Davor Grünwald,industrijski dizajner s dugogodišnjom karijerom u Hrvatskoj i Kanadi ove godine realizirao je značajnu retrospektivnu izložbu svojih radova i objavio monografiju. Izložba pod nazivom DAVOR GRÜNWALD: RETRORAMA INDUSTRIJSKOG DIZAJNA 1968. – 2008. održana je u Zagrebu od 13. rujna do 6. listopada 2017, u organizaciji Hrvatskog dizajnerskog društva (HDD), u HDD galeriji, a 11. listopada predstavljena je monografija s naslovom, DAVOR GRUNWALD – INDUSTRIJSKI DIZAJN, autora Marka Goluba i Koraljke Vlajo. U tijeku izložbe, 21. rujna bilo je organizirano i vodstvo kroz izložbu s dizajnerom Davorom Grünwaldom s osvrtom na njegovu karijeru u Hrvatskoj i Kanadi. U okviru izložbe snimljen je i dokumentarni film, autora Marka Goluba s Davorom Grünwaldom koji osobno govori o izloženim predmetima. Snimatelj i montažer filma je Miran Krčadinac.
Izuzetno posječena izložba i jedna od najbolje postavljenih u Hrvatskom Dizajnerskom Društvu privukla je veliku medijsku pozornost. Između ostalog, prilozi o izložbi emitirani su i u središnjem Dnevniku Hrvatske Radio Televizije kao i u popularnom televizijskom programu Vijesti iz kulture.
Izložbu je otvorio visoki uzvanik, gospodin Daniel Maksymiuk, kanadski veleposlanik u Hrvatskoj, koji je u svom svečanom govoru izrazio zahvalnost Davoru Grünwaldu što je svoj talent, nove metode i novu tehniku naučenu u Austriji i usavršenu u Zagrebu, podijelio sa svojom novom zemljom Kanadom te svojom dinamikom i kreativnošću pridonio novoj domovini.
“Pun sam lijepih impresija, anegdota prije, za vrijeme i poslije otvorenja”, izjavio je Davor Grünwald u razgovoru kojeg sam vodila s njim 4. listopada 2017.
Svoje oduševljenje Davor Grünwald je iskazao i u svom pozdravnom govoru na otvorenju izložbe kada je rekao: “Vrhunac mog profesionalnog puta se upravo događa sada. Zahvaljujem Vam što ste došli podijeliti taj neodoljiv osjećaj uspješnosti.”
Davor Grünwald je izložbu i monografiju najavio prošle godine u razgovoru 28.ožujka 2016., objavljenom na https://uvihoruvremena.com/hr/davor-grunwald-prvi-skolovani-industrijski-dizajner-u-hrvatskoj/#more-1326 pa sam s nestrpljenjem očekivala realizaciju izložbe.
Izložba u Zagrebu kao i objavljena monografija su lijepo priznanje Davoru Grünwaldu koji je nakon završene Akademije primijenjene umjetnosti u Beču 1968, djelovao u Hrvatskoj do 1975. godine, dizajnirajući elektronične kalkulatore za Tvornicu računskih strojeva, alatne strojeve za Prvomajsku i stolice za Tvornicu metalnog namještaja Jadran. Za svoj rad u Hrvatskoj je nagrađen Nagradom Grada Zagreba, a 1973. godine Zlatnom plaketom u Leipzigu. U Kanadi boravi od 1975. gdje je dizajnirao brze pisače, računalna kućišta, kuhinjski pribor, niz različitih geofizičkih uređaja, traktore, a nakon umirovljenja 2008., za Davora Grünwalda dizajn postaje hobby. U Kanadi je 1980. dobio nagradu Canada Design Award za dizajn jednog od geofizičkih uređaja.
Jasna Lovrinčević: “Kako je došlo do realizacije izložbe? Koji su bili prvi koraci i kako se razvijao proces do postavka izložbe?”
Davor Grünwald: “Održavao sam kontakt s Borisom Ljubičićem, našim svjetski- renomiranim grafičkim dizajnerom, od naših početnih dana krajem šezdesetih prošlog stoljeća. Dobro me je poznavao i pratio moje putošestije pa je pred tri godine predložio Muzeju za umjetnost i obrt (MUO) u Zagrebu da arhivira moj profesionalni opus, nastao zadnjih pedeset godina. Gospođa Koraljka Vlajo, kustosica za dizajn saopćila mi je tu radosnu vijest. Odmah sam se prihvatio posla, sakupljanja materijala i pisanja mojih Memoara što zahtjeva vrijeme i koncentraciju čega sam kao penzioner imao na pretek. Prošle godine, 2016. u travnju donio sam te materijale iz Toronta u Zagreb i predao ih gospodinu Gašpareviću, ravnatelju MUO-a. Tom prilikom bilo je spomena o mogućnosti izložbe, MUO-vi termini su zauzeti za sljedećih pet godina, no Galerija HDD ( Galerija Hrvatskog dizajnerskog društva) bi mogla to realizirati. Gospodin Marko Golub, voditelj Galerije je to prihvatio s oduševljenjem. Preuzeo je obavezu traženja sredstava od Ministarstva za kulturu i Grada Zagreba. Početkom ove godine, 2017. bila su sredstva odobrena, a to je značilo “punim jedrima” ka realizaciji izložbe. Od kako sam se penzionirao u Hrvatsku dolazim krajem travnja, a vraćam se za Kanadu u listopadu. Čim sam došao ove godine 2017., Marko i Koraljka su me zamolili za dugački razgovor, koji se vodio u nekoliko navrata o svemu, od mojeg saznanja “da to želim raditi” na izložbi talijanskog dizajna u MUO 1963., perioda studija na Akadmiji primijenjne umjetnosti u Beču, šestogodišnjeg perioda dizajniranja za hrvatske, odnosno tada jugoslavenske tvornice, odlazka u Kanadu, 42 godine boravka i rada u Kanadi u Montrealu, Winipegu, Torontu i Bostonu i dizajnerske aktivnosti kao penzioner. Kod toga sam opisao svaki projekt u detalje, okolnosti kako je došlo do projekata, na koji način sam pristupao procesu razmišljanja, kako sam definirao smjernice za dizajn u smislu marketinskog očekivanja, ergonomaskih karakteristika, proizvodno- tehnoloških uvjetnosti, izbora materijala, formalnog oblikovanja, odnosno estetike. Taj razgovor bio je jako stimulativan jer sam bio “prisiljen” sjetiti se detalja koji su tokom vremena izblijedili. Do kolovoza, do otvorenja izložbe izmijenili smo “mali milion” emaila i često sam, pred kraj pripravnog perioda odlazio na konzultacije u živo. Znao sam da Koraljka i Marko izvanredno pišu o dizajnerskim temama. Potvdili su to svojim pratećim tekstovima uz fotografije projekata i proizvoda iz sedamdesetih prošlog stoljeća. Naročito me se dojmila izjava Marka, da su mu ovi tekstovi najbolji u čitavoj karijeri. Koraljka mi je saopćila da nikad do sada nije doživjela takvu izričito ugodnu, bezbolnu suradnju.”
SVE JE BILO SPREMNO ZA OTVORENJE IZLOžBE 13. kolovoza 2017!
Jasna Lovrinčević: “Ova izložba je veliko priznanje za Vaš rad i u Hrvatskoj, odnosno Jugoslaviji i u Kanadi. Može li ova izložba kompenzirati neke, ne baš ugodne trenutke iz jugoslavenskog pa i kanadskog razdoblja?”
Davor Grünwald: “Da ovo što mi se dogodilo, kontakti, priprema, pa sama izložba i veliki odaziv medija su “melem na ranu”, veliko priznanje za sve teškoće koje sam prolazio. Nekome “odozgor” u komunističkoj partiji sam smetao pa su mi ukinuli sve ugovore s tvornicama polovicom sedamdesetih. Kanadska loša iskustva nisu imala političku intonaciju već su bila hijerarhijski motivirana, radilo se o tome tko ima jaču moć.”
Jasna Lovrinčević: “Vaša izložba imala je veliki medijski odjek, kako se sada osjećate?”
Davor Grünwald: “Fantastično! I za medijsku pozornost morate imati neko iskustvo. Pomalo sam se plašio toga. Ispalo je relativno dobro pa sam si sam rekao, mogu ja to! Osjećam totalno ispunjenje mog životnog poslanja. Strah od pitanja, što dalje(?) – nestao je netragom! Ostalo mi je da još realiziram monografiju s istim timom koje sam nazvao “dream team”: Marko i Koraljka i suradnici.”
Jasna Lovrinčević: “Što vas se najviše dojmilo: organizatori, organizacija, mediji, zainteresirana publika?”
Davor Grünwald: “Ako bih ocjenjivao ovo što ste nabrojili ocjenama od 1 do 10 sve bi dobilo 10! Već sam opisao: organizatore, organizaciju. Iznenadilo me kako voditeljice sve od reda; radija, televizije i novina dolaze spremne s pitanjima za temu koja ne dolazi u medij svaki dan. To iskustvo ostat će mi u ugodnom sjećanju. Publika je došla u velikom broju na otvorenje. Mnogi su me pitali: Možeš li pogoditi tko sam ja? Pedeset godina života učini svoje! Mnogi su priznali kako nisu znali što sam ja radio svih tih godina pa i članovi moje uže familije.”
Jasna Lovrinčević:” Naveli ste jedan zanimljiv podatak kako ste povodom kongresa ICSID-a (International Council of Societies of Industrial Design) u Torontu, 1996 imali predavanje o instrumentima za otkrivanje mina. S tim u svezi kontaktirali ste pokojnu princezu Dianu. Kako ste se odlučili na taj odvažan korak?”
Davor Grünwald: “Prnceza Diana bila je tih godina jako angažirana na promociji zabrane proizvodnje mina te čišćenja minskih polja na mnogim mjestima u svijetu. Uvijek mi je djelovala prirodno, “na zemlji”, jedna od nas. Takvu su je i kasnije opisivali mnogi autori. Njezina podrška mojeg izlaganja o uređajima za traženje mina se lijepo uklapala u njezine aktivnosti pa je stoga i odgovorila na moj upit. Nažalost to pismo imam u Torontu, inače bih ga objavio uz ovaj tekst.”
Jasna Lovrinčević: “Vaša biografija svjedoči Vašu veliku hrabrost i odvažnost, a prije svega jednu profesionalnu samouvjerenost. Molila bih vas ako možete nešto reći na tu temu jer pored odlične edukacije, pozitivnog profesionalnog iskustvo, očito ima nešto više? Talent? Intuicija?”
Davor Grünwald: “Zadržat ću se na “očito ima nešto više”, Talent? Intuicija? Razvio sam tehniku saživljavanja s predmetom koji trebam dizajnirati. Nastojim prikupiti sve dostupne, relevantne podatke pa i one naizgled nevažne. To “pohranjujem” u svijest i ostavljam neko vrijema da “sazriju”. Imam jaku percepciju, odnosno “vidim” slike budućih koncepta. Često se dižem usred noći i zapisujem ili skiciram ono što “vidim”. U mom slučaju to se može nazvati talent. Intuicija mi je uvijek pomagala u donošenju velikih životnih odluka. Za neke odluke, dokaz da su bile prave, uzelo je dosta godina.”
Ako meni treba i netkom drugom može trebati
Jasna Lovrinčević: “Jeste li nešto novo kreirali u zadnjoj godini, poslije našeg razgovora u ožujku 2016.? Što je trenutno područje Vašeg interesa?”
Davor Grünwald: “Zadnjih deset godina, od kad sam se penzionirao, radim pod motom: Ako meni treba i netkom drugom može trebati. Tako je nastao prtljažnik za moj Porsche Boxster i sigurnosni štap za bicikle. Trenutno radim na ideji “garaža” za bicikle i skutere. Ljudi kupuju plastične pokrivače koje malo jači vjetar rastrga. Napravio sam jaku varenu metalnu konstrukciju i pokrio ju s jakim plastičnim materijalom koji je napravljen da izdrži jake vjetrove.”
Jasna Lovrinčević: “Od kada ste član Hrvatskog dizajnerskog društva (HDD), jeste li možda održali neko predavanje odnosno kakav je općenito Vaš doprinos Društvu? Na koji način ste održavali kontakte s HDD?”
Davor Grünwald: “Član sam HDD-a od njgovog osnivanja pred 30 godina i imam status emeritusa. Svake godine kad sam dolazio u Zagreb, posjećivao sam ih. Iz tih susreta nikad se nije razvilo nešto od obostranog intresa. Tek kad je moj profesionalni opus prije dvije godine bio pohranjn u MUO (Muzej za umjetnost i obrt -Zagreb, Hrvatska), obostrani interes je živnuo. Od tuda je krenula ta predivna izložba pod naslovom “Davor Günwald, retrorama industrijskog dizajna, 1968 – 2008.
Imao sam predavanje u okviru izložbe, odnosno vođenje kroz izložbu. Grupu zainteresiranih vodio sam po izložbi i tumačio izloženo. Taj format “predavanja” mi je dozvolio biti opušteniji i spontaniji.
Promocija moje monografije 11. listopada 2017., takoder u Galeriji HDD-a, nije bila u planu
no Marko Golub i Koraljka Vlajo, “Dream Team” HDD-a, su me iznenadili i jako obradovali.”
Jasna Lovrinčević: “U dokumentarnom filmu je prikazan Vaš poznati dizajn, SCULPTRA, većih dimenzija, i Vi pored nje. Cijela slika, sve u bijelom djeluje jako elegantno. Tko je osmislio scenu?”
Davor Grünwald: “Donio sam dvije SCULPTRE za izložbu da se objese na zid. Došao je snimatelj da snimi video. Onako spontano postavio sam SCULPTRE na postamente i okrenuo sam ih tako da igra svjetla i sjene dođe do punog izražaja. Predložio sam da me SCULPTRE okruže jer tvrdim u mojim tekstovima da mi je SCULPTRA trodimezionialni amblem. Dakle može se reći da sam ja autor tog scenarija.”
Jasna Lovrinčević: “Živite na dva kontinenta! To je također jedna posebnost. Možete li nešto o tome reći?”
Davor Grünwald: “U Hrvatsku smo dolazili, supruga i ja, gotovo svako ljeto. Od kako smo se penzionirali 2008. ostajemo šest mjeseci, od travnja do listopada. Krstarimo po Lijepoj našoj i posjećujemo mjesta gdje nismo bili. Zimu provodimo u Torontu s djecom i unucima.
Ova godina je prošla u pripremama za izložbu u Zagrebu, a sljedeće 2018. godine, u
proljeće zagrebačka izložba bit će preseljena u Split, proširena dizajnom
predmeta dizajniranih od 2008. do danas.”
Pozdravni govor Davora Grünwalda
Na otvorenju izložbe DAVOR GRÜNWALD: RETRORAMA INDUSTRIJSKOG DIZAJNA 1968. – 2008., Davor Grünwald obratio se posjetiteljima pozdravnim govorom kojeg ovdje s Grünwaldovom dozvolom prenosimo u cijelosti:
Dobra večer svima!
Dozvolite mi da posebno pozdravim domaćina ove izložbe, predsjednicu Hrvatskog dizajnerskog društva, gospođu Mašu Milovac pa zatim specijalnog gosta, kanadskog veleposlanika, gospodina Daniela Maksymiuka i njegove suradnike.
Poštovane kolege, prijatelji i članovi moje familije:
Vrhunac mog profesionalnog puta se upravo događa sada. Zahvaljujem vam što ste došli podijeliti taj neodoljiv osjećaj uspješnosti. U mojim memoarima, koji će biti uskoro objavljeni u mojoj monografiji, opisujem kako to nije bio izravno uspjeh. Neuspjesi i razočaranja bili su prisutni na mojem putu. Na kraju “podvučene crte” je, to vrijedi. Ova izložba potvrđuje da je bilo vrijedno biti tvrdoglav i slijediti svjetlo, vodilju.
Hvala Kanado što si me prihvatila i dala šansu da njegujem moj talenat s čime sam se rodio!
Hvala Hrvatskom Ministarstvu kulture i Gradu Zagrebu za njihovu financijsku pomoć i pokroviteljstvo!
Hvala „dream teamu” Hrvatskog dizajnerskog društva: Marku Golubu, Koraljki Vlajo, Barbari Blasin, Miranu Krčadincu, Kseniji Žakula i Moniki Džakić za Vaš izvanredan napor oko ove izložbe!
Hvala svima!