Filip Tyran – Umjetnost kao životni stil

Mislim da je umjetnost životni stil da čovjek izražava nešto riječima i glazbom i pokretom, kaže Filip Tyran, svestrani umjetnik, s kojim sam razgovarala 6. siječnja 2017. godine.

Filip Tyran: “Mislim da je umjetnost životni stil da čovjek izražava nešto riječima i glazbom i pokretom. Puno ljudi to ne radi, ne muzicira, ne slika. Mislim da umjetnici drugačije funkcioniraju i da uvijek, mi umjetnici imamo nekako potrebu da se izrazimo. I mislim da bi zbog toga, za mene umjetnost značila izražaj, ako bi trebao neki sinonim za umjetnost naći.”

Gradišćanski Hrvat Filip Tyran je glazbenik, skladatelj, pijanist, gitarist, pjevač, aranžer, koreograf, plesač, glumac, glazbeni pedagog i istraživač povijesti glazbe. Magistrirao je na Muzičkoj akademiji u Beču gdje je i završio studij glazbene i instrumentalne pedagogije s glavnim predmetima pjevanjem i klavirom, a školovao se i na Collective School of Music u New Yorku.

Filipa Tyrana upoznala sam kao glazbenika, prvenstveno kao klavijaturista i vokala austrijskog, odnosno gradišćansko-hrvatskg benda Coffeeshock Company, a onda sam pročitala njegovo ime na listi glumaca igrokaza Ubojstvo na balu 1926, premijerno održanog 14. prosinca u Hrvatskom centru u Beču. Gluma, kao njegov novi umjetnički izražaj bila je povod našeg razgovora.

Filip Tyran: “Mi nismo profesionalni glumci nego amateri. Bio je to Improvisationstheater (kazalište improvizacije), svi improviziraju, od početka nije jasno tko je glumac, a tko publika, dosta zabavno. Pošto nije postojao nikakav fiksni skript kao”Drehbuch”, s informacijama koje smo dobili, svaki glumac je zapravo improvizirao, tako da je apsolutno dobio svoj “talky drive”. Nismo niti imali prilike biti veliki amateri jer smo morali biti autentični. Mislim da je to čisto posebna vrsta glume, gdje stvarno improviziraš i igraš neku osobu i nemaš riječi napisane i ne držis se na neki skript, nego reagiraš i agiraš tako da moraš biti nekako autentičan. Baš taj tip glume mi je jako odgovarao i mislim i da i nama svima. Mi smo se okupili kao prijatelji i kolege. Publika je apsolutno dobro prihvatila.”

Jasna Lovrinčević: “Može li se ta predstava shvatiti kao nastavak tradicije amaterskih igrokaza Gradišćanski Hrvata koji su se intenzivno prikazivali poslije Prvog svjetskog rata, odnosno 30-godina dvadesetog stoljeća i poslije obnovljeni osamdesetih godina. Je li to nastavak te tradicije ili nešto sasvim novo?”
Filip Tyran: “Ta tradicija u Gradišću su fiksni glumački ansambli koji rade svake godine. U Beču, u Hrvatskom centru nikada nije bila do sada nikakva kazališna grupa kao što je to u puno naših sela, kod nas u Gradišću, koji gaje tu tradiciju kazališta i imaju uvijek po jednu predstavu godišnje. Znači, ne stojimo direktno u toj tradiciji nego smo umjetnici i glazbenici, ljudi koji se ne bave direktno glumom, ali smo ipak pokušali na noge postaviti jedan takav projekt ovdje u Beču i baš je uspjelo. Možda smo i pokrenuli nešto novo tradicijski, sad ćemo vidjeti kako ćemo nastaviti s tim. Fillip Hauck i Lydija Novak koji su bili odgovorni za taj projekt, već su nekoliko puta rekli, da radi velikog uspjeha je vjerojatno da bi to i nastavili. Moguće da čak stvaramo nešto novo kod nas, u smislu kazališta u Beču.”

Coffeeshock Company

U prosincu je Filip Tyran pored glume u igrokazi u Hrvatskom centru bio i na unplugged turneji s bendom Coffeeshock Company, poznatom po izviđenju Super Skunk Rock Reggae. Coffeeshock Company nedavno je izdao svoj drugi album pod nazivom Psychoaktiv (2015.).

Filip Tyran: “Akustično smo svirali. Akustično sviramo uvijek po zimi, prije Božića. Cijeli dvaneaesti mjesec imamo svake godine uvijek turneju. To je kao novi stup godine, ali to je uvijek samo mjesec dana, sve ostalo je normalno pojačano.”

Hrvatski bal u Beču i Blue Danube orkestar

U siječnju će Gradišćanski Hrvati, u bečkom hotelu Schönbrunn zaplesati na svom, na daleko poznatom balu, kojeg su prvi put održali 1868. godine. Filip Tyran je nekolio puta priredio otvaranje Hrvatskog bala u Beču.

Filip Tyran: “Na Hrvatskom balu u Beču sam već nekoliko puta priredio otvaranje s mojim orkestrom Blue Danube orkestar. To je orkestar od osam ljudi gdje sviramo tradicionalne melodije, aranžirane čisto na drugačiji, novi način, djelomično klasični, djelomično džezi. Znači, neki crossover projekt gdje sam do sada pisao baš za otvaranje i za taj bal. Pjevale su Družice. To je vokalni ansambl kojeg ja vodim u tom sklopu. Čak dvadeset i pet cura imamo iz Austrije i Madžarske. To su sve mlade i fenomenalne pjevačicei tako ćemo i ove godine opet imati jedan program za otvaranje za taj naš Bal, za dva tjedna.”

Jasna Lovrinčević: “Koji instrumenti su zastupljeni u Blue Danube orkestru?”
Filip Tyran:” Imamo klarinet, violinu, akordeon, kontrabas, brač i bisernicu.”

U Musik Vereinu

U ožujku ove godine, u Musik Vereinu u Beču, Filip Tyran će sudjelovati u koncertnom programu Kling Klang s temom: Joseph Haydn.

Filip Tyran: “KlingKlang je jedna serija u kojoj sam sudjelovao kao pjevač, instrumentalist i glumac u Musik Vereinu. To je poluscenska, koncertna serija za djecu. To sam radio prije nekoliko godina pa sam ponovno pozvan kao gost. Ove godine će tema biti Joseph Haydn, skladatelj. Mi ćemo koncertantno, glumački i scenski prikazati sve moguće stvari o njegovoj osobi, opus i život.”

Jasna Lovrinčević: “Jeste li Vi inicijator te serije koncerta?”
Filip Tyran: “Nisam, već sam samo suradnik, odnosno samo smo dvoje solista, Hanne Muthspiel-Payer koja je sve to osmislila, koja je i redateljica, pjeva i glumi i ja. Znači, mi smo dvoje i još jedan gudački kvartet.”

Jasna Lovrinčević: “Znači to su edukativni koncerti za djecu? Koliko je bilo takvih serija do sada?”
Filip Tyran: “Prošlu seruju koju smo igrali bila je o Gradišćanskim Hrvatima. Bilo je do sada dvadeset ili 15 puti. Serija ide tjedan dana. Svaki dan smo imali po tri predstave pa smo gostovali u Lindzu i Gruppenhausu pa se vratili u Beč u Musik Verein. Vjerojatno ćemo i sad jedan tjedan igrati.”

Istraživač glazbene tradicije

Jasna Lovrinčević: “Prošle godine, u ožujku 2016. održali ste predavanje pod nazivom “Narodni napjevi na Hati. Aspekti stilskih promjena” ili “Das traditionelle Liedgut der Kroaten am Heideboden. Zašto se kaže Hati, kako je nastala ta riječ?”
Filip Tyran: “To su Hati, to je plural, a Hati je hrvatski nazin za Heidenboden ili čak i za Hrvate. Znači, ja sam Hat ako sam iz tog područja, znači iz Heidenbodena, ako sam Heidenboden Kroat ja sam Hat ili mi smo Hati. Isto tako se zove regija geografski. To su Hati. To je došlo iz njemačkog dijalekta u naš gradišćanski dijalekt; nije Heidenbode, nego Hadboden i od toga Hadbogen došlo je Hat.”

Jasna Lovrinčevi: “U najavi predavanja spominje se također riječ jačak. Slična riječ za pjesmu nalazi se i kod Frana Krste Frankapana (dijačke) i kod Pavla Rittera Vitezovića djačka. Znači, taj se izraz zadržao među gradišćanskim Hrvatima?”
Filip Tyran: “Jačka je pjesma. U našem gradišćanskom hrvatskom jeziku jačka je sinonim za pjesmu, a jačiti znači pjevati, naravno nema ništa s tim da bi to bilo nešto tugaljivo već je ta riječ ostala kao pjesma i odnosi se na bilo koju pjesmu. ”

Jasna Lovrinčević: “Tamburica je novi instrument za Gradišćanskih Hrvata. Jeste li u Vašim istraživanjima pronašli koje su instrumente prije koristili?”

Filip Tyran: “Da, apsolutno. To je tema mog diplomskog rada i tema tog predavanja. Tamburica se kod nas svira od dvadesetih godina dvadesetog stoljeća. Gotovo sto godina. U relaciji ja gledam taj instrument kao mladi jer je gudačka tradicija kod nas bila apsolutno jaka do Drugog svjetskog rata. Isto tako i limena glazba, znači puhači, koji u njemačkim selima kod nas još uvijek imaju jaku tradiciju. Isto tako je bilo i među Hrvatima. Znači, gudači i puhači, a da ne zaboravimo na gajde, odnosno dude kako ih mi zovemo koje su se svirale do kraja devetnaestog stoljeća ili početka dvadesetog stoljeća kod nas. Taj instrument se sada reanimira. Nekoliko muzičara su sada opet počeli vježbati taj instrument i koristiti ga na sceni, isto tako i mi s našim ansamblom Kolo Slavuj. Mi smo opet uzeli gajde u reportoar i naravno arkodeon, odnosno tihu muziku. Znači, dudle, kako smo mi ih zvali, bili su vodeći i prateći instrumenti, uz koje se pjevalo. Uz tambure se pjevalo od dvadesetih godina, ali da je učestalo da svako selo ima svoje tamburaško društvo, to je tek postalo u žezdesetim godinama. U devedesetim godinama, recimo, bio je totalni “tambura heik” pa su zapravo gudački instrumenti išli natrag ( smanjivala se njihova upotreba), sve se manje sviralo i pjevalo uz njih. A moja teza koju sam ja postavio je kako se stil pjevanja mijenjao tokom sto godina ne samo u socijalnom konteksu i sociokulturološkom nego i u vezi s instrumentacijom. Ako ja pjevam jednu te istu pjesmu u pratnji s gudačkim kvartetom ili triom, ili pak tamburaškim orkestrom to su dvije totalno drugačije stvari; drugačije ću pjevati, drugačiju ću tradiciju pjevati iako pjevam jednu te istu pjesmu. Baš sam uspoređivao puno primjera i transkribirao jako puno i baš mi je to teza, da se kod nas gradišćanskih Hrvata mijenjala ta pjevačka estetika i pjevačka tradicija, makar su pjesme koje pjevamo jako, jako stare. To se vjerojatno može malo globalnije gledati i usporediti. Ja vjerujem da i u Hrvatskoj ima sličnih fenomena. Jednostavno kako je tambura postajala jača tako se i stil pjevanja mijenjao. Puno se stvari kod nas isključivo a capella pjevalo i čim su bile praćene instrumentom, odmah je postao neki fiksni metrum, neki takt, neki fiksni tempo što uopće nije imalo veze s onim kako su se pjevale a capello. Znači, to je interesantna tema kako jedne te iste pjesme mogu zvučiti posve drugačije ako su stilistički drugačije izvedene.”

Jasna Lovrinčević: “Kada se spomenuli gajde i dude, instrumente sjevernih otoka i Istre, govori li to možda i o podrijetlu Gradišćanskih Hrvata?”
FilipTyran: “Ne. Dude ili gajde u bilo kojem obliku ili mali mijeh, taj instrument postoji u svakoj regiji i u panonskoj i alpskoj, na otocima i u zaleđu. Sviraju i Madžari gajde i u Slavoniji sviraju gajde i u kontinentalnom dijelu svakako, samo je pitanje koji je oblik gajdi, da li se zovu gajde, ili dude ili mijeh? Da li imaju dva svirala ili jedan? Da li imaju jedan bordun ili tri kao Englezi? Znači, u Europi se taj instrument svirao i držao, samo je uvijek pitanje kako je građen taj instrument.”

Kao znanstvenik i istraživač i kao izvrstan poznavatelj tradicijske glazbe Gradišćanskih Hrvata Filip Tyran sudjeluje kao predavač na Seminaru folklorne panonske zone u Vinkovcima, koji se od 2015. održava tri godine zaredom na kojem predaje tradicijsko pjevanje i plesove.

Basbaritenori i Willi Resetarits

Jasna Lovrinčević: “Vi vodite i ansambl Basbaritenori?”
Filip Tyran: “Moje djelovanje se kreće u ta četiri ansambla: Coffeeshock Company, Kolo Slavuj, Blue Danube orkestar i Basbaritenori. To je ono što mi popunjuje vikende. Ansambli su toliko različiti da je sve vrijedno raditi i ne bih mogao bez ni jednoga. Basbaritenori su vokalni ansambl gdje isto radimo, recimo neki crossover između tradicionalnog pjevanja i modernog a capella stila. Zapravo imamo skoro isključivo naše tradicionalne melodije koje stavljamo u cantus firmus, solist pjeva narodnu pjesmu, a ostali pjevaju aranžman koji stavlja pjesmu u posve drugi kontekst, harmonijski i ritmički. Naše pjesme su toliko lijepe i toliko djelomično jednostavne, toliko harmonijske da nam dozvoljavaju baš jako ekstravagantne interpretacije. To je čisto novi način pjevanja kakvog ga zapravo nitko ne pjeva kod nas i nama stvara super scenarij jer smo za svakoga egzoti. Očito smo egzoti jer pjevamo naše narodne pjesme drugačije, u Hrvatskoj smo egzoti jer pjevamo na gradišćanskom jeziku, a u cijeloj Austriji smo egzoti jer pjevamo na hrvatskom. Svugdje gdje pjevamo imamo status egzotizma što nam je jako dobro došlo. To je definitivno prednost. ”

Jasna Lovrinčević: “Pjesmu Lipo ti je čuti, za koju ste vi napravili aražman slušala sam u izvođenju Wilhema Willia Resetaritsa. Lipo ti je čuti je pjesma koju majka pjeva svome sinu.”
Filip Tyran: “Willi Resetarits je jako poznati pjevač, ikona rokerske glazbe. On je s nama zapravo osnovao Basbaritenore, s njim smo počeli pjevati peteroglasno, a pošto on ima sve moguće druge projekte, najviše pjevamo četveroglasno, znači bez Willia. Compact Disk (CD) koji izlazi ove godine 2017. pjevamo i s Williem i bez njega, neke koncerte imamo s njim, a neke bez Willia. Lipo ti je čuti je narodna pjesma iz sela Svinjaki iz Južnog Gradišća, odakle je rodom Willi Resetaritz. To je pjesma koju je on jako puno pjevao sa svojom majkom. Mi smo je aranžirali za Basbaritenore, ali isti aranžman, zapravo smo je malo preradili za Stubnblues tako da Stubnblues pjeva aranžman Basbaritenora.”

Jasna Lovrinčević: “U kojem smislu je to stara pjesma, kada je nastala?”
Filip Tyran: “U vrijeme Prvog svjetskog rata, ja mislim.”

Jasna Lovrinčević: “Suradnja s Williom Resetaritsom – kako ste se udružili, kako ste počeli zajedno?
Filip Tyran: Willia poznajem jako dugo, prije svega moji roditelji i moja obitelj ga poznaje jer dijelom smo i rodom s njim tako da sam ga kao klinac, odnosno mali dečko gledao na pozornici i upoznao. On kao Gradišćanski Hrvat za za nas je jednostavno bio prisutna osoba, makar je bio super star u Austriji i Njemačkoj. Još tada je imao Schmeterlinge, ali on je za nas bio uvijek Willi. I onda smo s Kolomom Slavujom imali produkciju jednog musicla, gdje smo glumili i gdje je Willi imao jednu od glavnih uloga. A naravno da smo mi mladi glazbenici od Kola Slavuja i Willi bili ti koji su ostali uvijek do ranih jutarnjih sati, ne samo feštajući nego prije svega pjevajući. Znači, mi smo se u “back stageu” našli dok su već svi drugi išli doma ili radili druge poslove, mi smo uvijek tamo ostali i pjevali. Tako da je to bila kao ljubav na prvi pogled. I baš ti dečki koji su tamo najduže izdržali, to smo mi koji smo se formirali kao Basbaritenori.”

Sveti Mikula

Jasna Lovrinčević: “Vi ste obradili i izvodite pjesmu Sveti Mikula, a capella, je li ta pjesma donešena iz Hrvatske ili je nastala u Gradišću?”
Filip Tyran: “Kod nas se za blagdan svetog Nikole ta pjesma pjeva u Hrvatskom Jandorfu, u Slovačkoj, u selu blizu Bratislave. Sveti Nikola im je zaštitnik. Znači, dosta važna pjesma kod njih. Pošto su nam dva pjevača iz Hrvatskog Jandorfa, uzeli smo tu pjesmu i obradili je na moderan način. To je jako stara pjesma iz Hrvatskog Jandorfa.”

Jasna Lovrinčević: “Znači, ta pjesma je nastala među Hrvatima u Gradišću?”
Filip Tyran: “Da, da.”

Filip Tyran – skladatelj

Filip Tyran obradio je za zbor više pjesama, a neke je skladao. Tako je uglazbio pjesmu “Polje u snigu” koju je 1986. napisao pjesnik Anton Leopold, poznat po objavi više zbirki poezije na gradišćansko-hrvatskom jeziku.

Jasna Lovrinčević: “Napisali ste glazbu za pjesmu Polje u snigu, od Antuna Leopolda.”
Filip Tyran: Mi smo napravili jedan simpozij, takozvani Leopold Maraton, gdje smo njegove pjesme ne samo čitali, to je išlo više sati jedan dan, nego je više umjetnika i uglazbilo te pjesme. Ja sam jedan od tih. Ja sam za zbor a capello, osmeroglasno, uglazbio jednu njegovu pjesmu. I to je sve izašlo na jednom CD-u, na jednoj duplerici.”

Umjetnički voditelj Kola Slavuja

Filip Tyran je umjetnički voditelj folklornog ansambla gradišćanskih Hrvata Kola Slavuja iz Beča. Njegov učitelj folklora bio je dugogodišnji voditelj, koreograf i koreolog Štefan Novak koji je 2016. dobio nagradu Metron, koju dodjeljuje Hrvatski centar u Beču zaslužnim osobam ili institucijam za promicanje manjinskoga pitanja.

Jasna Lovrinčević: “Štefan Novak je pri uručenju nagrade Metron rekao kako je on Vas uveo u folklor.”

Filip Tyran: “Štefan Novak je vodio i još uvijek vodi Pipliče, a Pipliči su dječiji ansambl Kola Slavuja gdje smo mi kao klinci počeli plesati s pet ili šest godina. Tako smo sestrična i ja kod njega, od malih nogu počeli plesati i pjevati. On je mene učio prve korake i cijeli moj folkloraški život pratio. S njim zajedno i s mojom sestričnom Lidijom, umjetnički vodimo Kolo Slavuj gdje smo zaduženi za ples i za muzičke aranžmane, za pjevanje i sve moguće druge projekte. Znači, od svoje pete godine, a sada već dvadeset i pet godina plešem sa Štefanom Novakom.”

Jasna Lovrinčević: “Vi pravite koreografije za Kolo Slavuj. Mora li se koreografija oslanjati na tradiciju ili imate slobodu i nove elemente unositi?”
Filip Tyran: “U Kolu Slavuju radimo obje stvari. Kao prvo, mi smo s pokojnim dr. Ivanom Ivančanom sedamdesetih godina istraživali našu (gradišćansko hrvatsku) tradiciju koja je bila skoro pak zaboravljena. Istraživalo se tradicionalno plesanje i tako su se na tradicionalnim plesovima radile koreografije.

Imamo mi i hrvatske koreografije (iz Hrvatske), tako je počeo ansambl Kolo Slavuj, ali fokus nam je na našoj tradiciji. Prve koreografije s gradišćanskim hrvatskim plesovima napravio je dr. Ivan Ivančan, i u toj tradiciji smo i mi nastavili naše djelovanje. To znači da se prvo bavimo našom plesnom tradicijom; da uzmemo stvari koje su dokumentirane, da sami istražujemo i na temelju toga napravimo scenski prikaz, uvijek koreografirano i stilizirano za pozornicu. Drugo što je zapravo Štefan Novak počeo, baš kako ste rekli, da uzmemo malo više slobode u smislu koliko je to prikaz neke tradicije ili baš izmislimo nove stvari koje stoje u znaku te tradicije. Štefan Novak je dosta toga izmislio, ali to uvijek stoji u znaku nekog čardaša, neke polke ili nekog valcera, ali pokreti nisu bili nikad tako dokumentirani nego su za scenu izmišljene nove stvari. U našem smislu to je za nas isto toliko intimno kao plesati i stare stvari. Nismo nikad mislili da je tradicija nešto što mora biti uvijek staro i zaprašeno nego smije biti jako dinamično i otvoreno za nove ideje. Tako radimo u Kolu Slavuju.”

Jasna Lovrinčević: “Prošlo ljeto, 2016. s Kolom Slavujom gostovali ste na Međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu. Koliko ste do sada puta sudjelovali na ovoj smotri?”
Filip Tyran: “Bili smo do sada trinaest puta u povijesti ansambla Kola Slavuja. Ja plešem do sada već petnaest godina i meni se čini da sam bio pet puta. Ansambl (Kolo Slavuj) je star četrdeset i pet godina.”
Jasna Lovrinčević: “Prošle godine 2016. ste na Međunarodnoj smotri folklora plesali jedan ples s bocom vina na čelu i s metlama, je li to bila Vaša koreografija?”
Filip Tyran: “Ovo zadnje s bocom vina na čelu bila je koreografija dr. Ivana Ivančana. To su ti stari tradicijski plesovi s metlom i s čašom na glavi, gdje dečki visoko skaču. Čardaši, kuharice, šokačice, sve je to uvijek bilo vezano za neke rituale, za tradiciju na svadbi gdje su kuharice plesale sa zamotanim prstom, s čašom na glavi. To je ono što je dr. Ivančan istraživao, pronašao među ljudima i postavio na scenu.”

Filip Tyran-“Narodna muzika je jezik naroda”

Jasna Lovrinčević: “U najavi svog predavanja “Narodni napjevi na Hati. Aspekti stilskih promjena” izdvojili ste rečenicu: Narodna muzika je jezik naroda. Kako biste to obrazložili?”

Filip Tyran: “To mi je bio podnaslov. To sam mislio u smislu da narod, socijalne strukture i ekonomske itd. da je to strašno dinamičan proces, a da se to jako brzo mijenja, oblikuje i novo formira i da se narodna glazba, naravno isto tako mijenja kako se i društvo mijenja. Klasična glazba, komponirana glazba ostaje nekako na nekom drugom nivou jer je drugačije izmišljena, nije kao jezik naroda. To je jako filozofsko pitanje što je klasična a što narodna glazba. Ja mislim da narodna glazba zaslužuje to ime zbog toga jer uvijek ima veze direktno s narodnom i nitko drugi ne pjeva nego narod. Kakva je struktura naroda takve su i pjesme i musička estetika i muzički habitus; prije svega, gdje se pjeva, kako se pjeva; da li ojka na nekom brijegu ili se tiho pjeva a capello na placi, odnosno na cesti kao kod nas u Gradišću ili se petero dere u nekoj krčmi. Znači, sve to uvijek ima veze s tim gdje se muzicira, kako se muzicira i zašto. Tako da je definitivno i narodna glazba u mom razumijevanju kao jezik naroda.”

Joseph Haydn

Jasna Lovrinčević: “Dosta se raspravljalo je li Haydn uzeo (glazbene teme ili motive) od naroda ili narod od Haydna. Pošto se radi o Gadišćanskim Hrvatima direktno, jeste li možda istraživali u tom smislu Hajdnovu glazbu s obzorom na napjeve iz Hrvatske, o Jeleno, Jeleno i druge.”

Filip Tyran:” Mi smo se jako puno bavili s tim, ja kao student na Sveučilištu i kao glazbenik iz reda Gradišćanskih Hrvata. Znači i kao znanstvenik i u okviru Kola Slavuja. U djelovanju našega ansambla jako smo duboko ušli u temu, koje se pjesme čuju u Haydnovom opusu, u sinfonijama i gudačkim kvartetima itd. Puno toga je jako točno analizirano, ali na kraju krajeve se vjerojatno neće znati tko je uzeo od koga. Kod nekih pjesama se definitivno zna da je Haydn to čuo od narodnih pjevača jer su te narodne pjesme puno starije od njegovog opusa i tekstovi prije svega. Kod drugih pjesama opet nije tako jasno pošto su bile jako popularne, recimo kajserina koju je napisao kao himnu za cesara. Ona nije ostala samo kao himna za cesara, nego i kao jako popularna himna svih mogućih društava; vatrogasci su uzeli istu melodiju za svoju himnu, tako je poslije nastala i njemačka himna. U taj čas bila je to strašno popularna melodija. Naravno, može biti varijanta da je tekst “Jutrom rano ja se stanem“, koji je bio već pjevan na nekoliko melodijskih varijanti, da je poslije toga bio pjevan i na Haydnovu melodiju. Makar bi se moglo pretstaviti apsolutno da je Haydn i tu narodnu pjesmu čuo jer je apsolutno dokazano gdje i kada se skim družio od Grsdišćanskih Hrvata. Znači, bio je Mlinar Adekat itd., gdje je on gostovao tokom svog boravka u Željeznomu odnosno Eisenstadtu. Eisenstadt je okružen hrvatskim selima. Definitovno je dokazano da je imao kontakt s tim Hrvatima i da je bio na feštama i proslavama gdje se, naravno pjevalo. De facto stoji da je on morao čuti te pjesme.

Znači, konkluzija je relativno jednostavnna da kao što su i Beethoven i Mozart uzeli tu jednostavnu ljepotu narodnih napjeva pa ih ugradili u svoje opus zašto ne bi i Haydn uzeo ovakve melodije koje je čuo. Za mene je relativno jednostavno da bi to bilo tako moguće, naravni ne možemo ga niti nazvati niti pitati kako je stvarno bilo. Ja mislim da je to jedan jako prirodan proces da se tako nešto desi, da uzme skladatelj neku melodiju naroda ili bar fragment i da ga instalira za svoj opus. Za mene postaje to problematično samo ako se to iskorištava za ideološlka pitanja ili nacionalna pitanja kao što je nekoliko puta bilo napisano da je Haydn veliki hrvatski skladatelj. Kako se komponiralo u osamnaestom stoljeću to nema nikakve veze s nacionalnom politikom.”

Jasna Lovrinčević: “Iako je klasična glazba nastala kako bi se distancirala na neki način od naroda, bar tako neki teoretičari pišu.”

Filip Tyran: “Sigurno, klasična glazba se pisala i svirala na dvorima i nije bila glazba s ceste ili običnih ljudi. Naravno da je socijalna struktura bila posve drugačija u 17 i 18 stoljeću, ali skladatelji su uvijek imali neku inspiraciju, a to je često bila narodna glazba.”

Božićne pjesme Gradišćanskih Hrvata

Jasna Lovrinčević: “Jeste li proučavali božićne gradišćanske pjesme? ”
Filip Tyran: “Jesam. Imamo jako puno advendskih i predbožićnih pjesama i za Mikulu i za Kralje i kolede. Neki idu koledati na Štefanje, na svetog Stjepana, netko na Staru godinu, čisto zavisi u kojoj tradiciji je koje selo. Ali imamo puno pjesama toga časa. Ja sam istraživao za Kolo Slavuj i za Basbaritenore da bi napravili neke koncerte koje smo imali pa sam kopao po starim snimkama i arhivima da bi aranžirao stare melodije božićne i adventske. Znači, puno sam se i time bavio da bi našao i transkribirao melodije. Imamo jako puno različitih. I to je baš fenomen kod nas da postoje jako puno varijanatata i melodijskih i tekstualnih. Znači na jedan te isti tekst bi mogao naći tri ili pet različitih melodija i isto tako na jednu melodiju bi mogao naći deset različitih tekstova. Znači, to je baš signifikantno koje varijante postoje kod nas i tekstualne i melodijske božićnih pjesama.”

Jasna Lovrinčević: “Kolo Slavuj izvodi božićnu pjesmu Kada je Marija sinka rodila. Je li to stara pjesma?”
Filip Tyran: “To je jako stara pjesma iz Novog Sela odakle mi je tata. Pjesmu Kada je Marija sinka rodila ja sam obradio za Kolo Slavuj.”

Jasna Lovrinčević: “Imaju li Gradišćanski Hrvati božićne pjesme koje su donijeli sa sobom?”
Filip Tyran:”Jako teško pitanje jer Gradišćanski Hrvati žive na ovom području petsto godina. Dokazati da je jedna pjesma starija od petsto godina je vrlo teško jer se nikad ne zna kako je i kamo koja melodija putovala.”

Jasna Lovrinčević: “Vi ste glazbenik u punom smislu te riječi. Skladate, pjevate, svirate plešete koreografije pravite. Možete li svoj život zamisliti bez toga?”
Filip Tyran: “Ne, zbog toga to i radim.”

Jasna Lovrinčević: “Pored skladanja, pjevanja, vođenja različitih ansambla, plesa, vi ste i pedagog. Predajete glazbu u jednoj od realnih gimnazija u Beču?”
Filip Tyran: “Da, to je konfesionalna škola, predajem glazbeni, zbor i gitaru. To mi je profesija, pedagog sam u školi i doma predajem i klavir. A sve ostalo je usputno, neke stvari radim profesionalno tako da imam financijski prihod, a neke su hobby. Neke stvari radimo za novac a neke za dušu. Tema je uvijek glazba, u bilo kojem obliku. Uvijek sam radio isto, samo se mijenjalo od čega sam živio.”

Comments are closed.

Impressum    Privacy Policy

© 2013 - 2020 uvihoruvremena.com. Alle Rechte vorbehalten.