Marijana Vuko, poznata kao kantautorica i po nastupima sa svojim Janus bandom, održala je znanstveno predavanje pod nazivom “Regulatori četiri kontakta za uspješno učenje”.

Predavanje s kratkim koncertom Marijane Vuko organiziralo je Hrvatsko kulturno društvo Colonia Croatica u prostorijama Hrvatske katoličke misije Koeln, 16. lipnja 2015. godine.

Marijana Vuko diplomirala je pedagogiju, psihologiju i germanistiku i ima već dugogodišnje pedagoško iskustvo. Radila je u različitim pedagoškim ustanovama: u osnovnoj školi, u gimnaziji, realnoj školi (Realschulle). Trenutno radi u Berufschule s budućin odgojiteljicama i docentica je na Sveučilištu u Koelnu. Kao mlada pedagoginja i nastavnica suočena sa svim izazovima nastave i učenja u neposrednom kontaktu s učenicima, studentima i nastavnicima, potaknuta uspjehom pojedinih pedagoga koji su svojim vlastitim angažmanom utjecali na vidan napredak učenika u kratkom vremenskom rasponu i vođena spoznajom da učenje i zadovoljstvo idu zajedno, intenzivno je istraživala i tražila načine poboljšanja učenja i nastave.

“Ja sam se borila, razmišljala i isprobavala i pronašla određene vrijednosti koje želim podijeliti s vama”, napisala je Marijana Vuko u najavi svog predavanja.

Među svojim zapažanjima iznesenim na predavanju, istaknula je važnost i značaj međusobnog povjerenja učenika i nastavnika kao i njihovu međusobnu komunikaciju. Svoja iskustva i stečeno znanje prikazala je kroz četiri različite interakcije, četori kontakta: učenika prema sadržaju učenja, nastavnika i učenika, međusobni odnos učenika u grupi i odnos nastavnika prema samom sebi. Klasificirajući te odnose u četiri bitna kontakta definirala je i čimbenike , “regulatore” njihovog postizanja koje je nazvala “otvaračima vrata”, koji svaki pojedinačno ima jasan pedagoški cilj. Pedagog, odnosno nastavnik je taj koji “otvara vrata” i koji bi trebao te čimbenike poznavati i na njima insistirati. Preduvjeti dobre nastave i uspješnog učenja uvijek sadrže otkrivanje i poticanje na razvoj učeničkih potencijala, a pri tomu pomažu upravo regulatori ova četiri definirana kontakta. Nastavnik, da bi mogao ispravno djelovati trebao bi prvo imati ispravan odnos prema sebi, svjesno stvarati kontakte, graditi međusobno povjerenje sa studentima i učenicima i stvarati mogućnosti za komunikaciju.

Marijana Vuko, umjetnica kreativna i senzibilna navela je i svoj vlastiti, originalni “otvarač vrata” u prvom kontaktu s učenicima. S gitarom u ruci i izvedbom vlastitih skladbi Marijana se predstavlja učenicima i indirektno ih poziva da se i oni predstave kako bi se upoznali i mogli zajedno raditi i doživjeti potpun i cjelovit rad u učionici.

Nakon predavanja Marijana Vuko je u razgovoru, kojeg sam vodila s njom, pojasnila:
Marija Vuko: “Na Sveučilištu Koeln vodim seminar za buduće nastavnike koji se educiraju za vođenje nastave iz različitih školskih predmeta. Iz tog rada proisteklo je ovo moje predavanje. Sa studentima sam stalno na temama kao što su: razmatranje dobre nastave, kada učenje dobro napreduje, što ga inhibira, usporava i onemogućuje, kompetentnosti nastavnika i sl.”

Na pitanje hoće li možda uskoro objaviti i knjigu o svojim pedagoškim iskustvima, Marijana Vuko je rekla:

Marija Vuko: “Imam puno pripremljenog materijala, ali još nije u jednoj formi koja bi se mogla nazvati knjiga. To je za sada plan, projekt za budućnost. Jedan dio je pripremljen, sav materijal je nastao iz mog iskustva i prakse, i ja ga koristim u radu sa svojim studentima. ”

Marijana Vuko je također istaknula kako se nada da će njeni studenti, budući nastavnici primjenjivati njena iskustva i metode. Međutim, kad govori o svojim kolegama, sadašnjim nastavnicima malo je suzdržana.
Marijana Vuko: Mladi studenti su radoznali, otvoreni i spremni su isprobati. Međutim razmišljam kako starije kolege otvoriti za ove metode, da počmu intenzivirati kontakte o kojima sam govorila na predavanju. Imam nadu, baš zato što govorim o kontaktu i povjerenju pa moram i u njih vjerovati da se mogu promijeniti. Tako zapravo funkcioniramo, imamo ugrađeno u sebi to, da se razvijamo.”

Marijana Vuko se osvrnula i na školski sustav koji po njenom mišljenju nije prilagođen postindustrijskom vremenu.
Marijana Vuko: “Naš školski sustav se nije prilagodio novim uvjetima, još je iz vremena industrijalizacije. Za naše društvo je najvažnije da ljudi nauče povezivati stvari i upotrijebiti znanje, a ne skupljati znanje, zato imamo Google. Moj stav nije, da je sve dozvoljeno i da sve treba biti zadovoljstvo i zabava. Danas su pedagozi nesigurni, ne žele biti autoritativni pa puštaju sve po volji učeniku.To nije pedagogija. Djeca se odgajaju da moraju sve iz sebe izbaciti. To je u redu za prve godine života, ali dijete treba i uzore i znanje dobiti. Također, pedagog mora znati kako jedna grupa funkcionira, mora znati kako se uči i što dijete treba za prozes učenja, a to su normalno stručne stvari.”

Razgovarajući o različitim modelima učenja, o finskom obrazovnom sustavu i zašto pored uspješnih modela stalno su prisutne teškoće i problemi koje teško podnose i učenici i nastavnici, Marijana Vuko je navela i jedan zanimljiv podatak o izboru zanimanja.
Marijana Vuko: “Iz puno različiih motivacija ljudi biraju profesiju. Pedagog mora biti osoba sa velikim povjerenjom u slijedeći korak svojih učenika. Možda je to najvažnije što mi kao odrasli moramo dati novoj generaciji, povjerenje. Naša briga i kritični pogled ne koristi ni malo. Ja kao pedagog znam što je moguće i moj posao je stvoriti optimalne uvjete za to.”

Na kraju Marijana je još jedanput naglasila važnost kontakata u radu (u učionici).
Marijana Vuko: “Ja poznam obje strane. Upoznala sam sebe kao diktatora koji kontrolira trideset i tri učenika u pubertetu. To funkcionira, ali i umara. Našla sam jedan način zajedničkog učenja. Moja uloga se promijenila. Ako su učenici u kontaktu sa temom predmeta i vide smisao i cilj, ako je grupa u dobrom međusobnom kontaktu i nitko se ne boji grešaka, ako učenici meni vjeruju, znaju da ih ja pratim i da u njih vjerujem – tada već tri razine kontakta podržavaju proces učenja. Zadnji regulator je moja sposobnost u tom dinamičnom procesu, znati i osjetiti što je potrebno za sljedeći korak; kada učenici trebaju strukturu, input, pomoć, a kada mogu raditi samostalno, istraživati, tražiti ili probati. Nekada je vidljivo kako učenici rastu – kako se i sami čude i raduju uspjehu. U tom trenutku moj rad kao nastavnika nije mi nimalo naporan nego je čista sreća.”

Marijana Vuko je u tijeku predavanja izvela svoju vlastitu skladbu nastalu prošle godine u Dubrovniku, a nakon predvanja održala je kratki koncert.