Pojedine, velike koncertne dvorane pijanistu pružaju mogućnost da izabere glasovir za koncertnu izvedbu, a Diana Brekalo, renomirana pijanistica, za snimanje svog najnovijeg albuma odabrala je visokokvalitetni glasovir Fazioli. U drugoj polovini studenog 2021. putovala je u Italiju kako bi u Koncertnoj dvorani Fazioli snimila četvrti nosač zvuka u nizu s djelima njemačkog suvremenog skladatelja Hubrtusa Schwingea. Prvi nosač zvuka s njegovim djelom 24 Nocturnes Opus N snimljen je u Njemačkoj, drugi pod nazivom Enigmatica i treći Schwäbische Hausmusik snimljeni su u Engleskoj a sada je u Italiji upravo snimila djelo pod nazivom Rhythmiana, nastalo u periodu dok je Hubertus Schwinge kao pijanist svirao s plesnom grupom u Skandinaviji.

Glasovir Fazioli Diana Brekalo nije odabrala slučajno. Njena povezanost s ovim izuzetnim instrumentom, koji se proizvodi zadnjih četrdeset godina, fascinantna je priča, ispunjena nevjerojatnim nizom događaja i susreta. Prvi put svirala je na glasoviru Fazioli kao sedmo-godišnja djevojčica na nastupu u Stuttgartu. Tada se susrela i s gospodinom Paolom Fazioli, graditeljem glasovira Fazioli i osnivačem firme Fazioli. Diana Brekalo, s kojom sam razgovarala prije njenog odlaska u Italiju kao i poslije snimanja, pojasnila je svoju odluku da snima na glasoviru Fazioli.

Diana Brekalo: “Željela sam ovaj nosač zvuka, s opsežnim trinaesto-stavačnim djelom Rhythmiana, Hubertusa Schwinge i Etidama Sergeia Prokofijeva snimiti u Njemačkoj, ali zbog epidemioloških mjera kao eksterni glazbenik nisam mogla. Tada mi je gospodin Hubertus Schwinge predložio da snimam u Italiji. Rekao je: “Vi volite glasovir Fazioli, zašto ne pokušate u Koncertnoj dvorani Fazioli.”

Jasna Lovrinčević:” Kako ste razvili ljubav prema glasoviru Fazioli?”
Diana Brekalo: “Kada sam imala sedam godina u Piano Fischer Musikhaus u Stuttgartu (Glazbena kuća) bio je gost gospodin Paolo Fazioli a ja sam nastupila kao učenica glazbene škole, svirala sam glasovir. Gospodin Fazioli mi je tada rekao: “Imaš veliku budućnost.”

Tada sam imala mogućnost i isprobati sve glasovire u toj Glazbenoj kući i na kraju sam rekla: “Želim i ja imati svoj glasovir Fazioli.” Nažalost to još nije ispunjena želja.

Poslije, 2007. godine na Klavirskom natjecanju Jaques Samuel Managing Director´s Price u Engleskoj, na kojem sam inače pobijedila, u žiriju je bio gospodin Paolo Fazioli.”

Jasna Lovrinčević: “Jeste li tada razgovarali? Jeste li se podsjetili na prvi susret?”
Diana Brekalo: “Da, razgovarali smo i gospodin Fazioli se sjetio mene. Poslije je uslijedio još jedan susret u Stuttgartu na koncertu talijanskog pijanista Filippa Gamba, tako da je bilo dosta prigoda kada sam se susrela s gospodinom Fazioliem, naši putevi su se križali.

Ideja da snimam na glasoviru Fazioli za mene je bila fantastična pošto ne snima svatko na Fazioliu. Nažalost glasovir Fazioli se ne nalazi na svakoj pozornici zato što se taj “mainstream” s Steinwayom (& Sons) ustalio.

Mada ja volim Steinway, nije upitno ali ako govorimo o ukusu u tehničkom smislu, draži mi je Fazioli. Tako naprimjer, svirala sam Lisztov Klavirski koncer broj 2 na velikom Fazioliu koji je imao 4 pedale. To je uvijek poseban osjećaj kada sviram na glasoviru Fazioli u odnosu na Steinwayu, jer je poseban.

Za vrijeme studija u Londonu na Guildhall School of Music and Drama dolazio je jedan tehničar iz firme Fazioli i on je tada naglasio kako se Steinway gradi u tvornici, a Fazioli ručno. Naravno da je to druga kvaliteta ako nije strojna izrada nego zaista ručna izrada i gdje se pazi na taj perfekcionizam koji se ne postiže strojnom izradom.”

Jasna Lovrinčević: “Kako biste opisali razliku u zvuku između Faziolia i Steinwaya?”
Diana Brekalo: “Na Steinwayu je veliki kontrast između basa i diskanta, a Fazioli ima profinjen zvuk, zaobljen i izbalansiran, rezonancija je posve pod kontrolom.

Još bih naglasila kako se kod Faziolija promjena pedala ne čuje. To je posebno važno za snimanje, jer ako se čuje onda je to veliki problem.”

U Koncertnoj dvorani Fazioli

Jasna Lovrinčević: “Kakve dojmove nosite sa snimanja u Italiji?”

Diana Brekalo: “Sve je bilo na visokoj razini. Jako su nas lijepo i srdačno primili. Studio mi se jako svidio. To je koncertna dvorana, glasovir je fantastičan. Tehničar je cijeli dan na raspolaganju tako da je glasovir cijelo vrijeme u top-formi.

Poseban doživljaj bio je susret s gospodinom Paolom Fazioli koji je bio organiziran preko menadžmenta Dvorane Fazioli. Podsjetili smo na sve prethodne susrete u Njemačkoj i Londonu. Ja sam u Italiju ponijela i zajedničku fotografiju snimljenu pri prvom našem susretu u Glazbenoj kući Fischer (Piano Fischer Musikhaus) u Stuttgartu. Gospodin Fazioli ove godine slavi 40 jubileum od početka proizvodnje glasovira i osnivanja firme Fazioli. Posebana čast za mene bila je kada nas je gospodin Fazioli pozvao u svoju tvornicu glasovira FAZIOLI i osobno nas proveo kroz nju i objasnio sve faze proizvodnje ovog glasovira, prestižne kvalitete i zvuka. Gospodin Fazioli kao strojarski inženjer i pijanist, uporedo je studirao i usavršavao se u oba smjera, rekao je kako je sve sam osmislio. Prije nego što je počeo s proizvodnjom rekao je kako želio napraviti najbolji klavir na svijetu. U

Tvornici se sve radi ručno. Godišnje se izgradi po 140 glasovira, ali ako se radi po narudžbi čeka se dvije godine jer je potrebno da drvo kao posebno važan dio konstrukcije, odstoji.

Koja slučajnost!

Na kraju, zadnji dan snimanja u Italiji, uslijedio je najneobičniji trenutak kao kulminacija svih dosadašnjih “slučajnih” susreta, nevjerojatan sklop okolnosti kao nastavak ove neobične priče.

Diana Brekalo: “Zadnji dan, gospodin Fazioli je došao s viješću kako se taj dan susreo s gospodinom Fischerom iz Stuttgarta, vlasnikom Glazbene kuće Fischer (Piano Fischer Musikhaus) koji je također u isto vrijeme boravio u Italiji. Nakon što mu je gospodin Fazioli rekao: “Možete li zamisliti tko je ovdje? Diana Brekalo!”, on je odgovorio: ” Ne mogu vjerovati. Koja slučajnost”. Nažalost nije bilo više vremena za zajednički susret. Ja sam inače održala nekoliko koncerta u njegovoj Glazbenoj kući.”

Jasna Lovrinčević: “Kada planirate promociju Vašeg albuma?”

Diana Brekalo: Predstavljanje bi trebalo biti u travnju ili svibnju 2022. godine ovisno o epidemiološkoj situaciji. Bit će predstavljen zajedno s albumom Schwäbische Hausmusik snimljenim u studiu Potton Hall u Engleskoj.