Marijan Dadić – slikar snažne sugestivnosti

Dadic_Koeln_Stranica_100

Marijan Dadić (Fotograf: Jasna Lovrinčević)

Slikar Marijan Dadić rođen u Tramošnici pored Gradačca u Bosni i Hercegovini, od završetka slikarske škole Malakademie i majstorskog tečaja u Koelnu 2005. sve više postaje poznat na likovnoj njemačkoj sceni, redovno izlažući na samostalnim i skupnim izložbama. Njegovo slikarstvo nigdje ne ostaje neprimjećeno, uvijek ostavlja dojam snage i snažne sugestivnosti. Posebno je prepoznatljiv po tonskom slikanju, prije svega u bijelim varijacijama, s karakterističnim ritmom, i širokim namazom boje. Široki potezi kistom snažno izražavaju atmosferu prikazanog; iako nisu prikazani detalji, osjeća se što je na slici.


Biblijske temeStranica2
Biblijske teme su odlika Marijana Dadića. Slikao ih je još kao student na Malakademie u Koelnu za što je imao i podršku svog profesora Jürgena Knabea, učenika Oskara Kokosche. U razgovoru koji sam vodila s Marijanom Dadićem u srpnju 2013. rekao je kako svakoj biblijskoj temi prilazi studiozno, pri čemu ima jedan teološki pristup.
M. Dadić: “Religiozna umjetnost je uvijek teološko promišljanje. Uvijek razmatram temu iz Evanđelja, i onda pokušavam to na svoj način prikazati, jer ja sam prije svega teolog.”
Marijan Dadić je nakon završene klasične Franjevačke gimnazije u Visokom završio studij teologije i filozofije u Sarajevu.
Mnogi učenici danas pohađaju Dadićeve likovne tečajeve upravo zbog interesa za biblijske teme.

F2-posljednja veceraKarakteristična bijela boja
Njegove slike sakralne tematike, posebno one ranijeg perioda, rađene su najčešće u bijeloj boji.
“Želim i volim bijelom bojom naglasiti, što sam i uvijek govorio, radost i vedrinu, jer Evanđenje znači, Radosna vijest. Bijela boja inače znači nevinost, svetost. Prije se više u tami slikalo, a sada se više naglašava radost Evanđelja”, rekao je Dadić.

Bijela boja je najčešće naglašena u ciklusu slika pod nazivom Posljednja večera.

J. Lovrinčević: “Neobičan je prikaz radosti hladnim bojama?”
M.Dadić: “Hladne boje jesu neobične. Te motive su slikari večinom radili toplim bojama, ali u bijelim, rijetko je tko radio. Zapravo, htio sam nešto drugačije. Jedna moja Posljednja večera je posve bijelom bojom naslikana, više prljavom bojom, što sam više prije radio, kojom sam htio naglasiti radost i tajanstvenost. Ali meni je važno da na slici ima harmonija i nekakva poruka i ovo, što sam rekao, da se kroz tu bijelu boju naglasi radost. Istina je da je plava boja hladna, ali ipak atmosfera nije hladna. Pokušavam ipak nekakav kontrast postaviti.”

Wiesbaden_Stranica4Slike kao molitva zagovora
Na zajedničkoj izložbi pod nazivom Gottesbilder u Leverkusenu, u ljeto 2013. Marijan Dadić je postavio petnaest slika sakralne tematike od kojih šest ima temu Posljednje večere.
M. Dadić: “Slike su postavljene kako mi zamišljamo Boga. Bog je onaj koji oprašta, koji nas pomiruje i ujedinjuje, pa sam postavio slike kao što je Povratak izgubljenog sina, Pomirenje i slično. Na posljednjim večerama naslikao sam Isusove učenike zajedno s Isusom kao da su svi jedno, ujedinjeni, u jednom krugu.”

Na Dadićevim slikama čest je prikaz Marije Magdalene.
Na pitanje što je tako privlačno u njenom liku, Marijan Dadić je odgovorio:
M. Dadić: “Više sam puta radio motiv Marije Magdalene, kako pere Isusove noge u kući Šimunovoj. Privlačno mi je to što nju Isus hvali pred farizejima, kako je ona imala puno ljubavi, jer tko ima puno ljubavi njemu se puno i oprašta. Pokazala je koliko je spremna učiniti za oproštaj, a ona je učinila puno, jer je pokazala da zna ljubiti.”

Biblijskim temama Marijan Dadić, kako sam kaže, naglašava težnju za vječnim i neprolaznim, ali i za zaštitom. Njegove slike su kao molitva zagovora.

Umjetnost treba donositi novo

Na upit koliko je njegovo slikarstvo pod utjecajem velikana religiozne umjetnosti Rubensa, Rembrandta, Dürera i Schagalla što su pojedini komentirali, Marijan Dadić je rekao:

M.Dadić: “Oni su vrhunac religiozne umjetnosti, pogotovo Rembrandt i Rubens, i ako se netko želi baviti slikarstvom, normalno, mora ih poznavati. To je slično kao i u glazbi; ako netko želi biti glazbenik, a ne poznaje glazbene velikane, ni Bacha ni Mozarta, onda to ne može biti neka ozbiljnija glazba. Ja mislim u tom smislu postoje utjecaji, ali ne u smisli imitiranja. Ne može se ići unazad, nego idemo naprijed, pa tako i u slikarstvu. Čovjek uvijek pokušava izraziti sebe i dati nešto novo, ali u glavi se ima sve što je prethodno naslikano, to je kao studij.”

Kritičnost u odnosu na vlastiti rad
Marijan Dadić stalno preispituje svoj rad, pa kaže:
M. Dadić: “Ne možeš nikad biti do kraja zadovoljan svojim radom u smislu da ne posumnjaš da ne može biti bolje.”

Ciklusi slika s temom domovine
Pored ciklusa s biblijskom tematikom Marijan Dadić je radio i na drugim temama. Tako su nastali ciklusi slika s temama domovine, Koelna, plesa i glazbe, te niz slika s prikazom ljudi, kao i brojne slike nastale kao svojevrsni eksperiment.
“Ponekad pravim otklon od samog sebe kako bih na neki način preispitao samog sebe, što se očituje u izboru boja i motiva. Za mene je izazov raditi cikluse na neku temu, kao što je tema Croatie i zavičaja. Za ove slike ne odgovraju boje koje koristim za religiozne teme. Kod slika Hrvatske oslanjam se na neke naše koloriste”, rekao je Marijan Dadić.

Slike domovine bile su postavljene na Dadićevoj samostalnoj izložbi u Koelnu, u ljeto 2013., u zgradi DEVK, sa sedamdeset radova u ulju i akriliku, pod nazivom Moje domovine.
Bile su izložene slike uzburkanog mora, valova, radovi s motivima Bosne, slike Dubrovnika kao reminescencije na slikara Dulčića i slike slavonskih pejsaža iz rane mladosti.
O domovini kao temi Dadić je rekao:
M.Dadić: “Svaki čovjek je svjesno ili nesvjesno povezan sa svojom domovinom.”
Na ovoj izložbi prikazane su i slike Koelna kao Dadićevog novog boravišta.
Na izložbi u Koelnu Dadić se predstavio kao izraziti kolorist; slikar snažnih poteza i izražajnih, intenzivnih boja.
M. Dadić: “Jake boje nose snažnu poruku. Ako slika nije kroz boje intenzivna, može biti dosadna. Ja pokušavam kroz te boje dobiti snagu za svaku sliku.”KlausStranica

Koeln_Stranica6

Bad_Camberg_Stranica

Glazba i ples
Ciklus slika glazbe i plesa bio je pripremljen za tematsku izložbu pod tim nazivom, ali dio slika bio je postavljen i na izložbi Moje domovine. Naglašene boje i tekstura slike snažno sugeriraju temperamentne plesne pokrete, a na slikama glazbenika, jednostavno, glazba ispunjava prostor. Promatrajući Dadićeve radove dobija se dojam spontanosti, kao da su slike nastale u jednom dahu.

Violin_Stranica7

Atelierhaus 24
Marijan Dadić kaže kako svakodnevno odlazi u svoj atelje koji se nalazi u Bergische Gladbachu, u okviru kompleksa Tehnologie Park, u zgradi Atelierhaus 24, u kojoj djeluje više slikara. U prizemlju te zgrade nalazi se galerijski prostor, gdje se redovno održavaju, najčešće zajedničke izložbe. Tako je 24. studenog 2013. otvorena izložba pod nazivom Spielraum, na kojoj je Marijan Dadić izložio osam slika u ulju i akriliku. Pored slika glazbe i plesa s jakim bojama i slike Emaus, rađene širokopotezno, u jednom dahu, ekspresivno, bez naglašenih detalja, izložene su i slike pod nazivom Čarobna frula i Povratak. Ove dvije slike napravljene su s vrlo malo blijede oker boje i tek pokojom crnom linijom koje snažno sugeriraju, ne samo oblik, već i volumnioznost i pokret.

Emaus_Stranica_nova

Comments are closed.

Impressum

© 2013 - 2014 uvihoruvremena.com. Alle Rechte vorbehalten.