Sandra Hraščanec Wigh umjetnica obdarena različitim talentima

Sandra Hrašćanec

Sandra Hraščanec

Sandra Hraščanec Wigh je umjetnica obdarena različitim talentima: impresivnim, lijepim, dubokim, dramskim glasom, darom za glumu i smislom za humor. Sve to objedinjuje na pozornici, što je čini izuzeznom i specifičnom umjetnicom.

Od završetka studija 2000. godine na Konzervatoriju za glazbu i dramsku umjetnost Prayner u Beču bila je privučena glazbenim teatrom. Posebno je intenzivno pratila rad modernog, glazbenog teatra u bečkom Der Schauspielhausu u kojem je četiri godine, od 2001. do 2005. umjetnički direktor bio Barrie Kosky, koji je moderni glazbeni teatar donio iz Australije u Beč.

Sandra Hraščanec Wigh: “Njegove nove kreacije opera u moderan i drugačiji jezik najbolji je teatar koji sam ikada doživjela. Od tada (od 2005.) počela sam skupljati kompozicije koje bi objedinile sve moje talente: duboki dramski glasa, talent za glumu, posebice talent za komiku i da zadovoljavaju kriterije da se mogu teatralno izvoditi u koncertnim uvjetima, da budu duhovite i zanimljive publici i da su pogodne za prevođenje na hrvatski kako bih ih približila i hrvatskoj publici.”

Prateći predstave bečkog, glazbenog teatra Sandra Hraščanec Wigh se i sprijateljila s članovima tog teatarskog ansambla.

Sandra Hraščanec Wigh: “Nositeljica svih glavnih uloga u tih četiri godin bila je Melita Jurišić, australijsko – hrvatska glumica. Melita mi je najveći uzor, a u međuvremenu smo postale i jako bliske prijateljice. U orkestru je svirao Jörg Ulrich Krah, koji je zajedno sa Barry Koskym pisao i aranžmane za opere. S Jörgom sam postala dobar prijatelj i u više navrata smo surađivali. Godine 2010. je vodeća austrijska skladateljica mlađe generacije Manuela Kerer napisala jednu kompoziciju za mene i Jörga, tj. za mezzosopran i violončelo „Wall street Wall“. Ta kompozicja zadovoljava sve moje zahtjeve što se tiče mojih težnji i glazbenog teatra u koncertnim uvijetima.”

O glumi i humoru koji su dio njene specifične i posebno privlačne interpretacije Sandra Hraščanec Wigh je rekla: “To je rezultat dugogodišnjeg rada s austrijskim redateljem, glumcem i klaunom Martinom Beckom, koji je jedan od glavnih kreatora nastupa klaunova koji posjećuju bolnice – Rote Nase”.

Sandra Hraščanec

Sandra Hraščanec

Sandra Hraščanec živi u Beču i Zagrebu gdje je završila studij pravo i kaže kako su njeni koncerti uvijek bili vezani uz promociju hrvatske i austrijske kulture i glazbe. Dora Pejačević, Alfi Kabiljo i Bruno Bjelinski i Franz von Suppe do sada su redovno bili na njenom reportoaru.

Dora Pejačević je dobro znala skladati za glas

Na pitanje što ju je posebno privuklo izvedbi Dore Pejačević, odgovorila je:
Sandra Hraščanec Wigh: “Dora Pejačević napisala je mnoge značajne pjesme za moj glas contralto/mezzosoprano. Malo je takvih glasova, stoga je i malo literature koja je za nas napisana. S druge strane ljepota i snaga takvih glasova je vrlo iskoristiva ako se žele izraziti jake i snažne emocije. Pisati kompozicije za takvu vrstu glasa izazov je za svakog skladatelja. Zapravo je potrebna vrlo velika širina znanja. Da bi se za ovu vrstu glasa pisale dobre skladbe treba se puno znati o pjevačkoj tehnici i njenim zakonitostima. Dori Pejačević su sva ta znanja bila poznata, stoga je i jako dobro znala skladati, inače za glas, a naročito moju vrstu glasa. Stoga je njene pjesme „lako“ pjevati i ljepota glasa dolazi do potpunog izražaja.”

Sandra Hraščanec Wigh na reportoaru ima simfonijsku pjesmu „Liebeslied“ Dore Pejačević, skladanu na tekst velikog njemačkog pjesnika Reiner Maria Rilkea koja je napisana upravo za njen glas, kao i uglazbljene pjesme Karla Krausa.
Sandra Hraščanec Wigh: “Dora Pejačević je jedina skladateljica kojoj je uspjelo uglazbiti pjesme austrijskog pjesnika i mislioca Karla Krausa. Uglazbila ih je dvije, „An eine Falte“ i „Verwandlung“ i obje imam na repertoaru. Obje pjesme su prilično mistične i dosta „duboke“ jer opisuju neke dimenzije do kojih se ne dopire lako i do kojih nemaju svi pristupa, a od kojih ljudi ponekad imaju pomalo i strah jer je to za njih nepoznanica. Jako dugo mi je trebalo da shvatim njihovo stvarno značenje jer je tekst pisan jako simboličnim jezikom. „An eine Falte“ – „Jednoj bori“ (na zemljinoj kori) slavi veličanstvenu prirodnu ljepotu zemlje i božansku prisutnost stvaraoca svijeta. Dora Pejačević je jedna od rijetkih, ako ne i jedina koja je uglazbila i pjesme od Fridricha Nitzchea „Drei Lieder aus Venedig“. Takodjer su pisane za dramatičniji i dublji glas. Jako su tmurne, ali i duboke i također mistično-zagonetne, baš kao i one dvije Karla Krausa.”

Franz von Suppè postao je moj standard

Jasna Lovrinčević: “Drugi veliki skladatelj kojeg promovirate u smislu vezanosti s Hrvatskom je Franz von Suppè. Bili ste možda prva osoba iz Hrvatske koja je dobila na uvid kopiju dokumenata o Franzu von Suppèu koje je prikupio prof. Vladimir Haklik. Iz njih se doznaje kako je Franza von Suppè, rođen 1819. u Splitu, hrvatskog podrijetla, kako mu se obitelj doselila iz Belgije u Hrvatsku i da mu se pradjed oženio hrvatskom velikašicom Vukasović, a da je Franz osobno isticao da je Dalmatinac. Kako ste dobili te dokumente?”
Sandra Hraščanec Wigh: “Profesor Vladimir Haklik, umirovljeni bečki simfoničar, inače rodom iz Zagreba, član je našeg Austrijsko-hrvatskog društva, gdje sam se i upoznala s njegovim radom. Godine 2009. imala sam prigodu voditi i javni razgovor s njim u „Gradišćanskom centru“ u Beču. Od profesora sam jako, jako puno naučila. Od njega sam dobila mnoge pjesme koje su sada na mom repertoaru i koje nitko nije izvodio 100-tinjak ako ne i više godina. O njihovom postojanju rijetko tko nešto zna, a te pjesme, naročito tzv. „kazališne pjesme“ su odigrale vrlo veliku ulogu u razvoju modernog glazbenog teatra. Franz von Suppè je svoje „kazališne pjesme“ i izgrokaze uglavnom pisao za glumce koji su ih izvodili u pauzama predstava da bi zabavili i oraspoložili publiku. Uz njih je Suppè napisao i mnoge majstorski napisane pjesme koje su također zaboravljene. One imaju visoku umjetničku vrijednost…Nadam se da će prof. Haklika poslužiti zdravlje i da će uskoro objaviti biografiju o Franz von Suppéu u kojoj će naravno otkriti i sve izvore, što bi moglo dovesti do pozitivnih promjena u smislu njegove revitalizacije kao i hrvatskog skladatelja i u samoj Hrvatskoj.”

Sandra Hraščanec Wigh osobno je prevela na hrvatski Suppèove kazališne pjesme koje redovno izvodi.
Sandra Hraščanec Wigh: “Franz von Suppè je postao moj standard i izvodim ga skoro na svakom koncertu, jer su njegove kazališne pjesme izuzetno duhovite i nailze uvijek na jako dobar odjek kod publike.”

Sandra Hraščanec

Sandra Hraščanec

Jasna Lovrinčević: “Istražujete li osobno povijest glazbe?”
Sandra Hraščanec Wigh: “Svaki ozbiljni glazbeni interpretator izučava povijest glazbe. To je neophodno da bi se moglo doći do autentične i orginalne interpretacije. Što više toga znaš o glazbenom periodu u kojem je određena pjesma nastala, o skladatelju, o autoru teksta, o uvijetima pod kojim je pjesma nastala – to bolje možeš razumijeti tu pjesmu ili kompoziciju i njenu poruku ili emociju koju opisuje. O tome ovisi kvaliteta interpretacije.”

Suradnja s drugim umjetnicima

Jasna Lovrinčević: “Objavili ste nosač zvuka (CD) „Zagrebačke i bečke pjesme“ zajedno s austrijskim umjetnikom, Mathiasom Reinthallerom. Zanimljivo je kako Mathias Reinthaller izgovara besprijekorno kajkavski. Kako je došlo do tog zajedničkog albuma?”
Sandra Hraščanec Wigh: “S Mathiasom sam se upoznala preko Naoko Mori, pijanistice s kojom sam jako dugo radila i nastupala. Zapravo tražila sam partnera za moje koncerte koji su uvijek bili vezani uz promociju hrvatske i austrijske kulture i glazbe. Smatram da se neka šira popularizacija „ozbiljne“ glazbe najlakše može odviti rame uz rame s „popularnom“ glazbom. Privuči publiku postalo je veliki problem. Za to treba puno znanja, inventivnosti i ljubavii. U tome mi je Mathias bio jako dobar partner.”

Sandra Hraščanec

Sandra Hraščanec

Kako Sandra teško pronalazi pjesme za svoj izrazito dramski i duboki glas, niz pjesama morala je sama transponirati uglavnom vlastoručno. Zbog toga je bila oduševljena suradnjom s hrvatskim pijanistom Matijom Dedićem s kojim je održala uspješan i zapažen koncert prošle godine u Beču.
Sandra Hraščanec Wigh: “Naći pijanista koji može svirati na visokom nivou zahtjevne, klasične pjesme, ali i improvizirati i transponirati songove i šlagere je jako teško. Ta moja ideja je imala dug put sazrijevanja, dok se konačno nije ostvarila u suradnji s Matijom Dedićem. On mi je pomogao da je ostvarim, i svojim velikim virtuozitetom i umjećem razvio ju je do fantastičnih razmjera.”

Prezime Wigh

Zanimljivo je bilo saznati o podrijetlu Sandrinog prezimena Wigh.
Sandra Hraščanec Wigh: “Wigh je složenica između prva tri slova prezimena moje majke VIG – njević i H je od Hraščanec.To je moje umjetničko prezime koje sam izabrala čisto radi lakšeg komuniciranja i s publikom i sa stranim koncertnim uredima i agentima. Doduše i Wigh krivo izgovaraju i moram ga slovkati, ali ipak je kraće i postotak nesporazumijevanja je puno manji nego s Hraščanec. Mojoj agentici se Hraščanec jako sviđa, i kaže kako je jako egzotično i zanimljivo.”

Comments are closed.

Impressum

© 2013 - 2019 uvihoruvremena.com. Alle Rechte vorbehalten.