Inspiracija i proces stvaranja različit je od umjetnika do umjetnika. Slikarica Valentina Kvesić kada slika prepuštena je osjećajima i intuiciji što je čini posebnom i zanimljivom. Njena umjetnost je izraz trenutnih osjećaja i kao takva je posve individualna i neponovljiva. To su bljesci i preljevi svega onoga što umjetnica nosi u sebi i što vodi njenu ruku i kist u ruci stvarajući slike neodoljive privlačnosti: simfoniju boja svih tonova i valera, nevjerojatne forme i iznenađujuće strukture.

U razgovoru kojeg sam vodila s Valentinom Kvesić u listopadu 2014., rekla je kako je za nju najvažniji proces slikanja pri kojem je posve prepuštena emocijama i intuiciji.

Valentina Kvesić: “Kad počnem slikati onda se prepustim osjećajima i intuiciji. Obožavam započeti slikati u bojama koje su me u datom trenutku inspirirale i pustiti da se slika razvija, da me vode osjećaji, da proces slikanja odvija se kako materijal zahtjeva ili sama slika. Sam proces slikanja je za mene najvažniji. Prije slikanja imam inicijalnu ideju, rijetko konkretan motiv. Dopustim da se u toku slikanja početna ideja mijenja, nekad čak preokrenem platno na drugu stranu i od te točke slikam dalje. Naziv slike dajem na kraju, kada je slika skoro gotova ili već gotova.”

Još jedna zanimljivost vezana je za Valentinin proces slikanja; često slika paralelno na više slika.

Valentina Kvesić: “Uvijek slikam paralelno na više slika. Kad slikam jednu sliku, drugu postavim da se suši i tako se na kratko distanciram od nje. Poslije je doživljavam i promatram drugačije te tako dobijem novu inspiraciju što joj želim eventualno dodati.”

Valentina Kvesić je prvu veliku samostalnu izložbu imala 2001., u «Bürgerhausu» u Dietzenbachu. Od tada se njezin način slikanja promijenio.

Valentina Kvesić: “Tada moje slikarstvo nije bilo toliko apstraktno kao što je danas.“

Na pitanje je li to bila svjesna odluka da promijeni stil, Valentina Kvesić je odgovorila:
“Ne, to mi nije bio cilj. To se jednostavno razvilo tako, nije bilo svjesno. Želim intuitivno slikati i s puno emocija. Sviđa mi se apstraktna umjetnost jer tako svatko može nešto drugo interpretirati, ovisno o promatraču. Kada posjetitelji dođu na moju izložbu, pogledaju slike i njihove nazive, često nastaju vrlo zanimljivi razgovori, pogotovo ako promatrači sliku ne povezuju s nazivom. Taj naziv je moja ponuda kako ja sliku vidim, na što me asocira, a ne očekujem da netko isto vidi poput mene i prihvati taj naziv. Iz tog razloga mi se sviđa apstraktna umjetnost jer promatraču nudi mogućnosti razmišljanja i maštanja.”

 

 

 

 

Valentina je za svoje slike odabrala akrilik, materijal koji joj dozvoljava eksperimentiranje.
Valentina Kvesić: “Volim eksperimentirati. Zapravo, dok slikam dolazim na ideju što bih napravila, što bih mogla isprobati, npr. nešto zalijepiti, pa opet skinuti ili upotrijebiti nove materijale kojima postižem novu strukturu ili posebne efekte. Kod akrila postoji mogućnost da se slika uvijek može ispraviti ili prebojati tako da akril dozvoljava eksperimentiranje. Rado prihvaćam nove sadržaje, jednostavno prepustim da slika bude onakva kakva u tom trenutku treba biti. Imam početnu ideju, nemam izrazit cilj, kad započmem, pustim da se to odvija i razvija…”

Valentina Kvesić je kroz eksperimentiranje razvila i novu, svoju originalnu tehniku koju sada primjenjuje radeći na ciklusu slika pod nazivom «Kosmos». Slike «Kosmos» su naslikane na platnima istog formata, dimenzija 24 x 30 cm. Istaknula je da jednom želi izložiti 100 slika iz tog ciklusa kako bi se postigao dojam jedne cjeline.

Na pitanje koliko brzo nastaje jedna slika, Valentina Kvesić je odgovorila:
Valentina Kvesić: “Različito. Neke slike nastanu spontano za par sati, a na nekima radim i do šest mjeseci, naravno ovisi i o formatu. Kada su uski, teže mi ide, a kod većih sam slobodnija u kreiranju i lakše radim. Voljela bih da su formati mojih slika još veći, ali ih biram tako da ih mogu lakše transportirati na izložbe.”

Boje kao inspiracija

Boje su velika inspiracija za Valentinu.
Valentina Kvesić: “Boje su mi najbitnije, one su mi inspiracija. Na slici su kontrastne ili harmoniraju.”

Boje i njihove fantastične kombinacije na slikama, u njenom odijevanju i maštovitost u izboru boja u prostoru u kojem živi, vjerojatno su odraz i Valentininog bogatstva zanimanja za različite stvari. Puno toga voli i puno toga joj se sviđa, a u životu je optimistična, uvijek nasmijana osoba koja voli jezike, sport, šale, a prije svega kombinirati boje.

Valentine Kvesić: “Volim intenzivne boje, obožavam ih kombinirati, a vrlo sam optimistična osoba. Mislim da je optimizam moto ili vodilja mog života. Uvijek mislim kako će sve dobro biti.”

U Njemačku je došla iz Splita 90-tih godina kada je imala deset godina pa sam je pitala jesu li jake boje na njenim slikama povezane sa Splitom gdje dominiraju isto tako jake boje: plavetnilo mora i neba, zelenilo Marjana i odbljesci sunca.
Valentina Kvesić: “Da, možda je to ostalo u meni. Jako volim Split i sve što je vezano za njega….”

Valentina Kvesić je završila studij pedagogije i psihoanalize na Sveučilištu Johann Wolfgang Goethe u Frankfurtu na Maini. Zaposlena je u internacionalnoj firmi s čestim putovanjima tako da slika samo u slobodnom vremenu.
Valentina Kvesić: “Nekoliko mjeseci prije izložbe već počinjem s pripremama. Vrijeme za slikanje imam kada „uhvatim“ koji slobodan dan ili vikendom, često i po unaprijed isplaniranom vremenu. Budući moja egzistencija ne ovisi od slikarstva, mogu posvetiti vrijeme mom umjetničkom radu kad za to postoji poriv i naravno, slobodno vrijeme.”

Od svoje desete godine Valentina Kvesić započela je pohađati različite tečajeve crtanja i slikanja, od početnih dječijih do profesionalnih (među ostalim u poznatoj školi umjetnina Städel u Frankfurtu na Maini). Pohađala je tečajeve i kod njemačkog slikara Helmutha Jahna. Iako je Valentinin stil posve različit od njegovog, kaže kako joj je on vjerojatno pomogao da prihvati posve apstraktnu sliku.

Valentina Kvesić: “Razvila sam svoj stil i uvijek ga dalje njegujem, organiziram svoje izložbe, identificiram se s onim što radim i vjerujem da se moje slike sviđaju i drugima.”

Jasna Lovrinčević: Vežete li se za svoje slike?
Valentina Kvesić: “Za neke više, za neke manje. Svoju prvu sliku u akriliku rado čuvam za sebe. Emocionalno sam vezana uz svaku sliku, jer sam u njoj ostavila dio sebe, pa možda i malo svog duha. No, veseli me kada se drugima sviđaju moje slike i žele ih imati.”

Jasna Lovrinčević: “Sjećate li se svojih slika?”
Valentina Kvesić: “Da, svake.”

Valentina Kvesić do sada je imala 32 samostalne i grupne izložbe u četrnaest gradova u Njemačkoj, a sljedeće godine priprema izložbu u Singapuru.