U rujnu 2026. odjeknula je tužna vijest o smrti pjesnikinje Malkice Dugeč koja je od 1972. godine živjela u Stuttgartu,

Stihovi njene prve objavljene pjesme 1953., u Poletu i Studentskom listu, naslovljene Rekao bi netko; “…čutjeti boli ljudske… lutajući po svijetu napušten i sam”, kao da su naslutile njen budući život. To je i osobno izjavila u razgovoru (https://uvihoruvremena.com/hr/malkica-dugec-pjesnikinja-za-sva-vremena/), kada je rekla : “I ta me sudbina i dočekala.”

Njen 84. rođendan bio je popraćen tekstom u Hrvatskom fokusu a jubilarni 85. je isčekivala s velikom nadom i radošću, radujući se životu kako je to u stihovima izrazila u pjesmi Život znoja i rada i nada, napisane 20.9.2020; ” …A moj život znoja, rada,/Biva sretan i pun nada…”

Svoju zadnju zbirku, znakovitog naziva Za dane buduće, objavila je 2021. u nakladi Tkanica d.o.o. u čijoj nakladi su u vremenu od samo dvije godine objavljene četiri njene knjige: Slobodna misao, 2019, Anegdote iz tuđine i Domovine, 2019. , Krik iz magle, 2020. i Za dane buduće 2021. U istom razdoblju objavila je i knjigu o Vjenceslavu Čižeku zajedno s akademikom Josipom Pečarićem.

Njena prva zbirka pjesama Crveni biseri, objavljena je 1960., u Slavonskoj Požegi a druga 1984. godine u Knjižnici Hrvatske revije u Barceloni. Od 1990. sama je financirala objavu svojih, više od 30 zbirki i dvije knjige u Zagrebu. Dvije knjige posvetila je djeci. Svoje pjesme objavljivala je u književnom časopisu Marulić i Jezik kao i u Hrvatskom slovu i Hrvatskom fokusu. Redovno je sudjelovala na Rešetaračkim pjesničkim susretima i na Rovinjskim pjesničkim susretima. Njen opus je velik i kako kaže u pjesmi Za dane buduće, napisane na njen rođendan, 3. lipnja 2021. “pjesme od danas i jučer plod su zreo…” i “…pouka za dane buduće…”. Za svoja djela dobitnica je nekoliko vrijednih književnih nagrada kao što je Nagrada Antuna Branka Šimića i Književna nagrada Fra Lucijan Kordić.

Malkica Dugeč je pjesnikinja mudrosti, ljubavi, ljepote, nade i iskrene molitve. Čovjek i život sa svim svojim mijenama u centru su njenog pjesničkog interesa, a prije svega domovina, njena prošlost, sadašnjost i budućnost. Svoju ljubav neprestano iskazuje i prema hrvatskom jeziku, strepeći nad njim kao u pjesmi Napad korone na hrvatski jezik (Za dane buduće), u kojoj kaže kako ga “novim tuđicama kiti i bliske mu smrti dane će upisane u kalendar biti?” Godine 2013. kada je hrvatski jezik ušao u sve europske dokumente kao službeni jezik, dobila je nagradu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu za svoju pjesmu koja je tim povodom bila napisana.

Dugeč svojim pjesmama pronicljivo prodire i u srž društva i današnjeg vremena. Ništa joj ne promiče, sve razotkriva, traži istinu i neprestano joj teži, pokazujući pri tom hrabrost i odvažnost.

Rođena 1936. u Zavidovićima, odrasla je u Zagrebu, gdje se njena obitelj doselila iz Sarajeva. Na Gornjem Gradu išla je u gimnaziju i kako je sama rekla u našem razgovoru 2022, “u prolazu molila na Kamenitim vratima”. Tada je naglasila kako je i kao mlada, nakon prvog izlaska sa stihovima u javnost pokazala hrabrost kada se obratila pjesniku Grigoru Vitezu.

Malkica Dugeč: “Bila sam mlada, ali sam bila prkosna, htjela sam se probiti. Kada su moje pjesme izašle u Poletu i Studentskom listu zvali su me na Radio Zagreb da dam izjavu. To mi je imponiralo. Onda sam u Društvu književnika upoznala dječijeg pjesnika Grigora Viteza. Pomislila sam da mu pokažem svoje pjesme da ih on pročita da vidi jesu li dobre. Pokazala sam mu pjesmu Rekao bi netko. Bila sam naivna , ali hrabra kada sam ga pitala mogu li dalje pisati. On je pročitao pjesmu i rekao: – “Čuj Mala, od tebe će biti nešto, piši dalje.”

Bio je pošten. Grigor Vitez je mene ohrabrio. Ako ne date ljudima malo podrške i volje, ljudi se povuku.”

Malkica Dugeč nije se povukla, ustrajala je u pisanju i stvorila djelo za dane buduće.