Ivana Zahirović – Flauta je moj instrument

Ivana Zahirović

Ivana Zahirović

Sentimentalna flauta, kako je A. G. Matoš u jednom svom eseju okarakerizirao ovaj instrument čiji zvuk na poseban način ispunjava prostor, hrvatskoj flautistici koja živi u Münchenu, Ivani Zahirović postala je magično privlačna još kao devetogodišnjoj djevojčici.

Ivana Zahirović: “Flauta me posve ispunjava, to je moj instrument i kada se posve posveti jednom instrumentu nema se vremena za neki drugi”, rekla je Ivana Zahirović s kojom sam razgovarala u prosincu 2014. i u siječnju 2015. godine.

Jedna od rijetkih flautista koji nastupaju kao solisti, Ivana svira zlatnu flautu, za čiji izbor kaže da je stvar ukusa jer različiti materijali, a najčešće su to plemeniti metali, utječu na kvalitetu zvuka.

Ivana Zahirović: “Zlatna flauta je danas manje više standard. To je pitanje i ukusa. Zlato ima profinjeniju boju tona, oblu i tamnu. Kaže se kako zvuk flaute od zlata više osvaja dvoranski prostor nego one od srebra, ali to je i pitanje predođbe koju čovjek ima o zvuku.”

Zvuk Ivanine zlatne flaute ispunio je prostore brojnih koncertnih dvorana Europe, Južne Amerike i Sjedinjenih Američkih Država.

U New Yorku je 2010. nastupila u Carnegie Hallu na Manhattanu kao pobjednica internacionalnog flautističkog natjecanja, The Alexander & Buono International Flute Competition.

Ivana Zahirović: “Bilo je vrlo uzbudljivo. Najviše me se dojmilo što je američki glazbeni svijet puno otvoreniji za nove ljude nego što je to u Europi. Tamo su, stiče se dojam, nekako sve mogućnosti otvorene. Nitko me nije pitao na kojoj sam školi studirala i tko mi je bio profesor. Cijeni se jako kvalitet i ambicije. Ima se osjećaj ako se netko trudi nešto postići da to stvarno i može. Bila sam dobila poziv da ponovno nastupim kao bivša pobjednica, ali bila sam spriječena jer se tada rodio moj prvi sin.”

Ivana će opet nastupiti u Americi, u kolovozu 2015., gdje je pozvana da nastupi na Konvenciji Američkog udruženja flautista u Washingtonu D.C. i gdje će predstaviti hrvatsku glazbu za flautu.

Ivana Zahirović je srednju glazbenu školu završila u Hrvatskoj u Zagrebu, diplomirala je na Sveučilištu Mozarteum u Salzburgu i na Visokoj glazbenoj školi u Zürichu, magistrirala u Salzburgu i usavršavala se u Njemačkoj.

Ivanafotke 002_300

Na pitanje kakva je razlika bila između studija u Salzburgu i onog u Zürichu, odgovorila je:
Ivana Zahirović: “Salzburg je je poznat kao najjače glazbeno središte. Studiranje kod prof. Irene Grafenauer mene je osobno najviše formiralo kao glazbenicu i kao osobu. Zürich je bio kao nadopuna usavršavanju. Zürich je također zanimljivo i veliko središte. Danas je zapravo sve postalo međunarodno i studiranje glazbe na velikim školama je svuda na visokom nivou. U Zürichu se možda više posvećuje pažnja suvremenoj glazbi nego što je to u konzervativnom Salzburgu slučaj.”

Ivana Zahirović inače na reportoaru ima glazbu svih epoha.
Ivana Zahirović: “Danas je obveza klasičnog glazbnika biti usavršavan za sve glazbene epohe i da mora biti fleksibilan na svim područjima.”

Ivana Zahirović nastupa intenzivno, solistički i u raznim orkestrima, ali uvijek s različitim programima. Rado izvodi komornu glazbu. U Njemačkoj ima redovne aranžmane s članovima Bavarske opere. Od 2005. godine član je ansambla za suvremenu glazbu “Ultima Rara”.

Ivana Zahirović: “Ja sam suosnivač ansambla “Ultima Rara”. Samo nas je troje glazbenika, dosta smo izvodili zadnjih godina, u posljednje 2 ili 3 rjeđe. Išli smo u smijeru potpune avangarde. Puno je skladatelja za nas pisalo skladbe koje smo onda praizveli. Za mene je vrlo zanimljivo svirati takvu glazbu . To iziskuje puno više vježbe i truda nego glazba koja je standarna literatura. Ovo je nešto sasvim novo i to je uvijek, takoreći, izlet u nepoznato. ”

Na pitanje je li performance koji obično ovaj ansambl izvodi uz određene skladbe, zadan kao dio kompozicije ili glazbenici imaju slobodu pri odabiru različitih pokreta, odgovorila je.

Ivana Zahirović: “Skladatelj u većini slučajeva zna točno kako djelo treba zvučati i mi to moramo prenijete kako on to želi. S puno skladatelja smo u kontaktu jer su živi i možemo ih direktno pitati te nam daju prilično jasan odgovor kako žele da se njihovo djelo izvede. I pokrete je skladatelj točno zamislio i za njih dao upute. Svaki pokret je isplaniran i nije skoro ništa prepušteno slučaju.”

Jasna Lovrinčević: “Znači, vi kao interpretatori nemate slobodu pri izboru pokreta u performancu?”
Ivana Zahirović: “U nekim slučajevima eksplicitno ne, ali ako je neko djelo napisano na bazi improvizacije onda smo prilično slobodni. Recimo, skladatelj je napisao neki model, note i nešto grafički, i napisao: prema volji – onda smo slobodni”

Ivana Zahirović često nastupa u Hrvatskoj s hrvatskim glazbenicima, a planira održati i flautističke tečajeve u Hrvatskoj. Posebno pamti nedavno održan koncert uz pijanističku pratnju Mie Elezović u palači Gvozdanović u Zagrebu kojeg je publika izuzetno lijepo primila. Godine 2007. na hrvatski je prevela knjigu “Flauta i sviranje flaute” od Theobalda Boehma koju je predstavila na Glazbenoj akademiji u Zagrebu.

Ivana Zahirović

Ivana Zahirović: “Theobald Boehm je izveo flautu na novi put. Bilo mi je važno da takvu knjigu prevedem na hrvatski. U Hrvatskoj nastupam i s gitaristom Viktorom Vidovićem koji je upravo snimio nosač zvuka za „Croatia Records“ na kojem sam ja gošća.Važno mi je što nastupam u Hrvatskoj i da sam i dalje tamo prisutna.”

Ivana se posebno posvećuje hrvatskoj suvemenoj glazbi. S pijanisticom Mijom Elezović objavila je 2012. godine nosač zvuka pod nazivom “Album hrvatske glazbe za flautu” s djelima Dore Pejačević, Bruna Bjelinskog, Krste Odaka, Davora Bobića i Emila Cossetta.
Za ovaj album osobno je za flautu obradila originalno za violinu napisanu Slavensku sonatu u b-molu, op 43. Dore Pejačević.
Ivana Zahirović: ” Obrade volim jer tim obogaćujemo naš reportoar.”

Na “Albumu hrvatske glazbe za flautu” nalazi se i Sonata op. 41 od Krste Odaka, nastala 1946. godine, koju je Ivana zapravo pronašla i priredila za nakladu i izdala Njemačkoj.
Ivana Zahirović: “Jedan moj poznanik mi je dao te note u rukopisu. Mia Elezović ih je priredila za klavir, a izdala ju je izdavačka kuća „Kosssack“.”

S Ivanom sam u prosincu 2014 razgovarala pred njenu probu Božićnog oratorija J.S. Bacha s članovima Bavarskog državnog orkestra pa sam je tim povodom pitala kako predočiti barokni zvuk u odnosu na flautu koja se koristila u vrijeme baroka i je li zainteresirana za sviranje na starim tipovima flauta.
Ivana Zahirović: ” U zadnjih nekoliko desetljeća došlo je do “buma” traversnih flauta, one su se opet vratile jer se počelo tragati za starim zvukom kako su tadašnje flaute zvučale i već ima uspješnih flautista koji su specijalizirani za te flaute i koji izvode samo na njima. Ja sam u sklopu studija u Zürichu stekla neke osnove sviranja te flaute ali se nisam tome posvetila jer smatram da nije moguće obje svirati podjednako dobro. Neki flautisti sviraju samo traverso, ali to nije bio moj put. Svejedno, smatram da je dobro poznavati i tu i tamo svirati na toj flauti jer je to svakako na neki način obogaćenje.”

Comments are closed.

Impressum    Privacy Policy

© 2013 - 2020 uvihoruvremena.com. Alle Rechte vorbehalten.