Silvija Sunara- Umjetnica mozaika

Silvija Sunara

“Mislim da smo u životu zaista ispunjeni jedino kada radimo ono što volimo”, kaže umjetnica Silvija Sunara, s kojom sam razgovarala krajem siječnja 2019. godine, povodom njene izložbe u prostorijama Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Stuttgartu, održane od 27. studenog do 22. prosinca 2018.

Ljepota, radost, zahvalnost, duhovnost, život, prepoznavanje lijepog u čovjeku, realnost, to su kategorije koje kao iskre prolaze mislima za vrijeme razgovora s umjetnicom, akademskom slikaricom Silvijom Sunara. Zadnjih osam godina postala je prepoznatljiva po mozaicima, koje izrađuje od stakla. Izlagala je u više različitih galerija u Hrvatskoj, a u Njemačkoj je izlagala zajedno s članovima umjetničke skupine CRO-ART, osnovane 2007. u Stuttgartu.

Članica je Grupe 9 iz Šibenika, udruge likovnih umjetnika, okupljenih radi druženja i zajedničkog predstavljanja. U razgovoru posebno spominje suradnju s umjetničkom skupinom CRO-ART, koja okuplja hrvatske umjetnike u Baden-Wurttembergu. istaknula je svesrdnu pomoć slikara i pjesnika, pokojnog Mirka Bokšića, za čiju je zbirku pjesama ilustrirala naslovnicu, a koji je bio jedan od utemeljitelja i dugogodišnji predsjednik CRO-ART grupe.

Silvija Sunara svoje mozaike prezentira uokvirene i svako djelo ima svoj naziv. Težeći ljepoti i radost, od komadića stakla, snažnih boja slaže neobične forme, pružajući promatraču magičan prizor. Mozaik, prisutan u ljudskom stvaralaštvu od najranijeg doba, uvijek je kao precizan rad izazivao divljenje, bilo da se radilo o ornamentalnoj umjetnosti ili visokoj umjetnosti. Tradicija mozaika na području Hrvatske prati se od antičkog doba, od Salone, s mozaicima iz poganskog doba, prvog, drugog i trećeg stoljeća, kao i iz kršćanskog perioda, do zadivljujućih mozaika Eufrazijeve bazilike u Poreču. Silvija Sunara, na svojim mozaicima, uvjerljivo donosi, kako sama kaže,“viđenje nekog trenutka”, kojeg maštovito uobličuje bezbrojnim staklenim kockicama.

Silvija Sunara, Veće od sreće (Foto: Silvija Sunara)

Na pitanje kako se odlučila za umjetnost kao životno opredjeljenje, Silvija Sunara je rekla:
Silvija Sunara: “Otkad znam za sebe bila sam okružena umjetnošću. U mojoj obitelji ima nadarenih pojedinaca, moj stric se bavi umjetnošću, on je karikaturist. Uvijek su oko mene bile bojice, flomasteri tako da sam se odlučila za srednju Umjetničku školu u Splitu, nakon koje sam završila Umjetničku akademiju u Splitu, u klasi Gorkog Žuvele. Za školovanje me vežu predivne uspomene. Mislim da smo u životu zaista ispunjeni jedino kada radimo ono što volimo. Otkad sam završila Akademiju radim u srednjim i osnovnim školama, gdje predajem likovnu umjetnost i likovnu kulturu, ali ono što me najviše ispunjava i što mi je najdraže je izrada mozaika, odnosno slikanje.”

Jasna Lovrinčević: “Kako ste započeli s izradom mozaika?”
Silvija Sunara: “Moj prijatelj je imao radionicu u kojoj je izrađivao okvire za slike, a i sam je kreativan te je oblikovao veće figure od stakla. Pomislila sam kako bih mogla napraviti mozaik od stakla jer me je ta tehnika oduvijek privlačila. Moj prvi rad bio je figurativan, prikazala sam jedno stablo. Mozaik je drevna tehnika, ali moji mozici su moderni; sastavljeni od apstraktnih oblika s dodacima plastičnih detalja, a i prenosivi su što nije uobičajeno za ovu, inače zidnu tehniku.”

Jasna Lovrinčević: “Izlagali ste u Šibeniku, Splitu, Kninu, Drnišu, u Zagrebu u Muzeju Mimara, u Ulmu i Stuttgartu. Kako su vaši mozaici prihvaćeni?”
Silvija Sunara: “Radovi su jako dobro prihvaćeni. Publika je najčešće iznenađena mozaicima, jer danas je ova tehnika neuobičajena i pomalo zaboravljena. Zahvalna sam Bogu što mi je providio da se bavim nečim drugačijim jer danas, u vremenu kada umjetnička sloboda nema granica, zaista je teško iznenaditi nečim novim.”

Silvija Sunara, mozaik, detalj (Foto: Silvija Sunara)

Jasna Lovrinčević: “Kako zapravo izrađujete mozaike, kako obrađujete staklo?”
Silvija Sunara: “Izrađujem velike formate i to je opsežan rad, zahtjevan, traži zaista puno vremena, preciznosti, brzine i pažnje. Zaista je potrebna vještina obzirom da se sredstva kojim se staklo lijepi na podlogu brzo suše. Na mojim slikama dominira staklo, ali ima tu i nekih plastičnih elemenata, perlica i sl. Veći komad stakla obojim u željenu boju, potom mi staklar izreže kockice, koje ja u toku rada preoblikujem po potrebi u neku drugu formu. Uglavnom koristim življe boje, tamne nerado, a crnu sam eliminirala.”

Jasna Lovrinčević: “Nakon završene Umjetničke akademije u Splitu, jedno vrijeme ste izlagali slike, rađene u temperi. Bile su to apstraktne slike. Vaši mozaici također su jedan apstraktni prikaz. Na koji način pronalazite sebe u apstraktnom slikarstvu?”
Silvija Sunara: “Da, u početku sam slikala u temperi, apstraktne slike velikih formata. Moja prva izložba održana je po preporuci prof. Gorkog Žuvele u eminentnoj šibenskoj Galeriji Sveti Krševan. Bila je to velika privelegija za mene kao mladu umjetnicu. Moji mozaici su također apstraktni. Umjetnost je više od pukog prepisivanja stvarnosti koju vidimo svojim očima, puno više. To je spontani trenutak emocije nad razumskim, koja i promatraču ostavlja prostora za maštu.”

Jasna Lovrinčević: “Ta kombinacija linija, boja i oblika u apstraktnoj umjetnosti izgleda kao da je neiscrpna. Više od sto godina apstrakcija privlači umjetnike i ponekad se pitamo, može li nas još iznenaditi. Međutim, uvijek ima neko novo osvježenje. Zdenka Bilušić u recenziji za Vašu izložbu u Stuttgartu je napisala kako vaše “djelo jednostavno teži duhovnosti pa pritom i … izbor materijala, stakla kao raskošnog medija punog svjetlosnih mogućnosti, dobiva na značenju”.

Silvija Sunara: “Zahvalna sam slikarici Zdenki Bilušić na predivnoj, inspirativnoj recenziji. Moja kompozicija je otvorena, beskonačna. Nastojim prikazati dinamiku, pokret i energiju. Mozaik spada u tehnike koje ‘titraju’ pred promatračem, ali smatram da najčešće nemaju snažnu kretnju. U svojim djelima želim prikazati pozitivnu energiju oblika u pokretu. Za mene je umjetnost radost i ja volim kada me pogled na sliku pozitivno ispunjava. Nadam se da moji mozaici baš ovako djeluju na promatrača, osobito na one kojima moja djela krase dom.”

Slike za crkve – narudžbe za javne prostore

Jasna Lovrinčević: “U Vašoj biografiji posebno je zanimljivo što su Vaši radovi postavljeni u tri crkve koje se nalaze u Drnišu i okolici. To je uvijek bila privelegija za umjetnike da im se radovi nalaze u sakralnim zgradama. Pojedini svjetski poznati slikari su to priželjkivali, ali nisu ostvarili. Možete li više reći o tome, jesu li to bili naručeni radovi i kako ste se odlučili baš za te slike?”
Silvija Sunara: “Radi se o slikama u tehnici ulje na platnu i formatu 100×150; Sveti Franjo i Sveti Juraj za istoimene crkvice u okolici Drniša, te prikazu Milosrdnog Isusa za kapelicu u Drnišu. Sve slike su replike, nisu moja ideja, rađene su po slikovnom predlošku. Na neki način su mi ovo najdraže narudžbe, jer zaista je velika čast i radost izraditi sliku pred kojom će se ljudi moliti.”

Silvija Sunara, Čudo sreće (Foto: Silvija Sunara)

Trenutno Silvija Sunara radi akril na platnu veličine 300x100m, slici naručenoj za ugostiteljski objekt u Drnišu.

Ivan Meštrović i Drniš

Jasna Lovrinčević: “U okolici Drniša, u Otavicama je Ivan Meštrović, veliki hrvatski kipar, proveo djetinjstvo i tamo se nalazi njegov Mauzolej. Jeste li se kao dijete zanimali za njegov rad?”
Silvija Sunara: “Naravno, naš grad krase njegova djela i uz njih smo svi odrastali, ponosni što je taj veliki umjetnik iz našega kraja.”

Jasna Lovrinčević: “Je li vas možda Meštrović na neki način inspirirao?”
Silvija Sunara: “Svakako, osobito volim njegove reljefne kompozicije. Smatram da ovaj veliki umjetnik svojim predanim i neumornim radom može biti inspiracija i uzor svakom čovjeku.”

Comments are closed.

Impressum

© 2013 - 2014 uvihoruvremena.com. Alle Rechte vorbehalten.