Ankica Perge Karačić, dobitnica nagrade Utjecajne Hrvatske Žene

Ankica Karačić (Fotograf: Jasna Lovrinčević)

Ankica Perge Karačić, slobodna umjetnica i likovna pedagoginja je u listopadu 2019. proglašena dobitnicom prestižne nagrade “Utjecajne Hrvatske Žene” za 2020. godinu koju već peti put dodjeljuje Croatian Women’s Network™/Mreže Hrvatskih Žena, sa sjedištem u Kanadi, čija utemeljica je Caroline Spivak. Nagradom se odaje priznanje ženama hrvatskog podrijetla za njihovo vodstvo, inovativnost i utjecaj na zajednicu, kako je navedeno na službenoj stranici Croatian Women’s Network™/Mreže Hrvatskih Žena. Ankica Karačić, zajedno s još 23 nagrađene žene, odabrana je za ovu izuzetnu nagradu između 140 nominiranih, iz 10 različitih država. Svečanost dodjele nagrade održat će se u Zagrebu 7. ožujka, 2020. godine.

Život Ankice Perge Karačić je ispunjen ljubavlju prema umjetnosti i pedagoškom radu. Entuzijazam kojim prilazi svom radu je impresivan. Kao slobodna umjetnica, u različitim zemljama priredila je preko četrdeset samostalnih i sudjelovala na preko sto skupnih izložbi. Kao članica Međunarodne udruge kreativnih umjetnika (International Creative Artists Association-ICAA), od 2002. redovno sudjeluje na međunarodnoj izložbi Seoul World Art Exhibition. Organizatori te izložbe imenovali su je i direktoricom ICAA za Hrvatsku tako da može odabirati umjetnike iz Hrvatske koji će biti pozvani kao izlagači na ovu izložbu.

Kao profesionalna likovna pedagoginja, značajan uspjeh postigla je već neposredno nakon završene Likovne akademije u Novom Sadu, radeći u osnovnoj školi s dječjom sekcijom Pčelica,s kojom je nagrađivana u nekoliko zemalja kao u Kini, Japanu i Indiji. U Njemačkoj je vodila pedeset različitih državnih projekata s djecom, različite dobi, ali i kao umjetnički terapeut u okviru staračkih domova. Tri godine bila je član Ocjenjivačkog suda za prosudbu i odobravanje školskih likovnih projekata za njemačku regiju Märkisch.

Kao izbjeglica uslijed rata u Hrvatskoj, s velikom ljubavlju i suosjećajnošću za hrvatsku djecu koja su također bila izbjeglice, u Njemačkoj je vodila likovne tečajeve u okviru hrvatskih katoličkih misija i hrvatskih udruga i to uvijek dragovoljno, volonterski, sa svojim slikarskim materijalima.

Od 2000. godine s velikom požrtvovanošću i entuzijazmom, zajedno sa suprugom organizira, vodi i samofinancira Međunarodni likovni natječaj za polaznike hrvatske nastave iz cijelog svijeta. Postigla je da dječji radovi koji stižu na njenu privatnu adresu, budu izloženi u Gradskoj galeriji u Iserlohnu, gdje tri člana ocjenjivačkog suda, među kojima je voditelj Gradske galerije Iserlohn, jedan povjesničar umjetnosti i urednica regionalnih novina, visokim kriterijima odabiru najbolje, koji se nagrađuju prvom, drugom i trećom nagradom. U zadnje dvije godine natječaj je proširen i na literarne radove pod nazivom – Međunarodni likovno-literarni natječaj.

S Ankicom Perge Karačić razgovarala sam neposredno nakon što je proglašena dobitnicom nagrade “Utjecajne Hrvatske Žene”.

Ankica Karačić (Fotograf: Jasna Lovrinčević)

Jasna Lovrinčević: “Što za Vas znači nagrada “Utjecajne Hrvatske Žene”?”
Ankica Karačić: “Ova nagrada je za moj rad veliko priznanje. Dok sam sve ovo radila, nisam ni u snu sanjala o nagradi, nisam išla u tom smijeru. Sada kada je moj rad prepoznat, drago mi je.”

Jasna Lovrinčević: “Vaš umjetnički put ispunjen je bogatim sadržajem; na samom početku karijere, nako završene Škole primijenjene umjetnosti, Odsjek za tekstilni dizajn, jedno vrijeme bili ste uspješna i nagrađivana modna kreatorica, poslije ste radili kao likovni pedagog i još uvijek djelujete u tom smislu, postali ste poznata slikarica i organizatorica popularnog Međunarodnog likovnog natječaja? Što Vas od toga naviše ispunjava?”

Ankica Karačić: “Najdraži mi je rad s djecom. Slikarica sam, tako da sve ono što znam, što sam naučila školovanjem na Akademiji i poslije stalnim usavršavanjem i osobnim istraživanjem, volim prenijeti na djecu. I to je moj životni put.”

Jasna Lovrinčević: “Što smatrate da je najvažnije prenijeti djeci?”

Ankica Karačić: “Najvažnije mi je motivirati djecu za nešto lijepo, da u životu mogu na jednostavan način sebe i druge obradovati tako što će nešto kreirati, napraviti ili naslikati. Važno mi je motivirati ih da postignu svoj vlastiti umjetnički put, da mogu samostalno raditi nakon što od mene nauče kako crtati i slikati, da osnaže, budu jači, a ne da mene kopiraju. Važan dio mog pedagoškog rada je i rad na koncentraciji tako da djeca mogu raditi, da mogu provesti izvjesno vrijeme koncentrirani na svoj umjetnički rad.”

Jasna Lovrinčević: “Već devetnaest godina vodite Međunarodni likovni natječaj na koji se do sada odazvalo preko 7000 djece iz cijelog svijeta. Zadnje dvije godine Vaš Natječaj je dobio zasluženu pozornost i priznanje kada je Središnji državni ured za Hrvate izvan Hrvatske preuzeo pokroviteljstvo. Kakav je bio početak?”

Ankica Karačić: “Početak je bio težak. Kada sam došla u Njemačku kao izbjeglica zbog rata u Hrvatskoj, željela sam nešto uraditi za djecu koja su isto tako bila izbjeglice, koja su došla iz krajeva zahvaćenim ratom kao i mi, koja su sve izgubila i koja su već imala teška iskustva u životu. Htjela sam nešto učiniti za njih, pa smo počeli s tim natječajem, prvo s djecom u Njemačkoj, u okviru Hrvatske katoličke misije Hagen, poslije s djecom iz cijele pokrajine Nordrhein-Westfalen, pa smo proširili Natječaj na cijelu Njemačku i na kraju i na zemlje izvan Njemačke. Uvijek smo tražili mogućnosti provesti naš Natječaj preko hrvatskih državnih institucija, međutim, kao privatne osobe nismo mogli to ostvariti. Uvijek smo sami sve radili, moj suprug i ja.”

Jasna Lovrinčević: “Što Vas je na tom putu najviše veselilo?”
Ankica Karačić: “Veselila me ta ljubav koju su djeca pokazala prema umjetnosti, njihov odaziv, njihov žar i nada kojom su očekivali nagradu, veselje nagrađenih, njihova motivacija za daljnji rad. Veselile su me vijesti da je dobijena nagrada nekima bila poticaj da nastave školovanje u umjetničkom smijeru. Veselili su me izložbe tih radova, kontakti s djecom i njihovim učiteljima, ljubav i toplina koju smo pri tome osjetili i doživjeli. To su sve prekrasna iskustva.

Kada dobiješ te radove, iz njih možeš vidjeti iz koje su zemlje ta djeca, iz kakvih obitelji dolaze, na što su usredotočena, koje su im želje, na što njihovi učitelji polažu pažnju; neki na crtež, neki na boju. Ja također preko tih radova učim, preko njih vidim kako djeca u različitim zemljama slikaju i pristupaju umjetnosti.”

Jasna Lovrinčević: “Kakav je bio Vaš umjetnički početak?”
Ankica Karačić: “Još kada sam bila mala crtala sam haljine, izmišljala modele i moja majka kaže kako su susjedi dolazili pitati me za savjet kako će složiti boje, koje boje će kombinirati s određenom odjećom kada bi odlazili na razne svečanosti. Već se tada vidjelo kojim putom ću krenuti u životu. Imala sam ljubavi prema umjetnosti i talent kojeg sam razvijala kroz školovanje.”

Jasna Lovrinčević: “Kao slikarica redovno izlažete u Njemačkoj,u Južnoj Koreji, izlagali ste u Kini, Iranu, Azerbajdžanu, u Peruu, Španjolskoj, Austriji, Hrvatskoj, Italiji, Srbiji i drugim zemljama. Što za Vas znače sve ove izložbe? Koje bi posebno izdvojili?”

Ankica Karačić (Fotograf: Jasna Lovrinčević)

Ankica Karačić: “Sve izložbe u svijetu gdje sam izlagala izuzetno su pozitivno utjecala na mene, motivirale su me za daljnji rad. Upoznala sam veliki broj umjetnika, iz siromašnih i bogatih zemalja i njihov način rada. I sada sam s njima u kontaktu i u dobrim odnosima. To je jedno veliko bogatstvo i za mene i za njih. Na tim izložbama je prisutan i jedan natjecateljki duh, ali ne u negativnom smislu već u pozitivnom. Mi umjetnici uvijek međusobno razgovaramo kako je tko riješio zadanu temu i onda jedni na druge pozitivno utječemo.

Potrebno se izboriti za sudjelovanje na svim tim izložbama. Uvijek za te izložbe bude proveden natječaj na određenu temu. Ja, svih šest mjeseci koliko obično traje rok za prijavu, intenzivno razmišljam o zadanoj temi prije nego što napravim svoj umjetnički rad. Do sada su moji radovi većinom uvijek bili izabrani, bilo za međunarodne izložbe, bilo za izložbe koje organizira Udruženja likovnih umjetnika Westfalije ( BBK- Bundesverband Bildender Künstler Westfalen) čiji sam član još od 1995. godine.

Posebno bih izdvojila izložbe u Peruu, u rujnu 2018., gdje sam, nakon što su moji radovi odabrani i prihvaćeni, sudjelovala na tri izložbe, u organizaciji peruanskog slikara, direktora ICAA za Peru. Sve što sam tamo doživjela bilo je predivno i nezaboravno, od izložbi, predivne prirode, topline ljudi s kojima sam došla u kontakt kroz bogat organizacijski program. Posebno je bio dirljiv susret s ljudima iz hrvatske zajednice, prijem i zajedničko druženja, to se ne može nikad zaboraviti.”

Jasna Lovrinčević: “Ovu nagradu dodjeljuje Croatian Women’s Network™/Mreže Hrvatskih Žena za žene. Smatrate li da su žene zapostavljene u svijetu umjetnosti?”
Ankica Karačić: “Umjetnost ne poznaje granice. U umjetnosti nema podjela. Postoji samo talent i ljubav prema umjetnosti.”

Jasna Lovrinčević: “Je li netko od umjetnika Vaš uzor?”
Ankica Karačić: “Da, Leonardo da Vinci, ja ga obožavam Njegova knjiga, Traktat o slikarstvu je stalno uz mene, ne odvajam se od nje. U jednom smislu smo slični, ja također volim sve raditi, različite tehnike. On to i zagovara i kaže kako je to jako dobro za razvijanje jednog umjetnika.”

 

 

Ovdje je video TVR Timişoara (Programul zilei la timisoara.tvr.ro. Live TV: 107 DIGI & 85 UPC) o posjetu Ankice Karačić i njenog supruga Ante Karačića Karaševu u Rumuniji, gdje su kao organizatori Međunarodnog likovno- literarnog natječaja sudjelovali na svečanosti povodom izložbe dječjih radova prispjelih na njihov Međunarodni likovno- literarni natječaj za 2019. godinu, na temu DUGA.

Comments are closed.

Impressum    Privacy Policy

© 2013 - 2020 uvihoruvremena.com. Alle Rechte vorbehalten.