Hrvatski operni pjevač, bariton, Miljenko Turk, s dugogodišnjim angažmanom u Kölnskoj Operi, i s nastupima u svim velikim njemačkim opernim kućama, kao i u Parizu, Schangaju,Vladivostocku, u Japanu, i na opernim festivalima u Njemačkoj, Austriji i Italiji, dobitnik novčane nagrade na natjecanju Rosa Ponsell u New Yorku, ima bogat i širok reportoar, i uvijek je otvoren za novi. Ima snažan, visoki bariton. “Ponekad mogu pjevati i niže tenorske stvari”, izjavio je Miljenko Turk u razgovoru kojeg sam vodila s njim, u prosincu 2013.

Najdraža uloga

Međutim uloga Papagena, u Mozartovoj Čarobnoj fruli, kaže da mu je najdraža.
Miljenko Turk: “Nema ljepše uloge od ove.”
Kao lirskom baritonu ova uloga bila mu je dodijeljena još kao studentu, s devetnaest godina, u Grazu, 1996., a pjevao ju je i na balu Njemačke gospodarske komore u Schangaju, krajem studenog 2013. godine.
Na upit koliko se njegova sadašnja interpretacija Papagena razlikuje od one iz studentskih dana, odgovorio je:
Miljenko Turk: “Životna iskustva vas izgrađuju. Te uloge koje ste radili prije deset godina i sad ih opet pjevate, automatski ćete napraviti drugačije, jer ih drugačije sagledavate. Sad sam sasvim nešto drugo. S devetnaest sam mislio da je to najbolje što ja mogu dati.”

Moderna opera

Turkov reportoar uključuje i brojne uloge moderne opere. U Koelnu, 22. ožujka premijerno je trebao pjevati glavnu ulogu u Jakobu Lenzu, operi od Wolfganga Rihmsa, nastaloj 1977. godine.
Miljenko Turk: “To je jedna od najtežih modernih kompozicija koju sam ikad radio. Jakob Lenz je bio pjesnik, koji je živio u Njemčkoj u 18 stoljeću i bio je duševno bolestan.”

S obzorom da je Miljenko Turk sudjelovao u nizu modernih opera, na pitanje koliko je kroz svoj studij na Universität für Musik und darstellend Kunst u Grazu i poslije na Hochschule für Musik in Kölnu bio pripremljen za takav reportoar i koliko se pronalazi u modernoj operi, odgovorio je:
Miljenko Turk: “Vi pripremate to od trenutka kada saznate da to morate pjevati, a ja se u svakoj stvari super osjećam, ako je dobro pripremljena”

Na upit što je teže, glumiti, ili pjevati, Miljenko kaže:
Miljenko Turk: “Na koncertu ste goli pred publikom. Ne možete se sakriti iza glume. Najljepše je spojiti glumu i pjevanje; naravno, ovisi o operi. Ima opera gdje je gluma teža, kao u Jakobu Lenzu. U toj operi i pjevam i šapčem i kričim, jer Jakob Lenz je duševni bolesnik; gluma je u prvom planu. Inače, obožavam dočarati ljudima lik koji glumim. Pjevač mora tako dobar glumac biti, da publika shvati kakav je taj lik, mora biti potpuna transformacija u taj lik. Ako pjevač ne zna glumiti, onda on nema što tražiti u operi, jer opera je muzički teatar. ”

Za uvjerljivu interpretaciju Miljenko Turk je dobio nagradu Offenbach.

Glazba je nešto lijepo

Na pitanje što za Miljenka Turka znači glazba, rekao je:
Miljenko Turk: “Kad demonstriramo djeci glazbu u okviru projekta Rapsodija u školi, kojeg je pokrenuo pijanist Lars Vogt s ciljem motiviranja djece za klasičnu glazbu, osamdeset posto djece za glazbu će reći da je to nešto lijepo i da se osjećaju dobro, i to je to što i za mene glazba znači. Naravno, ima glazba koja se meni ne sviđa, to je subjektivno, i to se ne može definirati, jer se po mom mišljenju samo objektivne stvari mogu definirati. Nema ružne glazbe, neka glazba odmah ulazi u uši i srce, neku treba razumijeti. Za mene niti jedna glazba nije ružna, nego samo je ljudi mogu tako shvatiti, jer nemaju iskustva s tom glazbom, ili je ne razumiju, ili je shvaćaju dosadnom. U drugom smislu, naprimjer ako govorimo o modernoj glazbi, konkretno o Jakobu Lenzu, koji je vrlo težak, to se mora razumjeti da bi se još više voljelo. Sad, ako se sluša Mozart, ili Puccini, ne vjerujem da se treba razumjeti, da bi se ta glazba voljela. Postoji glazba koja odmah ulazu u uši, znači u srce, a ima glazba koja tek kasnije ulazi u srce, i to je to razumijevanje.”

Najomiljeniji skladatelj

Miljenko pored opere i operete nastupa i na koncertima, a često se sam prati na glasoviru. U Düsseldorfu je izveo ciklus pjesama Lieder eines fahrenden Gesellen, od Gustava Mahlera.
Miljenko Turk: “Gustav Mahler je uz Benjamina Brittena i Giacoma Puccinia meni najomiljeniji skladatelj. Ipak Mahler je drugačiji od Puccinia, Mahler ide direktno u srce.
Vagner, naprimjer, ne dodiruje moje srce.”

Jasna Lovrinčević: “Kako shvaćate pjesme iz ciklusa Lieder eines fahrenden Gesellen ?”
Miljenkom Turk: “Ja vidim samog sebe. U svakoj stvari, bilo opera, ciklus pjesama ili operetta, pokušavam naći bar malo sebe. Ne možete u cjelini naći sebe, jer to nije vaša autobiografija, ali neke stvari su iste; je li to ljubav, sve ono što niste ostvarili, što ste htjeli, što ste bili zaljubljeni, problemi u braku…”

Školovanje

Miljenko Turk, započeo je glazbeno obrazovanje u Čakovcu, srednju glazbenu školu paralelno s gimnazijom završio je u Varaždinu, a poslije studij u Grazu, u Austriji,i u Koelnu. Još kao student primljen je u Operni studio u Koelnu, što je inače veliko priznanje i privelegij za mlade pjevače, a već nakon godinu dana postao je član stalnog opernog ansambla u Koelnu, u kojem je ostao deset godina.