Gabrijela Iva Polic, mlada slikarica iz Sydneya, upravo je pripremala slike za izložbu pod nazivom Sydney Who, koja se održava od prvog svibnja do desetog lipnja 2014. godine, u The Hughes Gallery, in Surry Hills, u Sydneyu, kada je odgovarala na moja pitanja o svojoj umjetnosti, inspiraciji i traganju za vlastitim izražajem.

Gabrijela je završila College of Fine Arts, u Sydney, krajem 2013. i odmah je pozvana na sudjelovanje na ovu, njenu prvu izložbu.

 

 

Jasna Lovrinčević: “Što za Vas znači sudjelovanje na ovoj izložbi?”
Gabrijela Iva Polic: “Za mene je ova izložba vrlo važna zbog važnosti galerije u kojoj izlažem. The Hughes Gallery trenutno predstavlja jako priznate australske umjetnike, a poznato je kako je pomogla, danas poznatim umjetnicima, da otpočnu svoju umjetničku karijeru i postanu internacionalno poznati. Sretna sam što me galerija tako visoke reputacije priznala u ranom stadiju moje karijere.”

Jasna Lovrinčević: “Kada ste otkrili Vaš slikarski talent i kako?”
Gabrijela Iva Polic: “Ja sam uvijek kreirala različite stvari još kao dijete, i uvijek sam voljela koristiti ruke. Ali moram priznati kad sam ušla u umjetničku školu, nisam poznavala slikarske vještine. Borila sam se sa slikarskim tehnikama u umjetničkoj školi, i nisam bila zadovoljna mojim nedostatkom tehničkog znanja, tako da sam istraživala alternativne medije koji su mogli pokriti moj nedostatak znanja, kao kolaže i šivanje.Uvijek sam nastojala praviti nešto lijepo, nešto na što ću biti ponosna, nemorajući slikati. Prošle godine, 2013., bila je moja završna godina na fakultetu i bilo mi je dosta te činjenice, da sam pohađala umjetničku školu kako bih naučila slikati, a nastavnici me nisu to naučuli. Znala sam da imam želju i sposobnost da dobro slikam ako se potrudim, ali na suvremenim umjetničkim školama u Australiji rijetko se predaju tradicionalne slikarske tehnike, pošto se forsira da umjetnici prošire svoja razmišljanja i kreiraju nove, uzbudljive stvari. Veliki dio vremena udaljavaju nas od slikanja uvodeći nas u nove medije, kao što su video umjetnost, fotografija, kiparstvo, instalacije itd.

Pošto nisam proširila svoje znanje ovladavanja slikarskim tehnikama, tražila sam mentora koji bi me naučio tehnikama koje sam željela. Njeno ime je Marisa Purcell, ona je priznata i dokazana australska umjetnica. Već prvi sat učenja moje znanje je značajno poraslo. Bila sam u studiju svaki dan od 7:30 – 16:00 sati, prakticirajući i experimentirajući. Bila sam jedina u školi koja je to radila, bila sam prva ujutro i ponekad zadnja koja je odlazila. Uspjela sam doći do stupnja gdje sam sada, ali još uvijek imam puno za učiti.”

Jasna Lovrinčević: “Gdje pronalazite inspiraciju? Vaši radovi obiliju prekrasnim oblicima i bojama. Neki od njih podsjećaju na morska bića i stanice živih bića. Što to znači; život kao inspiracija, ili stvaranje života kao inspiracija, ili Božje stvaranje kao vječna ljepota…”
Gabrijela Iva Polic: ” Vi ste u pravu, kada vidite stvorenja i stanice u mom slikarstvu. Često ova stvorenja u mom slikarstvu imaju relacije i povezane su jedni s drugima; hrane se i rastu hraneći jedni druge. U prirodi, odnosi ovih različitih vrsta naziva se mutualizam. Ovdje jedno biće, /životinja/ biljka pomaže drugom da preživi, štiteći ga i dajući mu hranjive sastojke. Ja koristim ova stvorenja i scene u prirodi kao metaforu za prikaz naših odnosa, kao ljudskih bića. Bez naših dragi prijatelja i obitelji, naš život bio bi tmuran, dosadan i neosjetljiv. Oni nam pružaju radost, smisao, podršku, i emocionalnu jakost.

To je sve o čemu se radi, o povezanosti i suodnosima. Bez njih mi ne bismo imali ništa, i naš duh bio bi neosjetan za sve što nas okružuje, mračan i tup.

Kroz život srećemo puno ljudi. Provodeći vrijeme s prijateljima, i kroz različite odnose, mi ponekad, neznajući, učimo od njih, preuzimamo njihove interese, način mišljenja i govora, i tako se razvijamo kao osobe. Kroz sve ove odnose mi se rascvjetavamo u osobe, takve kakve jesmo, slično kao što cvijeće i pčele funkcioniraju. Moje zadnje djelo bilo je inspirirano fotografskim radom Andresa Miguela, posebno fotografijom nazvanom “Woodland Magic”. To je fotografija s dvije gljive, u prekrasnoj šumi. Otkrila sam kako gljive izmjenjuju minerale i hranjive tvari s okolnim drvećem. Ta fotografija me navela na razmišljanje o našim odnosima kao humanim bićima; kako mi dajemo hranjive tvari jedni drugima u formi ljubavi, kroz naše prijeteljske i obiteljske odnose.

Uvijek mislim na riječi od C.S. Lewis koji je jedanput izjavio: “Naša prijateljstva daju nam vrijednosti kako bismo mogli preživjeti.” Ideja ovih odnosa, koji imaju bitnu suštinsku vrijednost u našim životima, jest razlog zašto ja obožavam neke slike s uzorcima stanica živih bića, koje na mojim slikama mogu izgledati kao perle, ili grozd od dijamanata, ogrlice, ili dragulji. Moj rad je duboko osoban i većina mojih slika i kompozicija dolaze iz moje vlastite imaginacije, intuicije i emocija. Ja sam tek nedavno (prošli tjedan) počela gledati znanstvene botaničke ilustracije tako da mogu nastaviti i proširiti opus svog rada.”

Jasna Lovrinčević: ” Jedanput ste spomenuli ljubav kao inspiraciju: možete li nešto reći o tome. Gdje se ona reflektira; u izboru boja, u izboru motiva, ili u nečem drugom?”

Gabrijela Iva Polic: “Moji profesori su mi uvijek govoril: “slikaj ono što je važno za tebe”. Mnogi mladi i suvremeni umjetnici stvaraju umjetnost o politici i o stvarima koje su pogrešne u ovom svijetu. Ja nisam obuzeta politikom, nisam nikad bila zainteresirana za politiku. Ja sam zainteresirana za stvari koje me čine radosnom i za stvari koje me dovode do očajanja i beznađa. Iako su radost i tuga različiti, često ova jaka osjećanja proizlaze iz ljubavi. Ljubav nas može učiniti sretnim, ili ožalostiti. Kroz slikanje, pokušavam razumijeti ljubav i njeno djelovanje na mene. Kada nešto slikam, ponekad se prisjećam teškog razdoblja svog života i tada upadam u te emocije. Mislim o ljudima koji su bili sa mnom, kako su me štitili i brinuli o meni. Ja razmišljam o ljubavi koju nosim u srcu za moje najdraže i pokušavam sve to staviti u svoj rad. Kao što sam prije spomenula, ta je ljubav u odnosima koji nam pomažu rasti. Mislim kako se to može vidjeti u bojama i kompoziciji. Kako elementi na slici zajedno rade i govore jedan s drugim.”

Jasna Lovrinčević: ” Što mislite, je li teško za mlade umjetnike biti originalan, naći svoj vlastiti izraz?”
Gabrijela Iva Polic: “Kao prvo teško je razviti svoj vlastiti jezik kao umjetnik. Ali, mislim da to s tiže s vremenom i ustrajnošću. Jedini način da se bude orginalan i da se razvije svoj vlastiti stil, je raditi svaki, pojedinčni dan.”

Jasna Lovrinčević: “Koju slikarsku tehniku najviše volite koristiti”
Gabrijela Iva Polic: “Ponekad mogu sjediti i slikati točkicama cijeli dan, jer je to jako meditativno. Drugi put sam možda mnogo slobodnija sa širokim potezima. To jednostavno ovisi kako sam raspoložena taj dan.”

Jasna Lovrinčević: “Koji je Vaš omiljeni slikar? Ima li netko od slikara utjecaj na Vaš rad?”
Gabrijela Iva Polic: ” Del Kathryn Barton je od početka mog studija imala široki utjecaj na mene. Osjećaj povezanosti u njenom radu uvijek me privlači. Ross Bleckner je drugi umjetnik koji me također inspirirao.”

Gabrijela Iva Polic spomenula je i imena svojih učitelja kao Davida Eastwooda poznatog po slikanju interijera, Olivera Wattsa, teoretičara, i umjetnikla poznatog po portretima i Marisa Purcell poznatoj po abstraktnom slikanju.