U Zagrebu, 13. lipnja, predstavljena je trojezična monografija “Eve 1967-2017” hrvatskog i kanadskog slikara Antona Cetína

čije se slike nalaze u galerijama širom svijeta. Povodom ovog svečanog trenutka, promocije monografije posvećene Evi, Cetínovoj pedesetogodišnjoj umjetničkoj temi i prepoznatljivom motivu, umjetnik je osobno doputovao iz Toronta u Zagreb, izrazivši duboku zahvalnost svima koji su omogućili objavljivanje ovog djela.

U elegantnoj dvorani Muzeja Mimare, gdje su u ljeto 2008. bili izloženi Cetínovi radovi iz njegovog pariškog perioda 1967-1968, promociju je svečano otvorila ravnateljica Hrvatske matice iseljenika, Mirjana Ana-Maria Piskulić, naglasivši kako je Anton Cetín prošle godine, povodom svog osamdesetog rođendana, obdario pet hrvatskih institucija s po osamdeset svojih radova. “To može samo čovjek koji stvara u sredini u kojoj je rođen i u kojoj ne živi”, rekla je Piskulić.

Ugledni povjesničari umjetnosti i izvrsni poznavatelji Cetínovog opusa: mr.sc. Branka Hlevnjak, dr.sc. Vladimir Peter Goss i autorica uvodnog teksta Monografije, dr.sc. Ivanka Reberski, ocjenivši visokim ocjenama samu monografiju, nadahnuto su govorili o Cetínovom djelu i njegovoj Evi. “Poznaju moju Evu prilično kao i ja, a možda i više”, rekao je Anton Cetín na početku svog obraćanja publici.

Monografija “Eve 1967-2017”, autora Antona Cetína, u nakladi Alfe, Zagreb, Hrvatska, a koju je pripremio i oblikovao Neven Osojnik, sadrži pedeset Cetínovih radova na temu Eve, od Otmjene žene, nastale u Parizu 1967. u miješanoj tehnici do Eve, rađene u tušu 2016, pod nazivom Koncentracija. U monografiji sa 120 stranica uvršteni su i citati autora iz cijelog svijeta koji su pisali o Evi.

“Ova monografija, posvećena samo Evi, je ona ljubav na prvi pogled… Moram prvo reći prvu pohvalu samoj knjizi. Ona je jednostavna, svijetla, u kvadratnom formatu. Jedna je vrlo lijepa monografija …”, rekla je Branka Hlevnjak, podsjetivši kako je ona pisala prijašnju monografiju o Cetínu (Cetín, Hlevnjak, B., Alfa, Art Studio Azinović, 2004.), kada je započeta njihova dugogodišnja suradnja.

Branka Hlevnjak je pozvala nazočne da “zajedno prelistaju ovu lijepu slikovnicu koja je puna širokih, univerzalnih i duhovnih poruka”. Istaknula je tekst Antona Cetína na početku knjige o nastanku njegove Eve u Parizu “u vrijeme mira i nade u bolje sutra, u vrijeme kada se pariškim ulicama slobodno šetalo i kada se umjetnost osjećala u zraku” (Anton Cetín, Eve 1967-2017, Zagreb, 2017). Osvrnula se na postavljeno pitanje autora: “A danas, pedeset godina kasnije…?”, naglasivši “kako tako već nekako kroz taj uvod (Cetín) određuje svoju knjigu kao neku vrstu angažiranog prosvjetiteljstva, projekta s porukom …, koja je upozoravajuća, ali uči nas, podućava. Hoće doprinijeti zapravo boljitku svijeta jer ne mora možda biti tako… kao što je danas”.

“Ljepota oplemenjuje ljude, to je sasvim sigurno jedna od misli u njegovom likovnom stvaralaštvu”, naglasila je Hlevnjak rekavši: “On na svoj način vrši likovnu misiju i ova knjiga je jedna vrsta likovnog misionarstva kroz 50 godina.”

Profesor emeritus, dr.sc. Vladimir Peter Goss, autor kataloga izložbe “Anton Cetín – Stotinu pariških radova” Zagreb, 2008. sažeto je iznio svoje viđenje Cetínovog umjetničkog puta kroz vrijeme, od Pariza preko stvaranja u Kanadi. Naglasio je kako Anton Cetín “slika svijet svog duha”. Naveo je kako je njegovo prijateljstvo s Antonom Cetínom započelo 2002. kada je organizirao Cetínovu veliku izložbu u riječkoj galeriji Kortil, kao svoj prvi javni projekt nakon što je postao redoviti profesor na Sveučilištu u Rijeci.

Emerita, povjesničarka umjetnosti, dr.sc. Ivanka Reberski, za životno djelo dobitnica Nagrade DPUH-a “Radovan Ivančević” (Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske),. autorica nekoliko kataloga izložba Antona Cetína i autorica uvodnika monografije “Eve 1967-2017”, izrazila je “osobito zadovoljstvo sudjelovati u promotivnoj svečanosti povodom izdanja još jedne u nizu monografija slikara Antona Cetína, jednog od rijetkih Hrvata koji su u nemaloj, jakoj konkurenciji osvojili svijet”.

“Ova monografija je posebna i znakovita”, naglasila je dr. sc. Ivanka Reberski rekavši kako ” je riječ o svojevrsnom rezimeu, o suštinskom značenju ostvarenog opusa”.

Tko je Eva, zagonetni lik, s nebrojenim metamoforzama, koji se pojavljuje u neizmjernom nizu slika, grafika i crteža u galerijama od Kanade, Sjedinjenih Američkih Država, Argentine, Meksika, Japana, Europe, Kine, Australije, u cijelom svijetu. Muza, vječna inspiracija Antona Cetína, lik koji ga “vodi poput Beatrice Dantea”, kao što je usporedbu napravila ms.cs. Branka Hlevnjak, za sve poklonike umjetnosti ostaje nepoznanica. Na pitanje tko je Eva, umjetnik Anton Cetín dao je samo jedan kratak odgovor:
Anton Cetín: “To je tajna.”

Ali ipak Anton Cetín je tu tajanstvenu, poznatog lika, ali nepoznatu osobu pozvao na svoj osamdeseti rođendan i jednom fantastičnom, nadrealističnom vizijom obdario i još više zaintrigirao svojom kreativnom osebujnošću sve nazočne na Promociji monografije Eve 1967-2017 u Muzeju Mimara u Zagrebu. Ispričavši kako je nastala monografija Eve 1967-2017, publika je Cetína upoznala, ne samo kao slikara i vizionara već kao i izuzetno zanimljivog pripovjedača, odnosno eseista.

Anton Cetín: “Kako je došlo do moje monografije? Na jedan interesantan, pomalo čudnovat način. Prošle godine, na moj rođendan pozvao sam i Evu. I ona je došla. Bila je sva uzbuđena. Osjetio sam da je bila i radosna i vesela što sam je pozvao. Kasnije na odlasku mi je rekla, ustvari me podsjetila na nešto što je u vezi s njom, u vezi s njezinim pedesetim rođendanom ove godine. I rekla mi je: “Ja imam jednu želju i očekujem od tebe ispuniti tu želju.” I rekla je isto tako: “Ti sam odaberi što ćes učiniti, ali ja očekujem jedan dar od tebe vrijedan mojega imena.” To je bilo lijepo slušati. Ali je na kraju rekla, ukoliko joj ne ispunim tu njezinu želju da mi ona neće biti više muza ni inspiracija.
To sam morao ozbiljno shvatiti jer tko zna što bi me čekalo da nisam nešto učinio po tom pitanju. Prije povratka u Toronto posjetio sam nekoliko ljudi s kojima se znam godinama i s njima razgovarao o njihovim sudjelovanjima u monografiji. Dogovorili smo se o svemu. Otišao sam u Toronto i započeo raditi na tome. Ali su se već u avionu prema Torontu mnoge rađale ideje oko toga što učiniti da ne iznevjerim Evu. Zato sam odlučio da ću čim dođem izabrati pedeset Eva od najužeg izbora od pet stotina. To nije bilo tako lako i jednostavno. To mi je uzelo puno vremena. Možda je bilo Eva koje su bile i bolje od onih koje sam izabrao u drugom smislu, ali svaka Eva ima svoj razlog zašto je baš ona tu, bilo iz idejnih razloga ili tehničkih ili iz vremenskih pretežno. I kada sam izabrao pedeset Eva, onda sam kontaktirao mog prijatelja Nevena Osojnika s kojim se znam već preko trideset godina i koji je mnogo mojih kataloga oblikovao. Prepustio sam njemu da on oblikuje ovu monografiju. U nakladničkoj kući Alfa, monografija je izašla ovakva kakvu je vidite. I sada je došla Eva pogledati i bila je jako, jako zadovoljna i rekla mi je: “I dalje ću ti biti muza i inspiracija do kraja.”

Monografija “Eve 1967-2017″zaokružila je jedan bogat i plodan umjetnički rad, ali Anton Cetín, koji kao da preko Eve istražuje život i općenito bitak svega što postoji, zadnjom rečenicom svog nadahnutog govora ostavio nas je u radoznalom isčekivanju novih radova i novih susreta.

Tri citata o Evi autora Rudolfa Wesnera, dr. Gordona McLennana i Branke Hlevnjak objavljena u “Eve 1967-2017”:

Rudolf Wesner, Deutschland, 1996

Kakvu nam sliku žene predstavlja Anton Cetín? Očito, to je jedan od arhetipova žene, to je slika Eve, koja je rođena iz čistoće i jasnoće misli o posebnosti ljudskog bića, koje se formiralo iz unutarnjega sklada i nadprirodne lakoće, oslobođeno svakog zemaljskog tereta. Eva je u Antona Cetína duhovno biće, biće koje se može neograničeno kretati i koje mogu prepoznati samo oni koji su pripravni u unutrašnje sebe primiti mudrost stvaranja, u kojemu je čovjek kao takav samo neznatna pojedinost.

Dr. Gordon McLennan, Canada, 1977

Ironična jednobojnost njegovih djela uvijek je zrcalo njegova vlastitog iskustva. Sada to iskustvo otvara put trenutcima bizantijskog bogatstva, veličanstvenih, često veoma živih boja. Njegova su djela također proslava svemira i neizmjerja, ljubavi i mita, nadahnuća i uspomene na Ljubav. Prema Cetínu, umjetnost uljuđuje i humanizira. Umjetnik djeluje u duhovnoj istini. On stvara jer nema izbora.

Branka Hlevnjak, Hrvatska, 2016

Eva je pramajka svim majkama, simbol životnog lanca, ujedno nadahnuće i poveznica čitavog Cetínovog slikarstva. Poput Danteove Beatrice, Cetínova Eva vodi umjetnika kroz sve faze i mijene u životu, tumači ih i on kroz nju spoznaje ljepote, razdore, život i bespuća. Kao što se veliki pjesnik poistovjetio s Beatrice progovarajući kroz nju, tako se i Cetín poistovjetio sa svojim likom Eve slikajući njome onaj duhovni i optimistični moment, onaj u potrazi za smislom i vjerom u trajanje.