Umjetnica Maja Barić, slikarica i grafičarka, s dvadesetogodišnjim iskustvom voditeljice umjetničke galerije i ravnateljice Gradskog muzeja u Iloku, u Hrvatskoj, od 2. do 10. studenog 2025. godine, na poziv umjetnika iz Indije sudjelovala je na Međunarodnom umjetničkom susretu (International Art Meet) u gradu Pilani, u pokrajini Rajasthan u Indiji. Susret se održao u školi Birla Balika Vidyapeeth, uz podršku Edukacijske zaklade Birla (Birla Education Trust), i u suradnji s neprofitnom organizacijim Dimension 4.

Povodom otvorenja izložbe slika odabranih radova, nastalih na svih deset dosadašnjih Internacionalnih umjetničkih susreta, razgovarala sam 8. travnja 2026. godine s umjetnicom Majom Barić, čije su dvije slike izložene na toj izložbi. Izložba se održala pod nazivom Umjetnost približavanja (The Art of Convergence) od 7. do12. travnja 2026. u Birla Academy of Art and Culture, u Kalkuti. Kustosica izložbe je Babita Das, umjetnica koja je i pozvala Maju Barić na Međunarodni umjetnički susret u Indiji.

Maja Barić svoje dojmove iz Indije izrazila je kratko, jednom rečenicom: “To je stvarno životno iskustvo posjetiti Indiju, ali na ovakav način, u svojstvu umjetnika.”

Jasna Lovrinčević: “Vaši radovi su odabrani za reprezentativnu izložbu The Art of Convergence u Kalkuti, na kojoj su zastupljeni umjetnici iz 24 države. Prethodno ste sudjelovali na Međunarodnom umjetničkom susretu u Pilaniu gdje su ti radovi i nastali, u indijskoj pokrajini Rajasthan. Možete li malo više reći o tome kako je došlo do Vašeg sudjelovanju na tom Umjetničkom susretu?”

Maja Barić: “Za vrijeme mog boravka u Seulu 2017., u Južnoj Koreji, povodom mog izlaganja na izložbi u organizaciji ICAA (International Creative Artists Association) i WCAA (World CultureArtists Association), upoznala sam umjetnicu Babitu Das. Ona je umjetnica i grafičarka i kustosica izložbe The Art of Convergence.

To je ona prekrasna strana povezivanja umjetnika u međunarodnim sudjelovanjima, ne samo što se upoznajete kroz dijeljenje umjetničkog kreativnog rada, nego što stječete i prijateljstva.

Ta prijateljstva su prekrasna zato što su oslobođena pritisaka, obično vezanih za domaća tržišta gdje se prema kolegama ponašate kao konkurenciji, a ovo su puno vedriji i veseliji odnosi i mi smo se tako povezale. Ona se meni sa svojim suprugom javila točno prije godinu dana, u proljeće 2025. s viješću kako bi ona organizirala Internacionalni umjetnički susret u Rajasthanu u Pilaniu i drugi u Bhubaneswaru u Odishi te ta dva skupa povezala, i pozvala me na sudjelovanje. Ja sam sudjelovala samo u Pilaniu. Sa mnom je bio i moj petnaestogodišnji sin, također kao sudionik. On je inače već dobio dvije nagrade kao mladi umjetnik; jednu je dobio u Seulu, na Svjetskom omladinskom festivalu (The World Youth Festival) i jednu na Međunarodnom likovnom natječaju. Slikao je u Pilaniu i svoja dva djela ostavio je kao donaciju. U Indiji smo boravili od drugog do desetog studenog 2025. godine. Na samom početku imali smo svečanu inauguraciju. Smješteni smo bili u školi za djevojke Birla Balika Vidyapeeth. To je internat za djevojke, veliki, elitni edukacijski centar koji pripada Edukacijskoj zakladi Birla. Škola je imala posebnu dimenziju na tom Susretu.”

Jasna Lovrinčević: “Možete li malo više reći o samoj školi kao važnom dijelu okupljanja umjetnika iz cijelog svijeta, kakva je njena uloga u tome i koji su ciljevi tog Međunarodnog umjetničkog susreta?”

Maja Barić: “Sama škola nije samo mjesto održavanja susreta, nego aktivan sudionik u stvaranju atmosfere dijaloga, kreativnosti i međunarodnog povezivanja. Kao jedna od najuglednijih obrazovnih institucija u Indiji, Birla Balika Vidyapeeth poznata je po tome što njeguje obrazovanje koje povezuje znanje, umjetnost, kulturu i humanističke vrijednosti. Upravo zbog takvog pristupa škola predstavlja idealno okruženje za umjetnički susret koji promiče međusobno razumijevanje i kulturnu razmjenu.

Cilj Međunarodnog umjetničkog susreta je povezati umjetnike iz cijelog svijeta kroz zajednički kreativni rad, razmjenu iskustva i predstavljanje različitih umjetničkih tradicija. Također, zajednička izložba predstavlja važan profesionalni oblik predstavljanja umjetnika, omogućujući publici uvid u suvremene umjetničke prakse različitih kultura te stvaranje novih međunarodnih suradnja i prijateljstava kroz umjetnost.”

Životno iskustvo

Jasna Lovrinčević: “Kakva su Vaša iskustva s tog Susreta?”

Maja Barić: “To je stvarno životno iskustvo posjetiti Indiju, ali na ovakav način, u svojstvu umjetnika. Ja sam imala sreću da sam mogla kroz umjetnički susret sve ovo proživjeti.
Posebno bih naglasila važnost rada s djevojkama koje se nalaze na samom početku svog obrazovnog i profesionalnog puta. Učenice škole kroz neposredno druženje s umjetnicima iz cijelog svijeta dobivaju dragocjeno iskustvo međunarodne komunikacije, kreativne razmjene i upoznavanja različitih kultura, umjetničkih pristupa i životnih pogleda. Susreti s umjetnicima, radionice i izložbe pružaju im priliku da izravno upoznaju suvremenu umjetnost i različite umjetničke izraze, ali i da razvijaju samopouzdanje, otvorenost, kreativno razmišljanje i osjećaj pripadnosti globalnoj zajednici. Takva iskustva često ostavljaju snažan trag na njihov osobni razvoj, potiču ih na slobodno izražavanje te šire njihove obrazovne i životne horizonte.

Moja uloga kao umjetnice, edukatorice i osobe koja je već prošla dug profesionalni i životni put, bila je prenijeti im vlastita znanja i iskustva — govoriti o izazovima, odlukama i putu kojim se razvijalo moje obrazovanje i profesionalno djelovanje. To je za mene predstavljalo veliku čast, ali i odgovornost. O svemu tome mogla sam govoriti vrlo iskreno i otvoreno jer sam svoj obrazovni i profesionalni put uvijek doživljavala s ljubavlju i predanošću.

Moj put započeo je u srednjoj umjetničkoj školi, nakon čega sam nastavila studij na Likovnoj akademiji, gdje sam se dodatno opredijelila i za dvojni profesorski smjer. Tijekom profesionalnog rada često sam radila s mladima, posebno kroz svoj rad u Muzeju. Taj posao obavljala sam s velikom predanošću jer je riječ o pozivu koji omogućuje potpuno korištenje kreativnih potencijala, ali istovremeno nosi i važnu organizacijsku i komunikacijsku dimenziju rada s umjetnicima, kulturnim djelatnicima i ljudima koji dijele duboke vrijednosti te promišljaju kulturu i društvo na ozbiljan i odgovoran način.”

Jasna Lovrinčević: “Što Vas se najviše dojmilo u odnosu sa studenticama?”

Maja Barić: “Tih deset dana odnos između mene i tih djevojaka bio je potpuno dvosmjeran — nisu samo one učile od mene, nego sam i ja učila od njih i njihove kulture. Sudjelovala sam u njihovim svakodnevnim aktivnostima, a posebno me dirnulo upoznavanje s njihovim tradicijama. Obukle su nas u tradicionalnu odjeću i oslikavale tijelo tradicionalnim ornamentima, što je za mene ostalo jedno od najljepših i nezaboravnih iskustava.

Dok su nas oslikavale, kroz razgovor sam ih ispitivala o značenju tih crteža i običaja te shvatila kako je riječ o duboko ukorijenjenoj tradiciji koja prati djevojčice od najranije mladosti. U tim se trenucima okupljaju žene svih generacija — sestre, tetke, ujne, strine i prijateljice — koje se međusobno oslikavaju, razgovaraju i provode vrijeme zajedno. Ta tradicija nježnosti, bliskosti i povezanosti među ženama bila je za mene iznimno dirljiva i iskustvo koje ću trajno nositi sa sobom.”

Jasna Lovrinčević: “Jesu li crteži na tijelu trajnog karaktera?”

Maja Barić: “Boja ostaje na tijelu otprilike do četrnaest dana, tako da nije riječ o trajnim tetovažama nego o privremenom oslikavanju tijela koje ima estetsku, ali i kulturnu važnost. One oslikavaju lice, stopala i ruke, a koriste kanu, odnosno prirodnu boju kojom se ukrašavaju za svečane prigode. Nakon toga oblače tradicionalnu odjeću i cijeli taj čin postaje dio ženskog dotjerivanja i pripreme za slavlje.

Zanimljivo mi je bilo koliko u toj tradiciji postoji sličnosti s nekim elementima hrvatske kulturne baštine. Govorila sam im o našem tradicionalnom ukrašavanju dukatima i pokazivala fotografije, što ih je jako zainteresiralo. Objavljen je i članak o našem sudjelovanju, u kojem su novinari zaključili kako između hrvatske i indijske kulture postoje određene sličnosti te kako se u nekim običajima mogu prepoznati zajednički motivi i vrijednosti.

Ono što me posebno dojmilo jest njihova duhovnost i životna vedrina. Djevojke dan započinju pjesmom, meditacijom i molitvom, a cijela atmosfera škole prožeta je zajedništvom, disciplinom i unutarnjim mirom. Taj spoj duhovnosti, obrazovanja i umjetnosti ostavio je na mene snažan dojam.”

Spoj discipline, glazbe i zajedništva

Jasna Lovrinčević: “Je li buđenje uz glazbu dio školskog programa ili je to dio svakodnevnice u Pilaniu? Možete li malo opisati školu, i cijeli pripadajući prostor?”

Maja Barić: “To je dio školskog programa. Škola ima vlastiti orkestar, bubnjare i svirače limenih puhačkih instrumenata koji rano ujutro, poput male svečane povorke, sviraju budnice i tako bude učenice. Nakon toga djevojke odlaze na jutarnje vježbe i započinju svoj dnevni ritam. Taj spoj discipline, glazbe i zajedništva ostavio je na mene snažan dojam.

Sama škola smještena je unutar velikog i iznimno uređenog obrazovnog kampusa u Pilaniu, koji djeluje poput maloga grada posvećenog znanju, kulturi i duhovnosti. Zgrade su okružene prekrasno uređenim vrtovima, zelenim travnjacima, drvoredima manga i jamuna te brojnim cvjetnim alejama čiji se mirisi osjećaju već u ranim jutarnjim satima. Posebno je dojmljiv trenutak pred doručak kada se prostorom počnu širiti mirisi indijske hrane i začina, što cijelom mjestu daje posebnu toplinu i atmosferu.”

Jasna Lovrinčević: “Možete li malo više reći o gradu Pilani i pustinji koja se okolo nalazi.”

Maja Barić: “To je za mene bilo zaista nevjerojatno iskustvo. S jedne strane oko nas je bila pustinja, a pijesak je posvuda, ulazi u svakodnevni život i postaje njegov prirodni dio. Ujutro žene ispred trgovina brižno čiste pijesak, kao dio svoje svakodnevne rutine.

Istovremeno, unutar kampusa i oko škole nalaze se prekrasni vrtovi puni mirisnog cvijeća, zelenila i drvoreda, pa je kontrast između pustinje i bujne vegetacije bio fascinantan. Taj spoj surovog krajolika i pažljivo njegovanih vrtova ostavlja vrlo snažan dojam.

Posebno me dojmio odnos ljudi prema životinjama. Slonovi, deve, krave, bikovi, majmuni, psi pa čak i svinje s praščićima slobodno se kreću ulicama. Neke su životinje upregnute i pomažu u prijevozu ljudi i stvari, dok su mnogi slonovi i deve ukrašeni bojama i ornamentima. Ta prirodna prisutnost životinja u svakodnevnom životu, njihova sloboda i miran suživot s ljudima djelovali su gotovo nestvarno.

Fascinirala me i arhitektura — bogato ukrašene građevine, hramovi, dvorišta i povijesne četvrti koje čuvaju duh tradicije. Posjetili smo hramove, muzeje i stare dijelove grada s obiteljskim kućama i vilama, gdje se mogla osjetiti povijest i kultura toga prostora. Sve zajedno ostavlja dojam svijeta u kojem se priroda, svakodnevni život, duhovnost i tradicija neprestano isprepliću.”

Jasna Lovrinčević: “Jeste li imali zadanu temu za slikanje?”

Maja Barić: “A Birla Education Trust je diktirao temu. Tema je imala naglasak na edukaciji. Svaki umjetnik je prenosio znanja i svoja iskustva svojoj grupi učenica. Učenice su skupljale znanje. To je bio jedan dijalog između učenica i nas. Bilo je dvanaest umjetnika iz različitih zemalja. Na kraju je bila izložba.

Jučer je bilo otvorenje izložbe odabranih radova, nastalih na Međunarodnom umjetničkom susretu tijekom deset godina, koliko se dugo organizira.”

Jasna Lovrinčević: “Vaše su dvije zanimljive slike prikazane na izložbi, jedna kao opuštajući pejsaž, a druga, apstraktna sa zagonetnim natpisima kao što je i Changing the World (Mijenjanje svijeta) koja navodi na razmišljanje? Želite li možda reći nešto više o Vašim slikama.”

Maja Barić: “Te dvije slike zapravo predstavljaju dva različita dijela mog umjetničkog izraza i osobnosti. Pejzaž je vezan uz moj zavičaj i prirodu koja me oblikovala. U njemu se nalaze prostranstva, svjetlost, mir i boje koje nosim iz svojih sjećanja i doživljaja krajolika. Kroz takve motive pokušavam prenijeti osjećaj tišine, slobode i unutarnjeg mira. Taj rad nastao je vrlo intuitivno i emotivno, a priroda mi je često prostor vraćanja sebi i promišljanja života.

Druga slika, apstraktna kompozicija s natpisom Changing the World, proizlazi iz mog interesa za grafički dizajn, tipografiju i suvremenu vizualnu komunikaciju. U njoj kombiniram slojeve boje, tekst, znakove i figure kako bih otvorila prostor promišljanja o čovjeku i društvu. Natpis ne treba shvatiti doslovno, nego više kao pitanje i poticaj — koliko svatko od nas svojim djelovanjem može mijenjati svijet oko sebe.

Zanimljivo mi je spajati ta dva svijeta: s jedne strane mir i emotivnost pejzaža, a s druge suvremeni, urbani i pomalo nemirni vizualni jezik apstrakcije i dizajna. Upravo kroz taj kontrast pokušavam govoriti o unutarnjim stanjima čovjeka, o odnosu prirode i suvremenog života, ali i o potrebi da unatoč svemu sačuvamo humanost, osjećajnost i osobnu slobodu.”

Jasna Lovrinčević: “Odnedavno živite u Njemačkoj, i za sljedeći tjedan ste najavili održavanje tečaja na temu umjetnosti. Možete li malo reći o Vašem dosadašnjem umjetničkom i profesionalnom radu.”

Maja Barić: “Izlagala sam u Seulu, 2017. i 2021., u Beču, 2012. i u Iranu, 2021. godine. Organizirala sam izložbu u Hrvatskoj u Iloku, 2015. za tri umjetnice iz Južne Koreje. Radila sam kao voditeljica Galerije muzeja i deset godina kao ravnateljica Muzeja grada Iloka. Cijelo vrijeme obnašala sam dužnost voditeljice Galerije i dok sam bila ravnateljica Muzeja. Paralelno sam radila autorske programe, pozivala umjetnike, pisala kataloge i imala kustoske programe. To mi je bilo veliko zadovoljstvo. Trenutno živim blizu Kassela i ovo razdoblje doživljavam kao vrijeme novih umjetničkih istraživanja i razvoja vlastitith kreativnih programa. Nakon dugogodišnjeg rada u kulturi i vođenja institucija, sada imam više prostora posvetiti se vlastitom umjetničkom izrazu, edukaciji i radu s ljudima kroz kreativne radionice. Nakon nedavnog sudjelovanja na Internacionalnom susretu i izložbi u Indiji pripremam nove međunarodne projekte, među kojima je i poziv za sudjelovanje u umjetničkom programu u Alžiru. Posebno mi je važan razvoj programa kreativnog obrazovanja za mlade i odrasle kroz susrete posvećene umjetnosti i vizualnom izražavanju. U posljednjim mjesecima održani su susreti koji su okupili zainteresiorane za suvremene pristupe slikarstvu i kreativnom radu. Uz praktični rad planiram organizirati i predavanja o putovanju u Indiju te o mom umjetničkom i profesionalnom djelovanju u Hrvatskoj i Njemačkoj. U pripremi je i izložba fotografija nastalih tijekom boravka u Indiji, koja bi trebala biti predstavljena i u Hvtaskoj i u Njemačkoj, a nakon toga vjerojatno i online kako bi bila dostupna široj međunarodnoj publici.”