Monika Kisters, svestrana umjetnica, glazbenica i slikarica, od ove godine radi kao docentica na Dance & Arts Academy u Mainzu gdje predaje pjevanje i klavir.

“Počela sam raditi na Dance & Arts Academy u drugom mjesecu ove godine, predajem klavir i solo pjevanje”, rekla je Monika Kisters u razgovoru kojeg sam vodila s njom u studenom 2016. Poznata po nastupima kao pijanistica i kao solo pjevačica, najčešće u okviru različitih društvenih svečanosti, kaže kako se posve posvetila novom pedagoškom radu.

Monika Kisters: “Pola godine nisan imala nastupe što ne znači da neću ponovno nastupati. Sada sam se više dala na profesorske vode tako da nisam imala vremena pripremati se i raditi na sebi jer ja, ako se dam nečemu, onda se predam u cijelosti, a onda moram zakinuti neke stvari tako da je sada zakinuta moja izvedba, ali nije isključivo da ću se vratiti tome i realizirati neke koncerte.”

Rad na Dance & Arts Academy u kojoj se studenti pripremaju za izvedbe mjuzikla, Moniki Kisters čini veliko zadovoljstvo, a nastava uključuje različite sadržaje.

Monika Kisters: “Predajem tehniku pjevanja, vježbe disanja, tehničke vježbe i pripremam studente za ispite. Pojedini moji studenti se pripremaju i za prijemni ispit za ovu Akademiju. Klavir je na listi predmeta, studenti moraju znati svirati klavir kako bi kao pjevači mogli sami sebe pratiti odnosno svirati klavirsku pratnju.”

Kisters je poliglota, govori pored hrvatskog, njemački, francuski, španjoski jezik, katalanski i engleski pa je izrazila posebno zadovoljstvo što njeni studenti dolaze iz različitih europskih država.

Monika Kisters: “Studento su dragi, ima ih iz Belgije, Francuske Španjolske tako da mogu koristiti znanje svih jezika koje govorim.”

Monika Kisters, rođena u Dubrovniku, nakon završene Glazbene akademije u Splitu 2000. godine, otvorila je svoju privatnu glazbenu školu Adagio Cantabile u Botroppu, u Njemačkoj s predmetima: flauta, klavir, pjevanje, glazbena teorija i priprema za različite ispite. Trenutno škola Adagio Cantabile smještena je u Rajnsko-majnskoj oblasti (Wiesbaden, Mainz i Frankfurt). U školi njeguje različite glazbene žanrove, od klasične glazbe do suvremene zabavne glazbe.

Monika Kisters: “U školi predajem klasičnu glazbu, ali razvijam i modernu glazbu jer tu ima puno mlađih koji manje ili više uče iz zadovoljstva kako bi našli neku relaksaciju ili neki svoj “ispušni ventil”. Oni žele svirati ono što čuju na radiju, moderne stvari, mjuzikle pa i čak i klasiku tako da u školi nisam se koncentrirala samo na klasiku nego i na moderne stvari.”

Monika Kisters pjevala je u opernom i u mladom Djevojačkom zboru Hrvatskog narodnog kazališta Split. Djevojački zbor je tada bio nominiran za Porina, najveću glazbenu nagradu u Hrvatskoj.

Ja sam Moniku Kisters slušala kada je izvodila La Walse d’ Amelie, glazbu iz filma FabelhafteWelt der Amelia pa sam je pitala je li posebno voli filmsku glazbu.

Monika Kisters: “Volim slušati i svirati i filmsku glazbu, ali nisam tip da se orijentiram samo na jedan žanr nego ovisi o trenutku, ovisi od potrebe tako da sam uspjela spojiti sve žanrove od klasike do moderne glazbe.”

Jasna Lovrinčević: “Zapravo, današnjem vremenu nije strano da veliki umjetnici klasične glazbe izvode popularnu glazbu i tako ruše zidove između različitih vrsta glazbe. Još je Montserrat Cabbalé s Freddiem Mercuryem, solistom rock skupine Queen, snimila zajednički album (1987.), odnosno zajedno nastupila na otvorenju Olimpijskih igara u Barceloni i tako se otvorila za ljubitelje rock glazbe i njih na neki način uvela i u svijet klasične glazbe. Postoji cijeli niz klasičara koji bar ponekad zaplove u svijet popularne glazbe, kao i općenito glazbenika koji s jednakim žarom izvode različite žanrove kao Bob Dylan na primjer. On uvijek naglašava kako se njegova glazba bazira primarno na američkoj country glazbi a snimioje album s pjesmama Franka Sinatre (2015.) kao i album s božićnim pjesmama (2009.). Danas kada je klasična glazba možda malo potisnuta i nije u prvom planu, mnogi najpoznatiji, ali i drugi možda manje poznati klasičari nastoje što više promovirati klasičnu glazbu. U Vašem pedagoškom radu imate li dojam da su učenici otvoreni za klasičnu glazbu? ”

Monika Kisters: “Imam privatnih učenika koji su malo zavirili u moderne vode, ali primjećujem i da se sve više i više vraćaju klasičnoj glazbi. Znači nakon što smo nekoliko mjeseci, odnosno jedno vrijeme radili moderne stvari, javlja im se želja za klasikom pa kažu kako bi ipak opet svirali malo Mozarta ili Bacha, što znači ta klasična glazba ipak živi. Možda je nekad potrebno napraviti izlet u nešto drugo da bi shvatili da im je ipak klasična glazba draga.”

Jasna Lovrinčević: “Već dugo su poznate i od široke publike prihvaćene popularne obrade klasične glazbe. Kakav je Vaš stav prema tom pristupu klasičnoj glazbi?

Monika Kisters: “Ja sam za to da klasika ostane klasika i da se puno ne miješaju ti žanrovi, da se to dijeli i da se pristupi tome malo profesionalnije. Sve što ja danas čujem i vidim na You Tube je to da svatko pokušava ostvariti neki hit, da to tako nazovem. Nisam baš pobornik toga zato što vidim da se tu sve više ide u jeftinu proizvodnju glazbe samo da se što prije dosegne neki uspjeh ili “boom” na kojem će biti najviše klikova. Kvalitativno, u većini slučajeva, ne kažem uvijek jer ima iznimnih slučajeva, nije nešto što je meni osobno drago.”

Jasna Lovrinčević: “Imate li poseban pristup talentiranj djeci pošto je s njima možda u nekom smislu teže raditi jer oni imaju svoj način pa uobičajene metode često nisu najbolji izbor za njih?”
Monika Kisters: “Nisam primijetila da je teže, ja sam dosta otvorena i imam individualni pristup svakom učeniku jer smo mi svi individue i ne mogu svakom učeniku pristupiti ni u kojem slučaju istom tehnikom i istim načinom nastave. U biti sa svakim studentom ili učenikom moram iznova krenuti i to je meni jedan veliki izazov. S talentiranom djecom mogu naći zajednički jezik jer želim zaviriti u sve te umjetničke glave i nastojim te ideje provoditi dalje jer sam i ja sama kreativna i nastojim svoje zamisli koje imam u glavi provesti u djelo. To mi je do sada uspijevalo i do sada sam uglavnom imala uspjehe i s talentiranim i onim manje talentiranim. Kada razmišljamo u ovim sferama, što je zapravo talent? To je samo deset posto od onog što na kraju morate vi stovoriti svojim radom i upornošću, tako da sam talent po sebi nije dovoljan da bi netko postigao visoke rezultate.”

Jasna Lovrinčević: “Interpretacija glazbenog djela u smislu definicije kao tema zaokuplja mnoge, a vrhunski glazbenici se redovno razlikuju u svojim pristupima, pa tako pojedine izvedbe ostaju u trajnom sjećanju, a neke se brzo zaboravljaju. Kako Vi upućujete svoje studente u smislu interpretacije?”

Monika Kisters: “Svatko doživljava glazbu na odreden način. Kada sam u nastavi ja ne želim dati neku sugestiju svojim učenicima ili studentima da oni izvode određeno djelo kao što ga ja sviram, jer ja sam ja i ja osjećam drugačije nego oni. Oni imaju neku drugačiju svoju viziju tako da ostavljam njima na slobodu da oni izvedu te komade onako kako ih oni doživljavaju. To nije neka mašinerija, mi smo svi individue i svatko doživljava na drugi način i po tomu se i razlikujemo. To i jest ono što razlikuje jednog pijanista od drugog ili jednog pjevača od drugog ili flautista ili bilo kojeg drugog izvođača. Svi oni su dobri i fantastični, ali ipak mi svi imamo svoje preferense pa kažemo da nam se više sviđa on ili ona jer svatko doživljava drugačije i te osjećaje drugačije prenosi na publiku.”

Jasna Lovrinčević: “Inzistirate li da se svaka nota odsvira točno?”

Monika Kisters: “Ja insistiram koliko je to moguće, ali kada pripremam studente za koncerte i znam da je tu trema i stvar trenutkla, kakav je dan i kako je netko raspoložen, to ne znači da student nije pripremljen, uvijek im kažem ako pogriješe ili odsviraju krivu notu, nemojte stati, nastavite svirati dalje kao da se ništa nije dogodilo. Poznato je kako je i veliki pijanist Arthur Rubinstein svirao puno krivih nota, ali je to tako dobro izveo da to u biti nitko nije ni primijetio. I u tome je umjetnost, također ?”

Jasna Lovrinčević: “Imate li neke vaše posebne pedagoške tajne?”
Monika Kister: “Tajna je biti uvijek dobre volje i tajna je da idem prema svakom učeniku individualno. Pokušavam također stvoriti odnos s učenicima takav da se ne svede samo na dobar dan i doviđenja, nego i da vidim njihove osjećaje, kako se osjećaju, jesu li dobro, kakav su imali dan, što ih tišti, što ih muči i kroz to dođem do te dubine koju oni mogu svakako iživjeti na glazbi.”