Emocionalnost i racionalnost, organiziranost i sloboda, umjetnost i poslovnost su kategorijekoje se nameću kada se govori o slikarici Valentini Kvesić, s kojom sam u prosincu 2016. razgovarala povodom njene izložbe u Generalnom konzulatu Republike Hrvatske u Münchenu.

Valentina Kvesić slikarstvom je zaokupljena od svoje desete godine kada je započela pohađati prve slikarske tečajeve, a aktivno izlaže od 2001. godine. Završila je studij pedagogije i psihoanalize na Sveučilištu Johann Wolfgang von Goethe u Frankfurtu na Maini i od 2009. radi kao menadžerica za ljudske potencijale u firmi Die Deutsche Lufthansa AG.

Valentina Kvesić, kako kaže nalazi se u jednoj elitnoj situaciji da ne živi od prodaje slika tako da u svojoj umjetnosti nije vođena marketinškim motivima već je prepuštena čistom umjetničkom osjećaju i intuiciji.
Valentina Kvesić: “Svaka moja slika je unikat. Ona je kao moje dijete. Za svaku sliku sam jako vezana i kada ih prodajem uvijek mi je teško, kao da dajem dio sebe.”

Dvije prirode

O svoje dvije prirode, racionalnoj, dominantnoj u njenom profesionalnom životu, odnosno na njenom zahtjevnom i odgovornom radnom mjesti i emocionalnoj prirodi, izraženoj kroz njeno abstraktno slikarstvo, Valentina Kvesić je rekla:

Valentina Kvesić: “Kada slikam, ja jednostavno započnem i prepustim da se slikarski proces odvija, bez prethodnog koncepta ili zamisli. Nekada su u tom procesu najvažnije boje a nekada strukture, ovisno je li eksperimentiram s jednim ili s drugim, a na poslu je sve strukturirano, unaprijed razrađeno. Kada na poslu imam neki zadatak, jako racionalno funkcioniram, a kada slikam, onda sam više emocionalna. To je ono nešto što mene i kao osobu karakterizira; mogu biti jako racionalna i jako emocionalna. Imam i jedno i drugo u sebi. Na poslu je sve jako organizirano, a umjetnost znači sloboda. I akrilne boje mi zbog toga najviše leže jer dozvoljavaju korigiranje i prepuštanje osjećajima i intuiciji.

Napravila sam jedan test o osobnosti koji je pokazao da sam kao karakter višestrana; mogu biti emocionalna i ekstrovertirana, ali mogu biti i jako organizirana i introvertirana. Na poslu mogu do u detalje analizirati, organizirati, planirati i strateški razmišljati i kolege koji isto tako djeluju teško mogu pretpostaviti moju drugu stranu koja se izražava kroz moju umjetnost.”

Suradnja s Peterom Wayandom

Valentinina prva izložba održana 2001. godine u Dietzenbachu bila je njen prvi veliki uspjeh i priznanje, a izložba 2015. u Muzeju Mittelrhein u Koblenzu inspirirala je njemačkog pjesnika, glazbenika i autora Petera Wayanda da napiše i objavi stihove za svaku njenu izloženu sliku. Kao što je Modest Petrovič Mussorgski skladao Slike s izložbe, Wayanda su Valentinine slike nadahnule da napiše pjesme. Nastala poezija je naglašenog ritma, s mislima izraženim, često igrom riječi.

Na Wayandovu inicijativu Valentina Kvesić i Peter Wayand zajedno pripremaju i dva projekta koja bi se trebala realizirati u tijeku 2017. godine. Jedan se odnosi na zajedničko predstavljanje u izložbenom prostoru s postavom Valentininih slika i čitanjem Peterovih pjesama, a drugi je objava knjige s Peterovom poezijom i Valentininim slikama na koje se ti stihove odnose.

Jasna Lovrinčević: “Jeste li možda ikada prije razmišljali o povezivanju svoje umjetnosti s drugim umjetnostima ili drugim umjetnicima kao što je ovaj projekt s Peterom Wayandom?”

Valentina Kvesić: “Projekt s Peterom nije planiran. Bio je to jedan sretan susret Petera i mene i jako mi je drago što smo se tako pronašli. Drago mi je što ga je moja umjetnost inspirirala tako da je pokrenula kod njega jednu kreativnost.”

Fasciniranst s primijenjenom umjetnošću

Pored slikanja na platnu, Valentina Kvesić kaže kako je oduševljava i primijenjena umjetnost.

Valentina Kvesić: “Obožavam kada vidim da netko svojim rukama nešto stvara i obožavam ići na sajmove umjetničkog obrta. Kada je netko s ljubavlju nešto svojim rukama napravio, to me fascinira. Kada imam vremena, napravim pozivnice i obožavam kada i drugi tako nešto rade. Mislim da bi se tome (kreativnoj ručnoj izradi) trebalo više dati pozornosti jer ljudi najviše kupuju tvorničke proizvode.

Imam jednu prijateljicu i kolegicu, jako talentiranu, s kojom se dogovaram da zajedno dizajniramo i kreiramo nove stvari od već korištenih ili odbačenih (upcycling). Odlučile smo, kako ćemo kada bude malo toplije vrijeme, u garaži napraviti radionicu. Obje volimo stvarati rukama.”

Nedavno je Valentina Kvesić počela slikati na porculanu i o toj svojoj najnovijoj umjetnosti govori s velikom ljubavlju i oduševljenjem.

Valentina Kvesić: “Ja sam se prije par mjeseci počela baviti slikanjem na porculanu.To me fascinira. To sam slučajno pronašla. Kupila sam šalice i boje i već sam dvije šalice dekorirala, ali u međuvremenu sam se selila tako da sam morala napraviti pauzu. Slikanje na porculano je drugačije nego slikanje akrilikom na platnu. Kada crtam na porculano, slično kao i na poslu, moram zamisliti što želim, kakav motiv želim nacrtati jer na porculanu nema mogućnosti korekcije. Jako sam zagrijana za ovaj novi rad jer je drugačiji nego moje slikanje na platnu.”