Nikki  Adler,  svjetska šampionka u boksu, rado se odazvala na razgovor iako se nalazi u središtu priprema za obranu svoje WBU – titule u supersrednjoj kategoriji koja će se održati 4. srpnja 2015. u Martfeldu kod Bremena

(u međuvremenu odgođen za 17. srpanj). Kaže kako će Bavarska televizija pratiti njene pripreme za ovaj veliki svjetski kup i snimiti  meč.

To će biti za  Nikki Adler  prvi veliki izazov ove godine  jer već priprema i drugi visokorangirani meč koji bi se trebao održati u listopadu, u okviru velikog boksačkog susreta.
Nikki Adler: “Prošle godine sam sudjelovala u Mexiku na WBC-Convention. To bi ove godine bilo prvi put organizirano u Njemačkoj u Augsburgu. Svi boksački šampioni bili su u Mexiku i tako bi bilo i ovdje u Njemačkoj. Poslije toga održala bi se Večer boksa s glavnim mečom u kojem bih se ja borila. Moj promotor bio bi organizator.”

Pojas WBC Nikki Adler osvojila je 30. studenog 2013 nakon spektakularnog meča protiv Zane Brige u Čečeniji, nakon kojeg je došla na prvo mjesto svjetske boksačke rang liste. Na pitanje je li istina da je taj pojas nosila kćerka Muhameda Alia, Nikki Adler je odgovorila.

Nikki Adler: “To je istina. WBC pojas nosila je kćerka Muhameda Alia, Laila Ali. WBC je najstariji i najveće svjetsko udruženje u boksu. I on ima tradiciju pošto je Muhamed Ali imao WBC pojas. Njegova kćerka je prva ženska koja je boksala i bila je nositeljica tog pojasa. Ona više ne boksa, prestala je. Ja ga imam od 2013. godine, od meča u Čečeniji. Još nije bila obrana tog pojasa. Sada će u srpnju biti obrana WBU pojasa, a obrana WBC i WBU u listopadu.”

Nikki Adler je od svoje petnaeste godine aktivna na boksačkoj sceni. Na pitanje kako spaja obaveze i boks, odgovorila je:

Nikki Adler: “U zadnje vrijeme malo teže jer imam puno obveza, a moram trenirati i onda mi se teško koncentrirati na druge stvari. Teško je. Volim boks. Moram ići na trening, ali ja to volim. Tako sam se odlučila. To je moj izbor. Boks je moj život.”

Jasna Lovrinčević: “Koliko trenirate dnevno?”
Nikki Adler: “Dva do tri puta dnevno, kako koji dan. Počinjem ujutro, od devet ili deset do  dvanaest sati. Kad treniram tri puta onda treniram još dodatno,  od dva sata poslije podne do tri sata poslije podne i navečer od pola sedam do osam ili devet sati. Prije meča, otprilike šest tjedana prije, imam velike pripreme, a prije toga svaki dan jedanput ili dvaput.”

Nikki Adler pored intenzivnih priprema za skori izlazak u ring, nalazi vremena i za druge aktivnosti, kao što je angažmana za udrugu “Keine Macht den Drogen”.
Upravo je imala dva dana planirana za rad s djecom u okviru ove udruge.
Nikki Adler: “Treniram malu djecu u okviru udruge “Keine Macht den Drogen” koja puno radi s djecom od 11-15 godina. Ta udruga organizira kamp tri puta godišnje. Ja ću trenirati djecu i razgovarati s njima. Djeci se nudi sport kako ne bi uzimali drogu. Djeca se upućuju kako se u životu može puno ostvarati i kako se mogu  raditi dobre stvari.”

Postati svjetska prvakinja i ostati u vrhu svjetskog boksa znači puno truda, odricanja i napetosti. Mir i opuštanje su neophodni. Nikki Adler kaže kako se ponekad opušta uz kuhanje koje voli.
Nikki Adler: “Volim kuhati i kolač napraviti. To me malo smiri, tada ne mislim na boks. Samo se koncentriram na kolač i to je lijepo za mene u slobodno vrijeme. Nedjeljom idem uvijek u crkvu na svetu misu. To je isto nešto što rado radim. To me također smiri. Nedjeljom ne treniram.”

S Nikki Adler razgovarala sam 2. lipnja, neposredno nakon njenog povratka iz Hamburga, gdje je uz brojne prominentne osobe bila sudionioca velike karitativne večeri. Nikki Adler je kao boksačka zvijezda čest i drag gost telvizijskih emisija i javnih događanja s poznatim glumcima i sportašima. Prošle godine sudjelovala je u televizijskoj emisiji “Das perfekte Dinner”, ove godine u Beču je imala susret s poznatim glumcima, a uskoro će imati jednu ulogu seriji Gute Zeiten, schlechte Zeiten, gdje bi se trebala pojaviti kao gost, ali o ulozi nije smjela još ništa konkretno reći.

Nikki Adler se veseli ovim pozivima. Skoro svaki vikend sudjeluje u nekom  javnom događaju.
Nikki Adler: “Sada je za mene normalno postalo sudjelovati na tako velikim događanjima. Uvijek je lijepo. Volim se lijepo obući, u haljinu i frizuru urediti. Kad boksaš onda nije to tako, imaš samo svezanu kosu u rep i trening, ne možeš se ni šmintati ni napraviti kosu, nemaš vremena. Zato je to lijepo otići svaki vikend na ovakva događanja, lijepo je to.

Nikki Adler teško je povezati s teškim i borbenim boksačkim sportom. Kaže kako mnogi kažu kako ne izgleda kao boksačica. Zapravo, svojim atraktivnim izgledom ne uklapa se predođbu o boksačima.
Nikki Adler: “To je točno. To je jedan drugi svijet za mene. Kada idem u borbu u ring, onda sam posve drugačija, ja sam onda agresivna, hoću pobijediti. To je nešto drugo. Privatno uopće nisam takva, ali u borbi to je posve drugi život za mene.”

Nikki Adler svjesna je svih rizika koje donosi boks, ali kaže kako zapravo svaki sport nosi određen rizik.
Jasna Lovrinčević: “Je li Vaša majka zabrinuta kad imate meč?”
Nikki Adler: “Majka ne ide više na moje mečeve jer ne može više gledati kada me netko tuče. Kaže kako je boli srce. Ne voli to uopće gledati jer joj to teško pada. U početku je išla. Kaže kako će me uvijek podržati, ali ne ide na meč. Mamino srce uvijek drugačije kuca. Ali tata ide. On je moj najveći fan i on najviše kritizira. U boksu je normalno dobiti udarac u lice. Kad dobijem plavo oko, moja majka ne može me pogledati jer joj je žao. Ona kaže:„Ja sam te rodila a netko drugi te tuče. Zašto se mučis kad ti nije sila?“To je razumljivo. Zato ja ništa ne kažem.”

Jasna Lovrinčević: “Kako ste se osjećali u Mexiku, prošle godine na WBC- Convention?”
Nikki Adler: “To je bio jako lijep osjećaj. Kad se vide drugi prvaci i prvakinje, veliki ljudi onda se stvarno lijepo osjećaš. Onda imaš osjećaj: i ja sam uspjela. Dođe ti to u glavu, postaneš svjestan. Kad treniraš i radiš svoj sport, ideš na natjecanja, na promocije, nemaš taj osjećaj da si uspio. Uvijek hoćeš više i bolje. Prije nego što sam pošla u Mexiko, ja sam shvatila i postala svjesna:„i ti si uspjela“. I to je jedan lijep osjećaj.”

U srpnju Nikki Adler ima za protivnicu Szilvie Szabados, Madžaricu koja trenira u Velikoj Britaniji.
Nikki Adler: “Ona je jaka jer u Engleskoj imaju jaku školu, puno investiraju u boks. Imaju jako dobre trenere.”

Na pitanje zašto nije do sada sudjelovala na Olimpijadi, Nikki Adler je odgovorila:
Nikki Adler: “Ja nisam mogla ići na Olimpijadu (2008.) dok sam boksala za nacionalni amatersku grupu. Ja sam se borila za Hrvatsku u amaterskoj skupini, a imala sam njemačkog sponzora jer Hrvatska nije mogla platiti, nije imala mogućnosti. Onda je Njemačka ponudila da boksam za Njemačku jer sam pet godina bila prvakinja Njemačke i tada sam promijenila državljanstvo. Međutim, AIBA, svjetska udruga za amaterski sport, dala mi je blokadu da ne mogu tri godine boksati nikako, ni za Njemačku ni za Hrvatsku jer sam promijenila putovnicu. Nažalost, tako nisam imala mogućnosti (za Olimpijadu) što mi je žao. Kad mi je AIBA dala blokadu, sponzor mi je rekao, ili ćeš prestati ili ćeš ići u profesionalni boks. Od tada, od kraja 2010. kada sam prešla u Berlin, ja sam u profesionalnom boksu. Nisam nikad trenirala u Hrvatskoj, ali sam bila na Hrvatskom prvenstvu u Zadru 2008. godine. Kao prvakinja Hrvatske išla sam na Europsko prvenstvo 2008. u Liverpool i osvojila brončanu medalju i na Svjetsko prvenstvo 2009. u Kinu gdje sam bila peta. To su sve bila amaterska prvenstva.”

Nikki Adler prije promjene državljanstva natjecala se pod imenom Nikolina Orlović.

Danas je Nikki Adler svjetska boksačka zvijezda s četiri pojasa, WBU, WIBA, WBF i WBC.

Jasna Lovrinčević: “Koje su teže protivnice, amaterke ili profesionalne?”
Nikki Adler: “Kako koja. U amaterskij skupini, svi su dobri. Oni boksaju svaki mjesec, uvijek su spremne, boksaju po četiri runde. Profesionalni boks je tvrd. Ženske su tvrđe, imaju jaku glavu. Ljepši je boks, imaš više vremena da pokažes lijep boks, dok u amaterskom boksu mora se brzo boksati, nemaš puno vremena, imaš samo četiri runde. U profesionalnom imaš više vremena da studiraš svoju protivnicu.”