Pijanistica Diana Brekalo – izvedbe koje pokreću emocije

Diana Brekalo (Fotograf: Jasna Lovrinčević)

Internacionalno tražena pijanistica Diana Brekalo proslavila se izvedbama suvremenih skladatelja, koji su inspirirani njenom izrazitom muzikalnošću i fantastičnim interpretacijama koje pokreću emocije, komponirali djela za nju kako bi ih ona praizvela. Engleski skladatelj Peter Fribbins napisao je za Brekalo klavirski koncert kojeg je ona premijerno izvela s Royal Philharmonic Orchestrom u Cadogan Hallu 2011. Snimak tog koncerta uživo Cadogan Hall objavio je na nosaču zvuka. Slavni Cristopher Gunning je za nju komponirao Sonatu za pianoforte, također objavljenu na CD-u, a Milko Kelemen koji je preminuo 2018., povjerio je Diani Brekalo premijernu izvedbu svoje Sonate Oublie. Njemački suvremeni skladatelj Hubertus Schwinge čija je djela Diana Brekalo snimila na četiri albuma, kako je osobno izjavio na premijeri prvog CD-a 24 Nocturnes Opus N, odlučio je njegovati kontakt s njom nakon što se oduševio njenom izvedbom Ballade pour la maine gauche od Jean Absil pisane samo za lijevu ruku. Bilo je to u Njemačkoj prije Dianinog odlaska na studij na Guildhall School of Musik and Drama u Londonu.

S Dianom Brekalo razgovarala sam neposredno nakon njenog koncerta u crkvi St. John u Londonu na kojem je promovirala zadnja dva albuma s djelima Hubertusa Schwinge. Prvu promociju oba albuma održala je u Ditzingenu u Njemačkoj deset dana ranije. Album s djelom Schwäbische Hausmusik od Hubertusa Schwinge i Šest klavirskih komada op.118 Johannesa Brahmsa snimljen u Engleskoj u studiju Potton Hall u Suffalku, trebao je biti objavljen početkom 2020., ali zbog pandemije promoviran je zajedno sa zadnjim albumom. Četvrti album sa kompleksnim djelom Rhythmiana od Hubertusa Schwinge i s 4 Etude op. 2 Sergeja Prokofjeva po osobnoj želji Hubertusa Schwinge snimljen je u Italiji, u Koncertnoj dvorani Fazioli na glasoviru Fazioli.

Nakom promocije u Ditzingenu 13. svibnja 2022., Hubertus Schwinge naglasio je superiorni zvuk glasovira Fazioli istaknuvši posebno ekscelentnost klavira na kojem je snimljen taj album.

Jasna Lovrinčević: Upravo promovirate četvrti album s djelima suvremenog njemačkog skladatelja Hubertusa Schwinge. Kako biste ocijenili vašu suradnju s Hurtusom Schwinge ?

Diana Brekalo: Svakim novim albumom sve više i bolje sam upoznavala glazbu Hubertusa Schwinge. Svaki novi CD bio je bolji i bolji. Imam dojam kako je ovaj zadnji najbolji po kvaliteti u smislu zvuka.

Suradnja sa gospodinom Schwinge lijepo se razvila u ovih više od petnaest godina. Gospodin Hubertus Schwinge imao je povjerenja u moj rad i interpretaciju. On je uvijek preslušao moju interpretaciju prije nego što sam išla na snimanja, kao na primjer nedavno prije odlaska u Italiju. Ako mu se slučajno neke stvari nisu dopale ili je smatrao kako nisu izrazile njegovu ideju, onda smo o tome razgovarali. Osim toga uvijek je bio otvoren za moja pitanja, naravno s puno respekta pošto je on tu glazbu osobno svirao i zna da je jako teška. Imam osjećaj da sam zaista duboko ušla u materiju i zato mislim da je zadnji CD najbolji. Uskoro će se moći poslušati na Spotify i Apple Music. To je naravno za one koji slušaju preko tih platforma.

Diana Brekalo (Fotograf : Jürgen Altmann)-( foto u privatnom vlasništvu)

Jasna Lovrinčević: Sva četiri albuma s djelima Hubertusa Schwinge izdala je Jugendmusikschule Ditzingen e.V. i promocije prva dva albuma održale su se također u toj glazbenoj školi. To nije slučajno pa bih Vas molila da pojasnite povezanost ove škole s objavom ovih nosača zvuka.

Diana Brekalo: Ja sam prije odlaska na studij u London na Guildhall School of Music and Drama, kao student Visoke škole za glazbu u Stuttgartu u klasi profesorice Shoshane Radiakov često nastupala u glazbenoj školi Jugendmusikschule Ditzingen. Profesorica Radiakov iz Stuttgarta je uvijeke zajedno s gospodinom Schwinge koji je tada bio direktor te Glazbene škole, organizirala nastupe za svoje studente u toj školi. Nakon mog odlaska u London ostala sam u kontaktu s gospodinom Hubertusom Schwinge. On je mene uvijek imao u lijepoj uspomeni i dozvolio mi je održavanje klavirskih recitala u toj školi i ta suradnja je ostala. On mi je također poklanjao note sa svojim skladbama koje sam ja izvodila kao dodatak na svojim koncertima. Tako je došlo i do suradnje u smislu snimanja prvog albuma s njegovim djelima. Također sadašnji direktor Jugendmusikschule Ditzingen e.V. koji je zamijenio gospodina Hubertusa Schwinge, gospodin Manfred Frank redovno me pozivao da u toj školi budem član žirija za državno klavirsko natjecanje Wettbewerb Jugend musiziert.

Jasna Lovrinčević: Nakon dvije godine utihnuća koncertnih dvorana zbog pandemijskih razloga, Vaš koncert u Ditzingenu s promocijom ova dva albuma pružio je publici veliko zadovoljstvo. Direktor Glazbene škole za mlade u Dizingenu (Jugendmusikschule) Manfred Frank izrazio je iskrenu radost mogućnošću ponovnog održavanja internacionalnih koncerta. Kakve dojmove nosite sa koncerta iz Engleske?

Diana Brekalo: Bilo je odlično. Izuzetno mi je drago što sam ovaj koncert održala u Engleskoj. Bilo mi je veliko zadovoljstvo ponovno svirati pred publikom u Engleskoj koja inače pokazuje otvorenost i zainteresiranost za nova djela pošto se na albumima radi o suvremenim i još nedovoljno poznatim djelima. Nakon koncerta neki posjetitelji bili su zainteresirani i za note Toccate, trinaestog stavka Rhytmiane, Hubertusa Schwinge što mi je posebno bilo drago.
Nakon duge pauze zbog pandemije, jako me zanimalo i kakva je koncertna atmosfera u Engleskoj obzirom da su skoro svugdje nastale određene promjene.

Diana Brekalo (Fotograf: Jasna Lovrinčević)

Jasna Lovrinčević: Pored nastupa na poznatim pozornicama kao pijanistica sudjelovali ste i kao glumica u jedinstvenoj i originalnoj kazališnoj predstavi The Tenant of Wildfell Hall, nastaloj po noveli Anne Bronte gdje ste svirajući u centru pozornice kao pijanistica imali određenu dramsku ulogu. Glazba nije bila pozadinska nego je predstavljala glavni element koji kreirao atmosferu. Još jedno izuzetno zanimljivo Vaše sudjelovanje u jednom drugom mediju, je ono na filmu.

Prošle godine 2021. na Berlinale 71 u Berlinu premijerno je prikazan film The White Fortress (Tabija), kanadskog autora Igora Drljače za koji je odabrana Vaša izvedba Koncerta u a-molu, op.7 Clare Schumann. Taj koncert je uživo snimljen 2015. u Beethovenovoj dvorani Kulturnog i kongresnog centra Liederhalle u Stuttgartu. Tada ste nastupili sa Sinfonijskim orkestrom stuttgartskog Orchestervereina pod ravnanjem dirigenta Alexandera G. Adiarte. U filmu se također pojavljuje i vaš lik.

Film The White Fortress (Tabija) predstavljen je na više filmskih festivala u Kanadi i Europi te u Schangaiu, Južnoj Koreji, Sjdinjenim Američkim Državama i u Australiji. Možete li malo više reći o tom filmu i kako je došlo do odabira Vaše izvedbe za taj film?

Diana Brekalo: Manager od gospodina Drljače me kontaktirao. Oni su moju izvedbu Klavirskog koncerta Clare Schumann našli na Internetu i smatrali su da ta glazba pristaje uz temu filma. U principu je drugi stavak Koncerta jako sanjarski i odgovara snu koji imaju ta dva glavna lika u filmu dok se nalaze gore na Tabiji iznad Sarajeva.

Majka glavnog lika, mladića u filmu, bila je pijanistica i u trenucima kada se on sjeća svoje majke koja je umrla, čuje se moja izvedba. To se događa na početku filma i kasnije još dva ili tri puta a na filmu se pojavljuje i moja slika. Osobno sam otišla u Berlin na premijernu projekciju filma jer me jako zanimao film, naravno moja glazba u filmu. Odmah na početku filma, kada sam čula svoju izvedbu koja je ispunila dvoranu na Berlinalu, bila sam jako dirnuta jer sam tako nešto prvi put doživjela. Nažalost, producent i autor filma, gospodin Igor Drljača zbog pandemijskih okolnosti nije mogao doći osobno u Berlin. Film nije dobio nagradu ali je dobio izvrsnu kritiku.

Comments are closed.

Impressum    Privacy Policy

© 2013 - 2020 uvihoruvremena.com. Alle Rechte vorbehalten.