Sandra Wigh Hraščanec, alt i mezzosopranistica, briljantna umjetnica, poznata po promociji Dore Pejačević, nastupila je na bečkom koncertu posvećenom Dori Pejačević “Kammermusikalisches zum 130 Geburtstag von Dora Pejačević”, održanog 9. listopada, u Beču u dvorani Josepha Haydna na Sveučilištu za glazbu i izvedbene umjetnosti (mdw-Universität für Musik und Darstellende Kunst). Koncert je organiziralo Austrijsko hrvatsko društvo iz Beča povodom svoje 25 godišnjice osnivanja, a u suradnji s Institutom Joseph Haydn za komornu glazbu i specijalne ansamble (Joseph Haydn Instituts für Kammermusik und Spezialensembles), pod visokim pokroviteljstvom Veleposlanstva Republike Hrvatske u Beču. Na temu Dora Pejačević i Beč govorio je Davor Merkaš, voditelj Glazbenog informativnog centra Koncertne direkcije Zagreb, poznat po temeljitoj revitalizaciji Dorinog djela. Koncert je snimljen uživo, a u publici su ga pratili svi članovi obitelji Dore Pejačević što je doprinijelo izuzetnosti cijelog događaja i emocionalnoj atmosferi, kako je Sandra Wigh Hraščanec naglasila u razgovoru kojeg sam vodila s njom nakon koncerta.

Na pitanje što je za nju značilo izvoditi djela Dore Pejačević pred članovima njene obitelji, Sandra Wigh Hraščanec je odgovorila:
Sandra Wigh Hraščanec: “Značilo mi je jako puno i to je za mene bila velika čast i velika podrška! Naročito jer sam u prezentaciji Dore Pejačević i njezinih pjesama do sada uglavnom bila sama. Najviše me u njenoj promociji podržalo moje Austrijsko hrvatsko društvo iz Beča i Austrijski kulturni forum iz Zagreba! Dolazak članova obitelji Dore Pejačević mogu zahvaliti svojoj prijateljici Olgi Pantic von Ficko koja ih osobno poznaje i koja im je ukazala na ovaj koncert i njegovu važnost. Obitelj Pejacevich mi je čestitala i zahvalili za promociju Dorine glazbe. Susret s njima bio je vrlo topao i ljudski. Naročitu zahvalnost i toplinu osjetila sam od gospodina Markusa Lumbe, Dorinog unuka, koji je na koncert došao sa svojom suprugom i njihovih pet kćeri. Svatko od nas prema Dori Pejačević osjeća veliku ljubav, ja prvenstveno prema njenim djelima, ali i osobi, vrlo naprednoj ženi za svoje vrijeme koja se vrlo zauzimala za socijalnu pravdu i promjene u tadašnjem društvu, a oni prvenstveno prema njoj kao njihovoj baki i prabaki. I to se u tom našem kratkom susretu jako osjećalo – ljubav i povezanost!”

Sandra Hrašćanec Wigh redovito na reportoaru ima vokalna djela Dore Pejačević jer je ona napisala značajna djela za duboki ženski glas.
Sandra Wigh Hrašćanec: “Malo je takvih glasova, stoga je i malo literature koja je za nas napisana. S druge strane ljepota i snaga takvih glasova je vrlo iskoristiva ako se žele izraziti jake i snažne emocije. Dora Pejačević bila je među prvim skladateljima općenito koja je počela pisati u formi simfonijske pjesme. Baš kao i Wagner – ona je voljela dramski duboki ženski glas, koji je inače dosta rijetka pojava. Forma simfonijske pjesme takvim glasovima naravno jako odgovara.”

Sandra Hrašćanec Wigh je na koncertu izvela simfonijske pjesme Dore Pejačević nastale na tekstove Karla Krausa, Verwandlung i An eine Falte. Izvela je i Liebeslied na tekst Rainera Maria Rilke, Tri pjesme op. 53 na tekstove Friedrich Nietzschea i “Warum” na tekst Dore Pejačević.

Jasna Lovrinčević: “Jeste li Vi osobno napravili izbor pjesama za ovaj koncert?”
Sandra Wigh Hraščanec: “Da, ja osobno. Izabrala sam njene najznačajnije pjesme koje nju u stvari i najviše vežu zu Beč. Ona je jedina skladateljica u povijesti europske glazbe kojoj je uspjelo uglazbiti stihove Karla Krausa Verwandlung i An eine Falte. I njene pjesme na stihove R.M. Rilkea, Liebeslied i Mädchengestallten i na stihove Friedricha Nietzschea, Venedig, Einsam i Der Einsamste su jako značajne za srednjoeuropsku glazbenu kulturu baštinu. To je naročito austrijskoj glazbenoj javnosti premalo poznato, a Hrvatska, po mom mišljenju, premalo koristi tu činjenicu za pozicioniranje Hrvatske u srednjoeuropski kulturni milje! Njemački muzikološki krugovi su o tome puno bolje infomirani, i njemački pjevači su uglavnom čuli za njene pjesme, a mnogi ih i poznaju. U Njemačkoj je uostalom izdano puno više CD-ova s njenom glazbom nego bilo gdje drugdje u Europi.”

Sandra Wigh Hraščanec prvi put izvela Dorine tri pjesme na Nietzscheove stihove

Sandra Wigh Hraščanec: “Tri pjesme na Nietzscheove stihove su u svakom pogledu; pjevački, pijanistički i interpretacijski jako zahtjevne. To je vrlo duboka glazba koja me pomalo podsjeća na Richarda Straussa. Do sada ih još nikada nisam pjevala, jednostavno nisam imala dobru priliku za to. S druge strane, nisam se ni osjećala upotpunosti zrelo za njihovu interpretaciju. Tako da je za mene ovaj koncert kao izniman događaj bio i prilika da ih konačno izvedem. U njihovoj pripremi mi je pomogao Peter Svensson, veliki austrijski tenor, Wagnerijanac i moj mentor. Njega su Dorina glazba, a naročito pjesme na Nitzscheove pjesme oduševile! Po mom mišljenju to je prava promocija neke glazbe kada se s njom direktno upoznaju interpretatori, profesori i visokoškolske ustanove jer su je oni u stanju dalje izvoditi i promovirati kroz svoje studente. To je vrlo logično, čak i za laike. Ipak, u tome me hrvatske institucije nisu značajnije podržavale. Na program sam htjela uvrstiti još i neke druge pjesme, npr. ciklus Mädchengestallten na Rilkeove stihove, ali nam minutaža to nije dozvoljavala.”

Jasna Lovrinčević: “Kada ste prvi put izvodili djela Dore Pejačević?”
Sandra Wigh Hraščanec: “S pjesmama Dore Pejačević upoznala sam se u srednjoj glazbenoj školi. Nisam ih dugo izvodila jer su pjesme za moj glas u to doba jednostavno bile preteške za srednju školu, ali i preteške za hrvatsku publiku jer je njemački tekst jako težak i simboličan; teško razumljiv njemačkoj, a kamoli hrvatskoj publici. U Hrvatskoj nikada nisam nikoga čula da izvodi Liebeslied. A to je nevjerojatno lijepa glazba. U stvari, nikada nisam nikoga čula da izvodi te pjesme osim pjesme Warum koja je kratka i slatka, i lagana za transponirati….pa su je izvodile mnoge sopranistice – transponiranu barem za tercu više! Tu njenu kratku pjesmu Warum / Zašto izvodim prvo na orginalnom njemačkom jeziku, a onda i na hrvatskom prijevodu. Ona je pisana u dubokom registru i za nas duboke glasove zahtjeva dobru tehniku i izjednačene donje prijelazne registre, makar to tako ne zvuči kad se sluša! Zanimljivo je koliko u interpretaciji bolje osjećam to u hrvatskoj verziji teksta nego u orginalnoj njemačkoj. To naravno i publika odmah čuje i primijeti! Dora je bila veliki kozmopolit, govorila je tečno pet svjetskih jezika, ali se naročito dobro osjećala u njemačkom jeziku. I tu smo srodne duše jer sam i ja jako zavoljela taj jezik, naročito kroz njemačku poeziju i literaturu i jako dobro sam ga savladala, makar sam u Beč došla već kao odrasla osoba i tek sam ga onda i počela učiti! Velika je predrasuda kada kažu da njemački jezik nije melodiozan i pogodan za pjevanje. Baš naprotiv, veliki broj konsonanata pjevaču može jako pomoći kod podržavanja glasa.”

Izvanredna pijanistička pratnja Nikoline Ljiljak

Sandra Wigh Hraščanec cijeli svoj koncertni program u Beču izvela je uz pijanističku pratnju Nikoline Ljiljak iz Splita, dobitnice internacionalnih nagrada za klavir solo i za komornu glazbu. Ona je nakon završene Glazbene akademije u Splitu nastavila poslijediplomski studij u Beču.

Sandra Wigh Hraščanec: “Na klaviru me je fantastično pratila mlada hrvatska pijanistica Nikolina Ljiljak iz Splita, koja se na Institutu Joseph Haydn za komornu glazbu i specijalne ansamble na Universität für die Musik und darstellende Kunst Wien usavršavala komornoj glazbi. U stvari, u svim Dorinim pjesmama su glas i klavir podjednako važni, tako da se ustvari i ne može nazivati pratnjom. To je zajedničko muziciranje. To je komorna glazba u pravom smislu riječi. Rad s Nikolinom bio je vrlo ugodan jer smo po senzibilitetu vrlo slične, a ona je uz to izuzetno pozitivna i muzikalna osoba. Osim toga, vrhunska je pijanistica što je pokazala na virtuoznoj izvedbi pjesme Liebeslied koja je pisana izrazito pijanistički. Tu sam ja kao glasovna pratnja samo dodatno uobličila značenje te glazbe i jake emocije koje se u klavirskoj dionici njome izražavaju!”

Zahvala umjetničkoj voditeljici programa Vidi Vujić

Sandra Wigh Hrašščanec izrazila je zahvalnost i umjetničkoj voditeljici programa Vidi Vujić koja je odabrala glazbenike za ovaj koncert.

Sandra Wigh Hraščanec: “Vida Vujić, asistentica prof. Johannesa Meissla, voditelja Haydn Instituta, bila je umjetnički voditelj projekta i jako puno je doprinijela da dođe do suradnje našeg društva i mdw! Za to sam joj jako zahvalna! Ona se iskreno oduševila glazbom Dore Pejačević koju je upoznala preko mene. Do tada nije znala da je ona pisala komornu glazbu. Sa studentima tog poslije diplomskog studija spremila je Quartett u C-Duru, op. 58 iz 1922. godine kojeg su zaista sjajno izveli! Vrlo muzikalno i emotivno! Vida Vujić je inače vrhunska violončelistica koja svira s puno poznatih komornih sastava u Austriji i svijetu. Oduševila se Dorinom Sonatom za violončelo i klavir, op. 35. I vjerojatno će je uskoro uvrstiti u svoj repertoar. Tako u praksi funkcionira promocija glazbe!”

Bečki koncert zaokret u karijeri

Sandra  Wigh Hrašćanec je poznata po promociji hrvatskih skladatelja, Dore Pejačević, Alfi Kabilja i Bruna Bjelinskog koji su redovno na njenom reportoaru. Zanimljivo je, kako je na turneji po Japanu gdje je nastupila uz klavirsku pratnju japanske pijanistica Naoko Mori, neke pjesme prevela i na japanski. Odaziv publike bio je izuzetno veliki, svi koncerti bili su rasprodani, a jedan japanski bračni par kojeg je Sandra Hraščanec Wigh upoznala na Hrvatskom ljetnom festivalu, extra je doputovao iz Osake na njen koncert u Kyoto. Unatoč tako lijepim uspjesima i promociji hrvatskih skladatelja i Hrvatske, Sandra Hrašćanec Wigh je često u razgovorima naglašavala kako do sada nije dobijala previše podrške od hrvatske strane. Međutim, ovaj koncert u Beču na određen način predstavlja zaokret. Sandra Hrašćanec Wigh u razgovoru je istaknula veliku podršku Veleposlanstva Republike Hrvatske u Beču pri organizaciji ovog velikog koncerta.

Sandra Wigh Hrašćanec: “Puno mi je značilo prisustvo nove hrvatske veleposlanice u Beču dr. sc Vesne Cvjetković, kao i prisustvo zastupnice Hrvatske pri OSCS-u Mirte Mandić, kao i dr. Zdenke Weber, opunomočene minstrice za kulturu, kao i njenog nasljednika na funkciji Domagoja Marića. Veleposlanstvo Republike Hrvatske je koncertu dalo veliki značaj preuzimanjem svečanog pokroviteljstva. Takvu vrstu podrške od strane Veleposlanstva Republike Hrvatske doživjela sam prvi put do sada i nadam se da će se u tom smijeru i dalje nastaviti.”