Slikarica Ankica Karačić u tijeku travnja 2017. izlaže u dvije galerije, u Worpswede i u Dortmundu. Imati otvorenje dvije različite izložbe, dva dana zaredom, u dva različita grada, sigurno je posebno iskustvo kojeg imaju samo rijetki umjetnici. Za obje izložbe Ankicine slike odabrane su preko natječaja.

Prvog travnja bilo je otvorenje zajedničke izložbe članova Udruženja likovnih umjetnika Ruhrgebit u Umjetničkom centru Alte Molkerei, u galeriji ART99 u kojoj se tradicionalno priređuju izložbe suvremene umjetnosti. U najavi izložbe u Worpswedeu naglašeno je kako se ne može znati kakva je budućnost umjetničkog djela, koje nastaju u sadašnjem trenutku. Međutim, upravo u galerijama Worpswedea, kroz dvadeseto stoljeće izlagana su djela umjetnika koji su poslije postali priznati u cijelom svijetu.

Za ovu izložbu, naslovljenu Umjetnost u dijalogu, odabrana je Ankicina slika iz njenog ciklusa Moj životni put, prvi put izloženog 2015. u Lünenu pod nazivom ODER NICHT.

Na oba otvorenja Ankica Karačić stigla je zajedno sa suprugom i također umjetnikom, skulptorom Antom Karačićem. Zajedno su se rado odazvali na razgovor.

Na moje pitanje zašto je baš tu sliku poslala na natječaj, Ankica je odgovorila:
Ankica Karačić: “To je umjetnost u dijalogu, a to sam ja i moj životni put. Natječaj je podrazumijevao da se jedan umjetnik predstavi s osam slika i ja sam ih toliko poslala, ali na kraju su organizatori odabrali po jednu sliku za svakog umjetnika. Na natječaj se javilo šest stotina umjetnika, izabrano ih je trideset i među njima sam ja i sretna sam zbog toga. Vorpswede je jedno umjetničko mjesto, poznato u Europi, svaka kuća je mala galerija, tamo su mnogi umjetnici postali poznati, ima mnogo muzeja, tamo je i poznata umjetnička kolonija.

Serija slika ODER NICHT, u ulju, naslikanih skoro u prirodnoj visini autorice, predstavlja autoricu na njenom životnom putu. Cijeli ciklus je impresivan, izaziva pozornost i razmišljanje.

Ankica Karačić: Ciklus sadrži 12 slika. To je moj život. Slike su bile postavljene na izložbi u Lünenu, Berlinu i Rimu 2016. godine. Šest slika je u bojama, a šest ih je crno bijelih. Na početku te moje serije ja stojim i razmišljam, gdje ću (?). Oko mene ide traka, cijela šarena i u toj traci ima puno crteža i ona ide i kroz drugu sliku, treću i tako dalje kroz svih 12 slika. Na nekim slikama sam sagnuta, na nekim sam glavu podigla, ne znam što ću i na kraju sam došla do crnog zida, digla sam ruke. Znači došao je kraj. Svaka slika ima svoju priču. Broj 12 kao 12 mjeseci, to je simbol. Nisam slikala sebe, to je moj životni put. Na kraju dolazi svjetlost, znači da sam uspjela. Dvije i pol godine razmišljala sam i radila.”

Jasna Lovrinčević: “Od koje ste životne točke počeli s prikazom ili se početak odnosi na bilo koje životno doba?”
Ankica Karačić: “Taj trenutak je sada. Stala sam i razmišljam gdje ću, do sada sam živjela ovako, a kako ću dalje(?).”

Jasna Lovrinčević: “Zašto su neke slike u bojama a druge u crno bijeloj kombinaciji?”
Ankica Karačić:” Šest ih je u bojama, a crno bijele rađene su od svijetlo sive do crne. Šarene predstavljaju pola mog života, a onda prestaje to šarenilo, dolazi mir.”

Ante Karačić: “Ankica je jedna od rijetkih koja slika realne stvari apstraktno. I ona je do savršenstva dovela slikanje jednom bojom.”

ODER NICHT

Zanimljivo je kako je prvu izložbu slika ODER NICHT, postavljenu u galeriji u Lünenu, Ankica Karačić, zajedno sa suprugom i skulptorom Antom Karačićem predstavila kao instalaciju. Kao nastavak trake koja se vidi na slikama postavljena je stvarna traka po podu galerije. Ona je vodila do crne ploča s otvorom kroz koji je dolazilo svijetlo koje je istovremeno obasjavalo prvu sliku što je značilo da se život nastavlja. Ante Karačić je pored svake Ankicine slika postavio po jednu svoju odgovarajuću skulpturu.

Ante Karačić: “Te njene slike ja sam paralelno radio u drvetu. Dan i noć, mjesec, zima… ima puno simbolike, ja sam oblikovao dvanaest objekata. Za svaku sliku bila je po jedna kocka i one se pune.”

Ante je još jedanput naglasio simboliku trake.

Ante Karačić: “Ta traka koja se nastavljala iz Ankicinih slika bila je postavljena da pokaže kako život ide dalje i ona je vodila prema crnoj drvenoj ploči s otvorom. Kada se gleda kroz otvor na crnoj drvenoj ploči, vidjela se prva slika. Ta linija slika izražena je najbolje kada je dvorana elipsasta, ta traka polazi od zadnje slike, znači život se nastavlja. Sve je puno simbolike. To je bila fantastična zamisao.”

Ovaj ciklus slika ODER NICHT Ankice Karačić od prvog dana izazvao je veliko zanimanje posjetitelja i poznavatelja umjetnosti.

Ankica Karačić: “Ljudi su se zainteresirani za slike, žele ih imati. Na slikama je prikazana borba sa životom. Ja se borim sa životom i položaj ruke daje vjeru u uspjeh. Ljudi se vjerojatno mogu identificirati s tom borbom.”

Dortmund – “kleinkariert”

Druga izložba svečano je otvorena narednog dana, drugog travnja, u BIG gallery u Dortmundu. Izložba pod nazivom “kleinkariert” obuhvaća slike, grafike, fotografije i skulpture. Slike Ankice Karačić su putem natječaja sedmi put zaredom odabrane za ovu veliku i značajnu izložbu na kojoj izlažu umjetnici iz cijele oblasti oko Dortmunda.

U skladu s današnjim zahtjevom u umjetnosti koji od umjetnika traži da prošire razmišljanja, da njihovu umjetnost, koja naravno treba biti originalna i zanimljiva, prati i originalna “filozofija”, raspisani natječaji također to isto traže za tematske izložbe.

Što se krije iza naziva “kleinkariert”, pojasnila je Ankica Karačić, čija slika, izrađena u miješanoj tehnici, zapravo je fantastičan umjetnički prikaz jedne osobnosti.

Ankica Karačić: “Organizatori su napisali: Karo znači nešto negativno u životu, odnosno karirano nije pozitivno. Ja sam razmišljala na koji način ću tu negativnost pokazati. Dva ili tri mjeseca sam se borila i onda mi je došla ideja: ja ne želim vidjeti loše, ne želim slušati loše, ja ne želim govoriti loše, znači to su ona tri lika koja se vide na mojoj slici. Prvi lik je jedana glava ona je sva u karo. Druga slika se izdvaja, na očima je karo, znači ne želim gledati, na drugoj je na ustima karo, znači ne želim govoriti loše i na trećoj je karo na ušima, ne želim slušati loše. Sve je abstraktno. Na petoj je opet karo, znači od osobe ovisi hoće li uspjeti ili ne da u životu ne gleda, ne sluša i ne govori loše. Htjela sam da bude stilizirano, apstraktno. Da se ne vide ni oči, ni uši ni usta. Ja sam prošla na natječaju i tu je 22 umjetnika izabrano.”

Ponekad su nazivi izložbi nevjerojatni, možda nekad ne zvuče slikarski, međutim slikarica Ankica Karačić tvrdi da svaka tema je i slikarska tema.
Ankica Karačić: “Svaka tema se može prikazati slikarski (likovno). To i jest umjetnost.”

Ante Karačić:” Ankica ima problem što je njena umjetnost ispred vremena. Ima puno radova na koje nitko ne reagira, a kada prođe određeno vrijeme, onda taj rad bude obično nagrađen.”