Ivana Jovanović Trostmann poznata je kao slikarica mediteranskog krajolika, zaboravljenih staza dubrovačke okolice i cvijeća koje bude radost življenja kod promatrača dok preko trideset njenih slika sakralnog karaktera, postavljenih u različitim crkvama i sakralnim prostorima Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Italije, zrače kršćanskom duhovnošću kojom je inače prožeto cijelo njeno djelovanje.

Krajem svibnja 2025. kao član dubrovačke udruge Et Ješua izlagala je na skupnoj izložbi u Rimu, u okviru projekta Grazia Cammina – Milosna šetnica. Udruga Et Ješua “radi na evagelizaciji društva”, pojasnila je Ivana Jovanović Trostmann u razgovoru koji smo vodile 1. lipnja 2025. Ovoj izuzetnoj Udruzi pridružili su se većinom ljudi koji djeluju u kulturi i koji radom u Et Ješui svoje znanje i talente oplemenjuju na drugi način. Međunarodni kulturni projekt u Rimu sadržio je predavanje, izložbu, promociju knjige i koncert. Za organizaciju događanja: promidžbu, za snimanje od Arte24 i poslije emitiranje na TV Rete Oro (kanal 77) i prijevode u Rimu pobrinula se Svjetlana Lipanović, predsjednica Hrvatsko-talijanske udruge – Rim, koja je dala i pokroviteljstvo uz Grad Dubrovnik. Svjetlana Lipanović redovno i uspješno priređuje i organizira izložbe i promocije knjiga hrvatskih umjetnika i autora u Rimu, predstavljajući ih talijanskoj publici. Ivana Jovanović Trostmann već je izlagala u Rimu i individualno i kolektivno i jedna njena slika poklonjena je crkvi sv. Jeronimu u Rimu.

Jasna Lovrinčević: “Možete li malo više reći o udruzi Et Ješua.”

Ivana Jovanović Trostmann: “Et Ješua je udruga koja radi na evagelizaciji društva. U sklopu naše Udruge uglavnom su ljudi koji su radili i u prosvjeti i u kulturi i u financijskim institucijama i gdje svatko na svoj način pridonosi. Naši programi su hodočaüšća, evangelizacijske izložbe, svjedočenja, rad s djecom, likovne radionice za djecu i odrasle koje svi zajednički radimo te pomoć potrebitima; djeci i obiteljima. Ja sam u dijelu Udruge koji se odnosi na rad likovnih radionica i u organizacijskim aktivnostima koja se odnose na moju struku.

Udruga je osnovana prije dvije godine, tajnik je David Ivšić, a financije vodi Jennie Marinović. Tu je i Nevenka Curić koja radi kao medicinska sestra u bolnici preko 40 godina. Štefica Čakelić je gospođa koja studira hagioterapiju i ona pruža pomoć razgovorima. Ivana Kralj je u osnivačkom dijelu kao pravnica. Vrlo smo aktivni. Nakon završenog projekta u Rimu, imamo novi projekt, odlazak u svetišta koja se nalazi u sjevernoj Hrvatskoj. U okviru Međunarodne kulturne suradnje imali smo projekt u Skopju, u Sjevernoj Makedoniji i uskoro bi trebali imati jedan novi projekt s hrvatskom zajednicom u Parizu.”

Jasna Lovrinčević: “Na koji način organizirate likovne radionice i kako širite Evanđelje preko njih?”

Ivana Jovanović Trostmann: “Likovne radionice obuhvaćaju i slušanje glazbe. Evagelizaciju širimo kroz teme. One su obično sakralne pogotovo ako se ne održavaju uz datume Božića ili Uskrsa. Likovne radionice obuhvaćaju i glazbu koja je vezana za liturgijske obrede i duhovnu glazbu kao što je glazba Stijepa Gleđa Markosa, glazbenika koji se bavi isključivo tim glazbenim sadržajem. Surađivat ćemo i s Božjom pobjedom. Božja pobjeda se odazvala na koncert koji spremamo početkom iduće godine pod nazivom Mreža ljubavi

U okviru naših radionica imamo i našeg duhovnika, patera Stipana Jurića koji je bio dugogodišnji dekan na Angelicumu u Rimu (Pontificia Universita S. Tommaso D’Aquino-Angelicum). On, osim što je poliglot, on je i bibličar.”

Jasna Lovrinčević: “Kako su prihvaćene vaše radionice?”

Ivana Jovanović Trostmann: “Odaziv je velik. Znaju za nas. Radionice su prepoznate. Dosta smo aktivni i što je važno uvijek imamo neke nove sadržaje. Tako ćemo se sada pridružiti Festivalu Sentimento koji organizira Stijepo Gleđ Markos i njegova supruga Jelena. Radionica će biti za djecu u potrebi i djecu koja imaju posebne potrebe. U sklopu Festivala posebno je organiziran glazbeni dio.”

Jasna Lovrinčević: “Priređujete li izložbe radova nastalih na tim radionicama?”

Ivana Jovanović Trostmann: “Da, nadamo se da će i nakon ove radionice u sklopu Festivala Sentimento biti izloženi. Radovi će se moći otkupiti za pomoć koja je uvijek za humanitarne potrebe.”

Jasna Lovrinčević: “Kakve dojmove nosite iz Rima?”

Ivana Jovanović Trostmann: “U Rimu je bilo radosno sresti Hrvate koji dugo žive u Rimu i aktivni su u tom gradu. Izložba i cijeli program bio je vezan za Kulturni centar Dante Alighieri. Projekt je obuhvaćao međunarodnu kulturnu suradnju na području književnosti i na području slikarstva. Prvi dio se odnosio na predavanje o životu Marina Držića koji je održala prof. dr. sc. Katja Bakija, odnedavno članica naše Udruge. U drugom dijelu bilo je otvorenje izložbe s radovima Mirande Rako Kuzmanić i mojih slika, a imali smo i gošću, gospođu Nevenku Curić koja je počela slikati prije nekoliko godina, tako da je i ona izložila svoje radove kao predstavnica naše Udruge. Izloženo je 27 radova, mojih je bilo deset. Imali smo glazbenu pratnju. Stijepo Gleđ Markos s prigodnim sadržajem upotpunio je taj dio programa.

Drugi dan je Miho Katičić, dugogodišnji pročelnik prosvjete, promovirao svoju knjigu Mreža ljubavi koju je predstavio književnik Boris Njavro. Stijepo Gleđ Markos održao je koncert u crkvi sv. Jeronima u okviru Papinskog hrvatskog zavoda svetog Jeronima. Sva kulturna atmosfera grada Dubrovnika približena je Rimu a posebno se to osjetilo kada je Stijepo Gleđ Markos otpjevao Zvona našeg grada. Gospodin Miho Katičić nedavno je pristupio našoj Udruzi.”

Jasna Lovrinčević: “Zanimljiv je naziv rimskog projekta Grazia Cammina – Milosna šetnica kao i plakat s izraženim crvenim makom.”

Ivana Jovanović Trostmann: “Milosna šetnica na naslovnici plakata ima sliku crvenog maka. Mi smo svi makovi na polju Gospodnjem; kratko trajemo, prođemo ovim svijetom u trenutku i u tom prolaženju možemo uljepšati život drugima. Milosna je šetnica jer smo svi u Milosti Gospodnjoj, jer nam je dao prilike posvjedočiti Ljubav Božju ovom svijetu kroz slike, promociju knjige ili predavanje.”

Jasna Lovrinčević: “Kada ste počeli slikati slike sakralne tematike?”

Ivana Jovanović Trostmann: “Prve radove sa sakralnom tematikom slikala sam za Dane kršćanske kulture u Dubrovniku 2010. godine koje je osnovala Zagrebačka nadbiskupija. Tada su se održavali po drugi put u Dubrovniku. Za tu izložbu priredila sam seriju radova velikih formata pod nazivom Postaje križnog puta na licu Isusa.

Što se tiče mog sakralnog opusa imala sam jedno bogato duhovno iskustvo koje mi je otvorilo saznanje koliko smo voljeni i koliko nam Gospodin pruža, i koliko čeka da se Njemu otvorimo. Bilo bi divno da mi toliko sa sobom ne čekamo nego da odaberemo prići Njemu u molitvi i traženju Njegove ljubavi. Ne dopustimo Krista ostaviti samoga. On ljubi, jača, snaži i pomaže. Lijepa je izreka da Bog je silan ali nije nasilan. Daje slobodu odabira. Mi se moramo odlučiti za Njega,
u tišini otvoriti srce i pričati mu o sebi. On zna sve, ali čeka na susret, susret moje duše i Njega.”