Za dane buduće naziv je upravo objavljene zbirke pjesama Malkice Dugeč što je i bio povod za razgovor s hrvatskom pjesnikinjom koja od 1972. godine živi u Stuttgartu u Njemačkoj. Zbirka je izdana u nakladi Tkanica d.o.o, u Zagrebu. Bilo mi je drago ponovno razgovarati s Malkicom Dugeč, s otvorenom i srdačnom sugovornicom, koja od 1984. intenzivno objavljuje svoju prozu i poeziju, sadržanu u preko trideset knjiga. Prve pjesme objavila je još kao gimnazijalka 1953. godine u Poletu i Studentskom listu. Zadnji put smo razgovarale prije godinu dana, neposredno nakon izlaska njene zbirke pjesama pod nazivom Krik iz magle. U novoizašloj zbirci nalaze se samo pjesme u prozi, nastale u različitim periodima, neke još 1984., 1987. 1990, 1991, 1996. 1997, 2001., 2010., 2018., ali većinom 2020. i 2021.

I ova zbirka pjesama potvrđuje pjesnikinju koja razmišlja, promatra, istražuje, suosjeća, upozorava, upućuje, poučava, u stihu odaje priznanje određenim osobama, moli a prije svega hrabri nadom, nikada je ne gubeći.

Jasna Lovrinčević: “Kako ste pravili izbor pjesama za zbirku Za dane buduće?”

Malkica Dugeč: “Ovdje su objavljene samo pjesme u prozi. Mnoge pjesme nisu do sada bile objavljene a kako mi se njihov sadržaj svidio, mislila sam da bi trebale ući u zbirku.

Sve svoje zbirke pjesme ja sam sama dala tiskati. Nisam financijski bila u stanju sve pjesme pravodobno izdati kao zbirke. Imala bih namjeru izdati i knjigu soneta. Ja sam najprije izdala lirske pjesme pa domoljubne, pjesme o hrvatskom jeziku a sada pjesme u prozi. Imam puno napisanih pjesama, one trebaju ići u javnost. Kažu da se moje knjige pjesama uspješno prodaju.

Inače od 1992. svoje pjesme redovno objavljujem u časopisu Marulić, prošle godine 2021. tamo je objavljeno osam mojih pjesama. Svaki tjedan šaljem svoje pjesme u Hrvatski fokus. U časopisu Jezik, gospođa, profesorica Sandra Ham po svom izboru objavljuje moje pjesme na temu hrvatskog jezika. Ranije sam objavljivala u Hrvatskom slovu, ali više ne, ali zato se hrvatski časopisi Motrišta i Osvit u Bosni i Hercegovini mogu pohvaliti objavom mnogih mojih pjesama.”

Jasna Lovrinčević: “Naziv zbirke Za dane buduće je i naziv istoimene pjesme, nastale 2021. godine, tiskane i na koricama knjige u kojoj kao da je sažet Vaš pjesnički rad?”

Malkica Dugeč: “Naslov knjige Za dane buduće napisan je na moj rođendan. To se može vidjeti i po datumu ispod istoimene pjesme. Htjela bih da nešto ostane za buduće dane kada mene više ne bude.

Ja ću uvijek pisati ono što ja osjećam, što je Bogom dano i pjesnički prihvatljivo dotjerano.”

Jasna Lovrinčević: “Nekoliko Vaših pjesama govori o nastajanju stihova pa i sama pjesma naslovnica a pjesma Izlazak iz noći posebno slikovito izražava potrebu stvaranja. Možete li malo reći kako nastaju vaše pjesme?”

Malkica Dugeč: “Ja skoro svaki dan napišem po jednu pjesmu. To je neki poticaj, neka moja duševna potreba. Pjesnici moraju pisati jer su dušom za to vezani, to je diktat uma i srca. Moje pjesme obično nastaju u noći. Dogodi mi se da sanjam, da u snu sastavim pjesmu koja je kompletno rimovana, onda ustanem, pomolim se dragom Bogu i zapišem je, ali to se ne događa često. Kada shvatim da pjesma ima rimu, ritam ili da neku glazbu daje od sebe, zapišem je direktno u kompjuter. Ritam pjesme postižem i već samim redoslijedom riječi pa i nedostatak rime ne bi mogao naškoditi. Ako moja pjesma nema rime i ritma kao da nema srca. To je isto kao da čovjek nema srca jer taj ritam pjesmi daje sve. Ritam je tu da čitatelja privuče. Ima jedna moja pjesmao koja govori o tome, ali ne znam je napamet. Ne znam sve svoje pjesme napamet, ali svoju prvu pjesmu Rekao bi netko znam.”

Citirajući pjesmu Rekao bi netko čiji zadnji stihovi glase “lutajući po svijetu napušten i sam”, Malkica Dugeč je rekla: “I ta me sudbina i dočekala. Ta je pjesma nastala kada sam imala17. godina. Ja sam onda bila maturantica.”

Jasna Lovrinčević: “U najnovijoj zbirci pjesama nalazi se i pjesma Ispovijest moga Bože, u spomen Vašem suprugu. Jesu li te riječi sadržane u nekom pismu?”

Malkica Dugeč: “Ja sam samo u snu zamislila što bi on rekao. Mi smo tako vezani bili da nismo trebali puno reći jedno drugom. On bi sada tako govorio da je živ. Bio je suzdržan ali ispoljavao je ljubav prema meni. Ta ljubav znala je biti iznenadna, ali djelotvorna.”

Jasna Lovrinčević: “U vašim se pjesmama često spominje jorgovan kao u pjesmama Krik i Sretan dan (Slobodna misao) i u pjesmi Travanj 2020. godine (Kriki u magli) a u najnovijoj zbirci pišete o orhidejama: Orhideje za tuge utjehu i u pjesmi Otkada svijet posta. Ima li jorgovan neko simbolično značenje i možete li malo više reći zašto orhideje?”

Malkica Dugeč: “Orhideje mi je netko donio na dar. Zaljubila sam se nekako u njih. Promatrala sam ih kako se suše dok sam ih ja zalijevala; jedan cvijet padne, drugi ostane.

Počela sam ih promatrati kao živa bića. Napisala sam i jednu pjesmu (Otkada svijet posta) o cvijetu koji je propupao iako je pao na zemlju. Ja sam ga stavila u vodu i on je procvjetao i oživio. Orhideje su lijepo cvijeće.

A moj suprug Božo volio je jorgovan, uvijek mi je na dar donosio bijeli, tamno-plavi ili ljubičasti. Jorgovan je bio njegov cvijet i to je cvijet koji me podsjeća na Božu. Ja sam voljela đurđice, to je mali, lijepi, bijeli cvijet. Zašto sam ih zavoljela? Zavoljela sam ih dok sam još studentica bila. Ja i moj pokojni muž smo studirali istu grupu predmeta na fakultetu i često smo znali zajedno poći na kavu u Kavanu Korzo gdje je uvijek dolazila jedna žena i prodavala cvijeće. Među tim cvijećem bili su i snopići đurđica. Božo ih je uvijek meni kupovao. Jorgovan je bio njegov cvijet.”

Jasna Lovrinčević: “Pjesma Otkrivene pjesnikinje, nastala u srpnju 2020. uklapa se u današnji trend promoviranja kako pjesništva tako i ostalih umjetnosti autorica koje su bile i uglavnom i ostale nepoznate. Vi ste nasuprot njima afirmirana pjesnikinja s preko trideset izdanih knjiga i dobitnica niza nagrada, Vaše pjesme se traže i čitaju i o Vama se piše. Što Vas je inspiriralo da napišete ovu pjesmu?”

Malkica Dugeč: “Razmišljala sam kako sam izdala dvije knjige za djecu, a to mnogi ne znaju. Jedna zbirka pjesama za djecu zove se I cvijet može zaplakati iz 2009. godine i druga iz 2014. Početak rasta u ljude.”

Jasna Lovrinčević: “U prošlom razgovoru spomenuli smo i Vaše dječje pjesme objavljene u časopisu Cvitak- List za sretno djetinjstvo, izdavan u Međugorju gdje ste objavljivali od 2003. do 2010. Također je i autor Branko Pilaš vaše dječje pjesme 2010. uvrstio u svoj Izbor hrvatskog pjesništva za djecu. Dječje pjesme ne zastarjevaju, svaki čovjek prolazi tu dob. Zašto mislite da se ne zna za Vaše dječje pjesme?”

Malkica Dugeč: “Mislim da moje dječje pjesme nisu naišle na odjek. Nisam mogla organizirati promociju svojih knjiga u Hrvatskoj jer sam živjela u Stuttgartu, a u Stuttgartu nije bilo nekog književnog društva gdje bi to bilo prikladno održati. Održana je samo jedna promocija jedne moje knjige i to zbirke pjesama Poticaj buđenju za koju je pogovor napisao književnik Tomislav Marijan Bilosnić. Knjigu je izdala Mala knjižnica Društva hrvatskih knjižvnika u Zagrebu 2016. godine i u Društvu hrvatskih književnika se održala i promocija.”

Jasna Lovrinčević: “I u zbirku Za dane buduće uvrstili ste pjesme o aktualnoj temi pandemije slično kao i u Kriku iz magle. Posebno je upečatljiva pjesma Napad korone i na hrvatski jezik. Pojedine pjesme kao Između svjetla i mraka ne spominju eksplicitno koronu ali na neki način reflektiraju pojave vezane za koronu što će možda neki čitatelji prepoznati.”

Malkica Dugeč: “Da tu se radi o kritici društva. Zna se u koje vrijeme su pjesme napisane i zna se kakva je tada atmosfera vladala pa se može domisliti, lako je pogoditi o čemu pišem. Pokušala sam se ne oslanjati na politiku i tuđa mišljenja nego nešto svoje originalno napisati.”