Vrijeme je da letiš, naziv je jedne od najnovijih pjesama kantautorice Marijane Vuko koje je predstavila publici na koncertima u Koelnu, Šibeniku i Splitu. Nakon sveopće karantene u Njemačkoj i zbog novog virusa korona, Sars-Cov-2, kada su se zbog neizvjesnosti osjećaji mnogih miješali, Marijana Vuko me iznenadila i obradovala pozivom na svoj koncert u Koeln koji se trebao održati na otvorenom, 29. lipnja. U pozivnici je navela kako je organizirala i jednu malu turneju po Dalmaciji. Neposredno prije koncerta u Koelnu, vodile smo ovaj razgovor. Sve njene nove pjesme nastale su prošle godine, nakon jednog, za Vuko teškog vremena.

Na pitanje o programu za koncerte Marijana Vuko je rekla:

Marijana Vuko: “U Koelnu ću predstaviti svoje nove pjesme, nastale u prošloj godini, a za dalmatinsku turneju pripremila sam još i jedan izbor nekih starih pjesama koje sam ponovno otkrila od kojih je jedna u doba karantene dobila novu strofu. Bit će to miks novih i starih pjesama u novom aranžmanu. Nastupit ću s Andreasom Hornom, koji svira gitaru i Jakobom Reinhardtom koji je multi-instrumentalist; svira klavijature, saksofon, cajon i harmoniku. Nove pjesme su pozitivnije u odnosu na prijašnje, malo su lakše, za širu publiku jer kako kažem u jednoj pjesmi :“vrijeme je da letiš, vrijeme je da vjeruješ… ”

Marijana Vuko je do sada izdala sedam albuma, prvi “Januš” 2000. i zadnji “Doma” 2020. Na svim albumima svoje pjesme izvodi s gitaristom Andreasom Hornom, s kojim nastupa pod nazivom Janus. Nastanku novih pjesama prethodile su dvije teške godine u kojoj je izgubila partnera.

Marijana Vuko: “Prošlo ljeto u srpnju je umro moj partner. Sada sam sama i imala sam više vremena za sviranje. Nisam imala alibi ne raditi više u tom smjeru.

Bilo je teško vrijeme. Imali smo dugo vremena za oproštaj. Nekako zvuči jako tragično, ali imali smo jako intenzivno vrijeme. Bilo je teško. Imao je tumor. To je tako, nekada se takve stvari događaju. Bio je jak. On je komičar, za svakoga je imao neki vic. Mnoge je taknuo svojim držanjem. Jednu pjesmu napisala sam za njega, zove se Svijeća u mraku, upravo danas smo je snimili. Mene je htio uvijek podržati u glazbi, ali nekako nismo došli do toga. Dok je bio u hospiciju, organizirao je da mi se kupi pojačalo i to je bio dar za mene. Tako mi je ostavio kao neku poruku da je ovo vrijeme za moje stvari. To je nekako bilo slatko.”

Jasna Lovrinčević: “U e-mailu ste napisali kako ste u vrijeme karantene imali viška vremena i viška energije. Za mnoge umjetnike ovo vrijeme bilo je krizno, za mnoge se agonija nastavlja. Za Vas je ovo vrijeme bilo inspirativno?”

Marijana Vuko: “Dugo nisam imala vremena pisati pjesme. Energija mi je odlazilau u predavanja, posao, obitelj i partnera, a ove zime imala sam vremena pa me to usmjerilo gitari i poeziji. Bilo je teško, ali kreativno i produktivno vrijeme. Vrijeme karantene bilo je za mene kao i za mnoge i meditativno vrijeme.

Trenutno pravim aranžman koji je kompaktibilan za audio medije. Radim paralelno, na snimcima u studiju i nastupam uživo. Imam dosta dobrih glazbenika s kojima radim: Andreas Horn, Jakob Reinhardt, jedna violinčelistica i jedan klarinetist.”

Jasna Lovrinčević: “Kod vas je uvijek bio važan tekst. Na vašim koncertima publika jednako uživa i u poeziji kao i u glazbi. Je li tekst primaran i u novim pjesmama? Do sada ste pjesme izvodili na hrvatskom jeziku i na koncertima prevodili publici na njemački što je također uvijek bilo zanimljivo. Jesu li i nove pjesme pisane na hrvatskom jeziku?”

Marijana Vuko: “Riječi su uvijek važne i baš sam primijetila koliko želim svirati za publiku koja razumije jezik pjesama.

Imam osjećaj, kada pjevam netkom tko razumije jezik da se neka struja stvara između nas. Prijateljica iz Dalmacije koja je slušala moju novu pjesmu, skoro je plakala, nju je dirnula i melodija i tekst, a kada sam tu pjesmu Andreasu svirala, morala sam mu to nekako objasniti i tu sam doživjela upravo to: Hej, Marijana, došlo je vrijeme da svoje pjesme nosiš ljudima koji ih razumiju.

Radujem se opet svirati dolje (u Dalmaciji). Već sam jedanput svirala u Šibeniku, prije 16-17 godina. To je posve drugi doživljaj ako ne moraš ništa objašnjavati, već pjesma sama dolazi publici. Stvarno se radujem ovoj turneji. To je i motivacija za ovu turneju. Hoću vidjeti i kako publika u Hrvatskoj reagira na naš novi program pa da vidim hoću li uložiti još više vremena u tom smislu. Imam plan glazbu i koncerte više integrirati u svoj život. Imam osjećaj da je upravo sada vrijeme za to i da je to sada na redu.”

“Osjećam malu misiju”

Jasna Lovrinčević: “Ta inspiracija i kreativnost je u Vama. Umjetnik ne može prestati stvarati, jedino ako to nije u njemu.”
Marijana Vuko: “Apsolutno! Također, želim svoju glazbu dijeliti s publikom. Meni ne fali pozornica. Stvaram već godinama te pjesme. Znam da meni pomažu, a i mojim prijateljima. Želim da one žive. Mogu zamisliti da ih dam i drugoj pjevačici, samo da žive, da preko njih drugima pomažem. Osjećam neku malu misiju.”

Jasna Lovrinčević: “Malu misiju? Možete li malo to pojasniti?”
Marijana Vuko: “Zvuči čudno, ali ja želim malo podržati cure i žene jer smo suviše kritične prema sebi. Imam jednu pjesmu sa stihom: “strah je stvorio tisuću dijelova gdje je zapravo jedan dragulj” Zapravo, mi uvijek kritički gledamo na sebe. Spremne smo se secirati na tisuću dijelova i kritički gledati na svaki dio, a mi smo jedan, cjeloviti, lijepi dragulj.”

Jasna Lovrinčević: “Odnosi li se ijedna pjesama na teško vrijeme koje ste nedavno prošli?”
Marijana Vuko: “Da, Svijeća u mraku, tu prerađujem to vrijeme. Stihovi su: Bit ću jaka za tebe, bit ću hrabra za dvoje, ako ovo preživim što mi tko može. Ti se nisi bojao, sve do kraja vjerovao da će dobro ostati, sad te čuvaju anđeli. Svijeća opet gori, u mraku…

To je pjesma zahvalna, a tema u refrenu je: Sretan put, ljubavi.

Ta pjesma me nosila kroz zimu. To je prva zima i Božić bez njega. Imala sam teško vrijeme ove zime.

Glazba mi je često u životu pomogla. Čudim se kako ljudi bez takvih kanala prežive. I sada, u ovo vrijeme kada smo bili izolirani i nismo mogli kontaktirati s drugima, ne znam kako bi bilo bez gitare i glazbe, ne znam kako bih zdrava ostala. To je stvarno veliki dar.”

Jasna Lovrinčevi: “Da, dobra glazba diže u više sfere, mijenja percepciju, otvara nešto novo…”

Marijana Vuko: “Tu su se otvarali prolazi. To je stvarno dar.”

“Ono što radim je autentično”

Na kraju razgovora Marijana Vuko je otkrila kako je u jednoj pjesmi (Vrijeme je da letiš), prvo napisala stih: Vrijeme je da ne misliš na druge, a kako joj se učinilo da zvuči asocijalno, promijenila je tekst u : Vrijeme je da ne čekaš na druge, što je zapravo odgovaralo onom što je željela reći.

Marijana Vuko: “Zvuči asocijalno, ali to je moj osjećaj; vrijeme je da ne čekaš na druge, da ne misliš što drugi misle o tebi. Što vrijeme više prolazi, oslobađam se tog osjećaja. Više ne čekam na druge. Nakon ovakvog iskustva, relacije se apsolutno mijenjaju. Ne mora biti sve perfektno. Uvijek sam se previše bojala. Ako se suočiš sa smrću, strah postaje nerealan. To me teško iskustvo naučilo puno toga.

Ja puno toga radim. Ljudi sviraju godinama, samo gitaru, naravno ja nikad neću biti kao oni. Tko kaže da sve mora biti perfektno? To što ja radim, je autentično.”

Marijana Vuko (intervju) diplomirala je pedagogiju, psihologiju i germanistiku. Trenutno je zaposlena na Berufschule kao nastavnica glazbe. Jedno vrijeme radila je kao docentica na Sveučilištu u Koelnu. Kao priznatu umjetnicu, Zaklada Yehudin Meuhin angažirala ju je za svoj program MUSE, za razvijanje kreativnosti kod djece i mladih. Dobitnica je Prve nagrade njemačke radiotelevizijske postaje WDR za najbolju, dječju rođendansku skladbu.

Marijana Vuko na koncertu u Koelnu 29.6.2020.