“Kada uđem u atelijer, onda postojim samo ja i bijelo platno“, rekao je slikar Velimir Trnski u razgovoru za koji smo se dogovorili nakon njegove izložbe u Dubrovniku u Palači Sponza, u rujnu 2022.godine. Katalog te izložbe jako me privukao i zainteresirao za autora te potaknuo na šire upoznavanje njegovog djela. Od 1985. godine Velimir Trnski živi u Parizu i u Brčkovljanima pored Zagreba. Redovno izlaže u Parizu, a pored Francuske izlagao je skoro u cijelom svijetu, kritike za njegov rad su izvrsne, dobitnik je prestižnih nagrada. Njegovi radovi su 2020. i 2022. godine odabrani za najpoznatiju i najugledniju internacionalnu izložbu ART CAPITAL u Parizu. Za istu izložbu 2023. godine žiri je izabrao njegovu sliku pod nazivom S lulom, rađenu u akrilu, zastupljenu u Katalogu izložbe u Sponzi 2022. Predan umjetnosti, izvrstan i nadahnut crtač i slikar s intelektualnom radoznalošću, spreman na istraživanja u slikarstvu, razvio je svoju vlastitu slikarsku tehniku. Njegov opus je bogat i raznovrstan i podijeljen u cikluse, koji svaki na svoj način budi pozornost, bilo da se radi o maestralnoj izvedbi, fantastičnom prizoru, umijeću zapažanja, mašti, sugestivnosti ili primijenjenoj tehnici kao u radovima prikazanim u Katalogu izložbe u Palači Sponza 2022. godine.
Za ovaj intervju gospodin Trnski zajedno s odgovorima na moja poslana pitanja, obradovao me je i jednim svojim uvodnim tekstom.
Velimir Trnski: Umjesto uvoda: … Ja sam rođen u klasičnoj obitelji i odgojen po strogim pravilima. Takav sam završio škole i krenuo ili bacio se u “ralje” slikarskog života. Poslije Likovne akademije u Zagrebu, posjete akademijama u Ljubljani, Münchenu i specijalizaciji na Rietveld akademiji u Amsterdamu, mislio sam da sam najbolji slikar i da je cijeli svijet moj ?!…a onda mi je trebalo još 4 godine životne akademije, da shvatim “koliko je sati u mom životu”. Ta nespremnost, naivnost i neznanje je i danas prisutno na završetku …recimo Likovne akademije. Pored predmeta etike i filozofije, trebao bi se uvesti predmet ŠTO I KAKO poslije u životu.
Jasna Lovrinčević: U teksta o Podravini na Vašoj web stranici (https://www.trnski.com) lijepo i informativno napisanom, jako poetično i osjećajno, čini mi se da se ogleda i Vas rad, odnosno Vaš načelni pristup slikarstvu o kojem često govorite, koji uključuje precizan crtež, originalnu likovnu izvedbu, savršenstvo strukture i nesputanost u idejama i izboru motiva.
Rečenica koja u tekstu govori o pticama i oblacima možda najbolje karakterizira Vaše djelo. Jeste li Vi autor teksta o Podravini na Vašoj web stranici?
Velimir Trnski: “Da da ja sam autor…ne bih se ja kitio s tuđim perjem.”
Jasna Lovrinčević: “U jednom razgovoru za Večernji list 2004.godine povodom jubilarne izložbe u Varaždinu rekli ste kako slikate u ulju i da ne želite koristiti akrilne boje zbog njihovog ograničenog trajanja, naveli ste pedeset godina. Međutim, Vi danas slikate u akrilu, je li se možda kvaliteta boje od tada promijenila?
Danas mnogi slikaju u akrilu i prodaju po visokim cijenama znači li to da će se te slike promijeniti ili na neki način propasti?
U renesansi su također mnogi slikali u temperi koja se s vremenom promijenila, večinom potamnila, ali slike nisu izgubile na vrijednosti.”
Velimir Trnski: “Ovako stoje stvari s akrilom…prve akrilne boje na našim terenima su bile na nivou tzv polikolora, a onda su došle kvalitetnije i kvalitetnije i može se reći ravnopravne uljanim bojama. Sve ovisi o cijeni i proizvođaču. Međutim još nije prošlo 70 ili 100 godina akrila. Istina je da se akril brzo suši, ali je istina da akril ima drugačiji karakter. Vrlo teško je ( ali može se) postići prozirnost, lazurne premaze i slojeve u akrilu. S druge strane jačina kolora, temperatura boje, grubost ili finoća namaza, debljina namaza ( skoro 3 D), sirovost, mat i sjajne površine su karakter akrila. Kad to shvatite onda ste majstor akrila.”
Jasna Lovrinčević: Jedna ciklus slika na Vašoj web stranici je posvečena Klimtu pod nazivom Hommage a Klimt&Schiele. Na pojedinim slikama tek kao daleki eho osjeti se Klimtov duh kao frizura jedne ženske figure i karo uzorci, ali jako suptilno izvedeni. Karo -zlatne boje su i na slikama iz ciklusa Klauni. Jeste li možda koristili zlatne listiće?
Velimir Trnski: “U mojim biografijama i predgovorima ranijih kataloga je pisalo pod navodnicima, da su gospoda Egon Schiele i Gustav Klimt, bili moji profesori. Upoznao sam njihov rad u Austriji i trebala mi je jedna dobra godina, da se oslobodim uticaja tih majstora…a to je isto škola. Da koristio sam zlatne listiće.”
Jasna Lovrinčević: “Ciklusi slika s Male Neretve i iz okolice Dubrovnika prekrasni su pejsaži koji odišu proživljenom ljepotom, dočaranom atmosferom, fantastičnim zapažanjem i majstorskim prikazom. Ljepota se već odavno uveliko zaobilazi u analizi umjetničkog djela iako se govori o ravnoteži, harmoniziranju itd, ali ne u službi lijepog. Henri Matisse, kojemu je u njegovim kasnijim godinama ljepota bila i inspiracija i cilj, bio je dugo kritiziran zbog toga.
Međutim, Vi ne bježite od ljepote i ne tražite ono što je narušava. Je li to bio Vaš stav od početka Vašeg slikarskog puta?”
Velimir Trnski: “Ovo je vrlo kompleksno pitanje i nema tu dosta prostora za odgovor. Ja ne bježim od „ljepote“ u klasičnom smislu, ali se tu odmah otvara pitanje…Što je danas umjetnost i kud ide. Danas je kriterij, da nema kriterija i skoro svakakva akcija ( tu mislim na likovnu umjetnost :…slikarstvo, crtež, kiparstvo, perfomanse i video radove) se, ako je dobro upakirana prihvaća kao umjetnost. Tu moram naglasiti pretjeranu ulogu PORUKE, koja vrlo često prevlada umjetnički čin i postaje i ostaje gola poruka. Recimo…pismo poslano na nepostojeću adresu, koje putuje nekoliko tjedana i vrati se…to je puka akcija i čak da je to netko mogao sa strane snimati, opet je to samo obična i glupa ljudska aktivnost. A da ne govorim o nagrađenoj akciji „ dojenja psa na pozornici od strane dične autorice“….tu je bila isto poruka – pobuna protiv pravila ovog društva?! Po meni zadatak umjetnika, nije da samo poručuje i da se buni, nego i da bilježi svoju i društvenu istinu…a onda je tu prisutna ili nije ljepota. Slikar Lucien Freud ( po meni danas jedan od najboljih klasičnih i živih slikara) je uspio sa ružnoćom postići vrlo visoku etičku vrijednost. On namjerno bira ružne teme (modele) da bi pokazao ( ne poručio) kako klasično slikarstvo nije mrtvo, nego živo i kreativno do genijalnosti.”
Jasna Lovrinčević: “Vaše slike odabrane za prestižnu izložbu u Parizu Art Capital su iz ciklusa Masline. Negdje sam pročitala da ste u Parizu nagrađeni kao najbolji pejsažist. Molila bih Vas ako biste o tome mogli malo više reći.”
Velimir Trnski: “Dobio sam nekoliko nagrada u velikoj konkurenciji na jednoj od najvećih izložbi ART CAPITAL u Grand Palais u Parizu. Te 2020. godine je na 4 različita Salona bilo prisutno 5000 umjetnika. Na Salonu crteža i akvarela dobio sam nagradu za crtež Maxime Juan, kasnije kao slikar pejsažist nagradu Maryse Anderbouhr od prestižne i poznate fondacije Taylor i kao slikar godine nagradu Senghor des Arts.”
Jasna Lovrinčević: “David Hockney također je poznat kao pejsažist, njegovi pejsaži su na visokoj cijeni, čak i oni nastali šezdesetih godina. (Rano jutro -Sainte-Maxime 1968-69). Je li taj odabir žirija za priznanje koje ste primili nagovještaj novih struja na polju umjetničke kritike?”
Velimir Trnski: “U Francuskoj je pozitivno to, što vam nagrade dodijeljuju slikari stvaraoci i likovni kritičari i sve potpuno neovisno o „rođačkim i političkim vezama“. To je jednostavno priznanje za kvalitet.”
Jasna Lovrinčević: “U Katalogu izložbe u Sponzi 2022. otvoreno govorite o svom neslaganju s današnjim stavovima u umjetnosti, kako sve može biti umjetnost s polazištem da ne postoji kriterij, odnosno da ne postoji definicija umjetnosti, priklanjajući se tome da je poruka dio umjetnosti (je li mislite u smislu Erwina Panofskog ?). U najnovije vrijeme pojavio se i problem umjetne inteligencije AI. U širim umjetničkim krugovima očito je prisutna debata na ovu temu, čak i neke akademije ukidaju kolegij slikarstva dajući prednost instalacijama i digitalnoj umjetnost. Može li se govoriti o većini u smislu oprečnih stavova, u jednom ili drugom smislu?”
Velimir Trnski: “Već sam napisao da ovakva umjetnost (štafelajna) nije mrtva nego se sve ponavlja i vrti u krug. To što neke akademije ukidaju klasičan kolegij slikarstva, ne znači ništa, jer ako ste kreativni na digitalan način, na računalu, opet morate znati slikati. A računalo je tu opet sredstvo i alat.”
Jasna Lovrinčević: “Impresionisti su se pomalo mučili kako prikazi lišće na stablu, promatrano s određene distance, pisali su traktate o tome i prikazivali svoja opažanja kao velika otkrića. Na Vašim slikama je također često prikaz lišća, posebno je za mene zanimljiv prikaz jesenjeg, nakupljenog žutog lišća uz rub ceste, gdje se osjeti i volumnioznost, pokretnost i intenzitet boje i sjaj koje to lišće obično ima. Doima se kao da ste to izveli ležerno i s lakoćom. Možete li malo reći kako ste postigli tu lakoću (kao i na večini slika, napravljenih u ulju), ako nije tajna?”
Velimir Trnski: “Ja sam uz talent od Boga imao i odlične profesore ( Hegedušić, Kulmer, Ivančić, Stančić) i uz to sam vrlo marljiv i znatiželjan. Ove vaše opaske sve stoje i drago mi je da ste to vidjeli i osjetili. Sa lakoćom ili ne…pravi i pošteni slikar i kreativac, mora i treba znati sve naslikati.”
Jasna Lovrinčević: “Na Vašoj web stranici prikazana je serija crteža, većinom nastalih 2020. i 2021. godine. Doima se njihovo izuzetno bogatstvo, ispunjenost, nevjerojatan splet linija, tamnih i svijetlih površina. Čini se kao da naslovi kao i prikazi upućuju na prošlo vrijeme i sjećanja, uključujući i crteže sa sakralnim temama Moj Krist, Jahve… . Kako se vrijeme nastanka poklapa s vremenom općeg zatvaranja i izolacije kao mjera protiv širenja virusa korone, odražavaju li oni to vrijeme krize u smislu traženje čvrstih uporišta kao obitelj, vjera, prijatelji?”
Velimir Trnski: “Nije tako, nego sam svih ovih godina crtao, a sad odlučio radove postaviti na svoju web stranicu i izložiti ih u Parizu. Crtež je ( to se podrazumijeva) početak svake slike…bio on materijalno ostvaren na papiru ili platnu…ili pak samo vizualno zamišljen u glavi stvaraoca. Skoro svaki slikar ima blokove i notese pune skica i crteža…koje pokazuje ili ne.”
Jasna Lovrinčević: “Jedan od tih crteža je Couple-Bois Metropolitan. Jedan crtež s natpisom Metropolitan je odabran i za Art Capital 2022. Jeste li crteže nastale 2020. i 2022. prikazali na nekoj izložbi?
Velimir Trnski: “Nisam još na samostalnoj izložbi, nego u sklopu grupnih izložbi, ali radim na tome.”
Jasna Lovrinčević: “Zanimljiv je Vaš crtež Profesor, kolege i tri bivše učenice, gdje ste ekspresiju i sve ono čime ovaj crtež privlači, postigli neočekivanim; obrnutom perspektivom pri prikazu ljudi i prostora i na prvi pogled nedovršenošću, a opet sve privlači pogled i pažnju. Je li to bilo poigravanje (eksperimentiranje) ili cilj?”
Velimir Trnski: “Ovako to ide…svaka kreacija ima svoj tajni život. To znači da se u toku rada na platnu pojavljuju želje ili jake potrebe da se nešto napravi…tako i tako. Jednostavno neki unutarnji osjećaj vam govori, kuda dalje. ”
Jasna Lovrinčević: “Za sljedeću godinu, rekli ste u razgovoru u Budvi (RT Budva) kako je Vaš Autoportret s lulom, s fantastično prikazanim oblakom dima odabran za Art Capital u Parizu za 2023. Taj autoportret je dio ciklusa “Svi oriđinali” koji uz ciklus Masline stijene i more, i Ljetni đir ušao u Katalog izložbe u Dubrovniku 2022.godine u Palači Sponza. Svi ti radovi su izvedeni Vašom originalnom tehnikom koja je istovremeno i crtanje i slikanje. Molila bih ako biste malo pojasnili kako ste došli na ideju ili kako ste otkrili tu svoju originalnu, novu tehniku?”
Velimir Trnski: “Tajna je u puno rada, znatiželji i ekperimentiranju. Već sam napisao da je u akrilu teško postići lazurne slojeve, ali evo ja uspio i uz to sve ukomponirao i crtež.”
Jasna Lovrinčević: “Prikaz dima upućuje da jednako hiperrealistično možete prikazati motiv (prozirnost dima) i akrilom kao i u ulju?”
Velimir Trnski: “To je sve moguće ako noći i noći radite i uporno tražite.”
Jasna Lovrinčević: “U Vašoj biografiji navodi se kako je 1989. u Parizu, Monique Lucas, vlasnica galerije rekla kako će od Vas napraviti poznatog slikara. Kako danas gledate na to? Jeste li osjetili tu pomoć? Koliko se teško afirmirati mladim slikarima (općenito umjetnicima) bez podrške i pomoći?”
Velimir Trnski: “Na početku teksta sam malo napisao o toj temi i mislim da je to veliki problem mladim umjetnicima. Posebno u zemlji, gdje ne postoji tržište umjetnina. Jedan od naših ljubitelja i dobrih kupaca je zbog druge vrste grešaka u zatvoru, a ostali bi radije sliku na poklon ?! Galeristi kod nas nešto pokušavaju, ali to se svodi na preprodaju starih majstora a državne institucije su kao i prije…otkupljuju se slike podobnih „partijskih“ slikara.”
Jasna Lovrinčević: “Zanimljiv podatak u Vašoj biografiji je kako je jedan kolekcionar kupio odjedanput 37 Vaših slika. Koji ciklusi Vaših slika su tom kupnjom bili obuhvaćeni?”
Velimir Trnski: “Gospodin je sad već vlasnik 42 moje slike i želi ostati anoniman. Prati me već 3 godina i nedavno smo ručali u Parizu, pa je obećao da će napraviti u svojoj zemlji „kuću“ TRNSKI.”
Jasna Lovrinčević: “Za svoj rad dobijate priznanja i od visokih poznavatelja umjetnosti, u smislu nagrada i odličnih kritika, ali isto tako i od široke publike, posjetitelja vaših izložbi. Jesu li to određeni poticaji ili slikanje za Vas ostaje unutrašnja potreba?”
Velimir Trnski: “Drago mi je kad me pohvale…to je ipak duševna hrana, naročito kad je to iz različitih zemalja. Ali kad uđem u atelje onda postojim samo ja i bijelo platno.“