ulozi pokretača enormne energije zla iza virusa koji dominirajući cijelim prostorom slike ispunjavaju svoj zadatak, lik s bijelim očima koje iz svoje prazne – mrtvačke bjeline siju smrt, a zloban sotonski osmijeh je reakcija na propast koja nas je snašla i u kojoj smo samo bespomoćni promatrači i žrtve.”

Anton Cetín – Kovid 19 -prva slika

Jasna Lovrinčević: “Na prvoj slici ovog ciklusa, bez obzira na zastrašujuće simbole, njena simetrija i boje, laganost i prozračnost stvaraju osjećaj harmonije i smirenosti što sam i napisala nakon što sam primila prvu sliku. Poslije, slijede slike koje reflektiraju sav užas i dramatičnost što ih je u svijetu stvorio ovaj virus, odražavajući njegovu nepredvidljivost, kako bi se na zadnjoj slici Eva pojavila nasmiješena, simbolično predstavljajući pobjednika. U tom smislu cijeli ciklus stvara i jedan optimističan dojam. Je li Vas vodio optimizam kroz stvaranje ovog ciklusa?”

Anton Cetín: “Bez obzira na sve prikazano u slikama, od prve do zadnje, optimizam me je kroz cijelo vrijeme rada na ovom ciklusu nosio i vodio prema, nadajući se, pozitivnom kraju ove zastrašujuće pandemije.”

Jasna Lovrinčević: “Kovid 19 postao je subjekt intenzivnog istraživanja znansvenika u cijelom svijetu i nadamo se da će se naći neko rješenje za svršetak ove pandemije. Vi ste u svom prikazu otišli puno dalje, dajući viziju budućnosti svijeta. Na zadnjoj slici četiri grafička simbola virusa korone asociraju na četiri jahača Apokalipse prema Ivanovom otkrivenju u Šestom poglavlju; bijeli, crveni sa smeđim završecima koronarnog dijela i crni, svi s odgovarajućim sadržajima ispod u kojima se naslučuju događaji zadnjih vremena. Četvrti jahač Apokalipse je Smrt na konju zelenku dok je na Vašoj slici četvrti, odnosno prvi simbol u sivoj boji, s stim što je u sadržaju ispod zelenom bojom “smrti” obojeno lice u profilu, okrenuto prema gore. Jeste li namjerno napravili takav slijed simbola virusa korone, odnosno “jahača”?”

Anton Cetín – Kovid 19 – druga slika

Anton Cetín: “U zadnjoj, 19. slici, poveo sam se redoslijedom ovovremenih događanja: prvo se pojavila bolest – pandemija koju simbolično predstavlja jahač na sivom konju, drugo – nastaje glad i bijeda koje simbolično predstavlja jahač na crnom konju, treće – vrijeme u kojem obično nastaje rat kojeg simbolično predstavlja jahač na crvenom konju i na kraju četvrto – kada dolazi vrijeme pobjede koju simbolično predstavlja jahač na bijelom konju. Zato u gornjem dijelu slike i imamo 4 virusa – sivog, crnog, crvenog i bijelog, a ispod svakog od njih je detaljniji slikarski prikaz onoga što po meni simbolizira svaki od njih. Ispod sivog virusa zeleno obojeni lik na dnu slike predstavlja mrtvo lice.”

Jasna Lovrinčević: “Novi virus pobudio je različita mišljenja o uzrocima njegove pojave, istraživanja prethodnih zaraza kroz povijest, naveo mnoge na čitanja različitih proročanstava, razmišljanja o ekonomskim perspektivama, psihološkim posljedicama zbog novog načina života i mnoga druga razmatranja vezana za sve aspekte života cijelog čovječanstva. Vaše zadnja slika, moglo bi se reći, sažima sve ove refleksije; zaraza koja život pretvara u sivilo, glad u bijedu, rat u krv i smrt i na kraju žuta boja sunca i Eva u bojama novog života. Jedan ovakav eksplicitan prikaz iziskuje sigurno i hrabrost, ali i promatrača navodi na razmišljanje. Jeste li bili u dilemi s objavom zadnje slike?”

Anton Cetín – Kovid 19 – šesnaesta slika

Anton Cetín: “Ne, nisam bio u dilemi s objavom zadnje slike. Već nakon nekoliko prvih završenih slika počeo sam razmišljati o zadnjoj slici koja bi trebala zaokružiti, odnosno odrediti ciklus. Razmišljajući o tome i razmatranju nekoliko drugih mogućnosti koje su se nametale, odjednom se pojavila ideja o mogućnosti primjene jednog možda određenijeg rješenja – apokaliptičnog. Odlučio sam se uhvatiti u koštac s tom izazovnom idejom. Radeći na drugim slikama paralelno sam radio na traženju osnovnih obilježja Apokalipse, prihvaćajući ona za koja sam mislio da će kao najprikladnija moći najbolje prikazati sadržaj slike i samim tim opravdati njezin konačan ishod.”

Jasna Lovrinčević: “Svih devetnaest slika pojedinačno zadržava pogled promatrača bogatstvom raznolikosti u smislu forme, ekspresivnošću izraženom fantastičnim koloritom kao i bogatstvom likova jer pojedine slike su skoro figurativne. Pojedine slike, 16, 17, 18 kao i 15 ili 14 su toliko bogate sitnim detaljima u smislu raznolikosti linija, boja i forme da podsjećaju na bogatstvo minijaturističkog slikarstva. Koliko je ovaj ciklus bio izazov za Vas u slikarskom smislu?”

Anton Cetín – Kovid 19 -devetnaesta slika

Anton Cetín: “Kako se u mojem slučaju radi o likovnoj interpretaciji nastale situacije izazvane zastrašujućom pandemijom Kovid 19 sasvim mi je bilo jasno da stotine ljudskih likova – portreta u svim mogućim fizičkim i duševnim situacijama na slikama u ovom ciklusu, moje ideje mogu ostvariti najbolje na figurativan način.

Sve ovo što ste u ovom pitanju naveli i opisali po meni toliko je lijepo i istinito da to nije potrebno ponavljati. Hvala Vam. A sve to ostvariti omogućila mi je jedna moja specifična tehnika koju sam otkrio slikajući ciklus Uznemireni svemir. Sada, u ovom ciklusu Kovid 19 otkrio sam još nove mogućnosti koje su mi omogućile ovu tehniku još dalje razviti, usudio bih se reći, do savršenstva. I ne iznenađuje me kad kažete da su pojedine slike toliko bogate sitnim detaljima u smislu raznolikosti linija, boja i formi da podsjećaju na bogatstvo minijaturističkog slikarstva. Ideja je bila to ostvariti najvećim mogućim bogatstvom boja linija i formi i povezati ih s ostalim simbolima te ostvariti jedan dinamičan ritam potreban unutar svake slike. Mislim da bi u tom smislu bio propust mimoići neka od obilježja ili ih bar ukratko pojasniti u spomenutim slikama 15, 16, 17 i 18. Na primjer u slici 15 likovi, osobito naglašeni jarkim koloritom, ustvari su lutalice u jednom gotovo apokaliptičnom prikazu opustošenog krajolika. U slici 16 detalji – kvadratići simbolički prikazuju grobove neznanih, bez vjerskih obilježja koja su Korona virusu ionako beznačajna. U slici 17 bogatstvom linija, boja i formi želio sam prikazati posvuda razbacane dječje igračke narušene moćnim virusom, nažalost u ovom slučaju bez djece, ali i s nadom u njihov skorašnji povratak. Slika 18 još uvijek bogata detaljima kao i u prethodnim slikama u biti prikazuje virusom zarobljenu Evu koja usprkos toga čvrsto i nepobitno vjeruje u sam kraj epidemije. Pa moja ideja je od samog početka bila slikati ne samo viruse i ružne scene ljudskih bića u situacijama u kojima su se našla – zabrinutost, strah, bol, patnja, smrt, već i kroz ovo što ste napisali koje me je optimizmom – nadanjem i vjerovanjem ujedno i vodilo prema jednom konačnom i pozitivnijem kraju Kovida19. U slikarskom smislu ovaj ciklus bio je za mene jedan ogroman izazov koji me je obogatio mnogim novim životnim spoznajama i otvorio nove slikarske mogućnosti – imam osjećaj da očekuje nastavak …

Jasna Lovrinčević: “Vaša Eva je nedavno proslavila pedeseti rođendan i Vi ste na promociji monografije Eve 1967-2017 u svom nadahnutom govoru nagovijestili kako će Eva i dalje biti Vaša muza i inspiracija do kraja. I sada je Eva postala svjedok i ovog teškog vremena. Poslije ciklusa Uznemireni svemir, Oživljavanje i trijumfa Duge, povela Vas je kroz užas virusa korone i nastavila dalje do novog života. Eva je postala kao jedan originalni slikarski element. Možete li zamisliti kompoziciju bez Eve?”

Anton Cetín: “Vrlo dobro i zanimljivo pitanje. Točno je da sam u svojem, kako kažete, nadahnutom govoru na promociji monografije EVA 1967-2017 nagovijestio kako će Eva i dalje biti moja muza i inspiracija do kraja. I to je apsolutno točno. Samo što zasad imamo samo dva kraja – prvi koji bi se dogodio u momentu kada bi Evu iznevjerio, a drugi u onom neželjenom.

A kompozicija bez Eve mogla bi se dogoditi jedino mojim prelaskom u apstraktno slikarstvo. A za to ne vidim ni potrebe, a ni svrhe.”

Comments are closed.

Impressum    Privacy Policy

© 2013 - 2020 uvihoruvremena.com. Alle Rechte vorbehalten.