Dr.sc. Katja Bakija – Sveučilišna profesorica, povjesničarka književnosti, urednica i književna kritičarka

Dr.sc. Katja Bakija (Fotograf: Dean Tošović)

“Kultura i umjetnost mogu biti čvrsti mostovi kojim se izgrađuje povjerenje i suradnja među narodima”, rekla je dr.sc. Katja Bakija u razgovoru kojeg smo vodile nakon otvorenja izložbe Svjetlost u Dubrovniku početkom rujna 2022. god. Dr. sc. Katja Bakija je i autorica teksta pod nazivom Svjetlost u katalogu ove izložbe a na njenom svečanom otvorenju održala je i prigodan govor te predstavila umjetnike izlagače.

Sveučilišna profesorica, povjesničarka književnosti, urednica i književna kritičarka dr.sc. Katja Bakija zaposlena je na Odjelu za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku, počasna je konzulica Republike Mađarske u Dubrovniku i već 25 godine glavna i odgovorna urednica kulturološkog časopisa Dubrovački horizonti. Kao znanstvenica posebno je zaslužna za osvjetljavanje i bolje upoznavanje dubrovačke književne baštine. Nositeljica je izuzetno vrijednih projekata na području kulture, posebno onih usmjerenih na poveznice hrvatske kulturne baštine s drugim europskim zemljama. Voditeljica je stručno-znanstvenih radionica i znanstvenih kolokvija te jezičnih tribina . Umjetnost je također njeno omiljeno područje i često sudjeluje kao govornik na otvorenjima izložbi likovnih umjetnika.

Jasna Lovrinčević: “Vi ste dugi niz godina proveli u inozemstvu kao diplomat i kao sveučilišni profesor hrvatskog jezika i književnosti. Gdje ste sve radili i u kojoj službi?”

Dr.sc. Katja Bakija: “Diplomirala sam, magistrirala i doktorirala na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u znanstvenom području humanističkih znanosti, znanstveno polje filologija, znanstvena grana teorija i povijest književnosti. Tijekom svog radnog vijeka predavala sam na više europskih sveučilišta – na Odsjeku za kroatistiku i slavistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Pečuhu u Mađarskoj, na Institutu za prevoditelje i tumače u Grazu u Austriji i na Filozofskom fakultetu Karlovog sveučilišta u Pragu. Dvije sam godine predavala u Zagrebu kao vanjski suradnik na Hrvatskim studijima na Odsjeku za kroatologiju. Veliki dio svog radnog vijeka provela sam u Mađarskoj gdje sam nakon mandata sveučilišne lektorice na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Pečuhu odradila diplomatski mandat kao konzulica za kulturu, znanost i obrazovanje u Generalnom konzulatu u Pečuhu. Bilo je to doista zahtjevan, ali i zanimljiv posao i vrijedno iskustvo. Upoznala sam mnoge zanimljive ljude, u velikom broju projekata surađivala s predstavnicima hrvatske manjine u Mađarskoj. Sad sam zaposlena na Sveučilištu u Dubrovniku kao izvanredna profesorica na Odjelu za komunikologiju, a predajem i na drugim sveučilišnim sastavnicama – Odjelu za restauraciju i preddiplomskom studiju Povijest Jadrana i Mediterana. Od 2014. imenovana sam počasnom konzulicom Republike Mađarske u Hrvatskoj za Dubrovačko-neretvansku županiju.

Jasna Lovrinčević: “Kao diplomatski predstavnik Hrvatske Republike u Pečuhu na koji način ste surađivali s tamošnjim Hrvatima obzirom na njihov veliki broj. Je li Generalni konzulat Republike Hrvatske u Pečuhu također na neki način promovirao hrvatsku kulturu u Mađarskoj?”

Dr.sc. Katja Bakija

Dr.sc. Katja Bakija: “Za vrijeme diplomatskog mandata dobro sam upoznala život predstavnika hrvatske nacionalne manjine u Mađarskoj gdje žive Šokci, Podravci i Bunjevci. Za grad Pečuh, europsku prijestolnicu kulture za 2010. godinu može se reći da je središte hrvatskih aktivnosti jer u njemu djeluje nekoliko važnih hrvatskih manjinskih institucija s kojima sam kao djelatnica Generalnog konzulata surađivala u različitim projektima kojima se promovirala hrvatska kultura – književnost, glazba, likovna umjetnost, folklor. U Pečuhu su dio svog života i školovanja provela dva velika hrvatska književnika August Šenoa i Miroslav Krleža pa tako u Pečuhu djeluje Hrvatski kulturni klub August Šenoa i Hrvatski obrazovni centar Miroslav Krleža koji objedinjuje vrtić, osnovnu i srednju školu. U klubu August Šenoa organizirane su brojne izložbe i koncerti hrvatskih umjetnika, promovirana su književna djela autora iz matice, a predstavljano je i stvaralaštvo Hrvata koji žive u Mađarskoj. U centru Miroslav Krleža dio nastave odvija se na hrvatskom jeziku i također su organizirane brojne manifestacije kojima se poticalo stvaralaštvo na materinjem jeziku, upoznavalo učenike, a i širu zajednicu s hrvatskim recentnim umjetnicima, održavala su se predavanja posvećena povijesti hrvatskog jezika i općim kulturološkim temama. U Pečuhu je djelovao i Regionalni centar Hrvatskog radija i televizije koji je ostvariao svoj program na hrvatskom jeziku prateći život hrvatske zajednice u Mađarskoj.

Posebice sam kao Dubrovkinja poticala i podržavala suradnju Pečuha, europske prijestolnice kulture za 2010. godinu i grada Dubrovnika uz želju da što više umjetnika – glazbenika, slikara, glumaca, umjetničkih fotografa, folklorista iz obje države upozna gradove Pečuh i Dubrovnik. Surađivala sam s voditeljima projekta Europske prijestolnice kulture na realizaciji više znanstvenih i kulturnih projekata. Tako je tijekom tog razdoblja u Pečuhu gostovalo Kazalište Marina Držića, Studentski teatar Lero, organizirala se izložba akademske slikarice Ivane Jovanović Trostmann, izložba fotografa Gorana Vranića posvećena Dubrovniku, koncert Dubrovačkog klavirskog tria, a održano je i više predavanja posvećenih hrvatskoj i dubrovačkoj književnoj i kulturnoj baštini.Tijekom tih mojih mađarskih godina živeći i radeći u Pečuhu upoznala sam mnoge drage ljude i stekla dobre i pouzdane prijatelje i suradnike s kojima sam nastavila suradnju i razmjenu iskustava. Tako da doista nije kurtoazija kad kažem da je dio mog srca ostao u Mađarskoj.”

Jasna Lovrinčević: “U Pečuhu je otvoreno i djeluje Hrvatsko kazalište. Možete li nešto više reći kako je došlo do osnivanja tog kazališta, odnosno zašto je tako nazvano, kakav ima program i izvodi li se program na hrvatskom jeziku? Jeste li možda surađivali s Hrvatskim kazalištem u Pečuhu?”

Dr.sc. Katja Bakija: “Tijekom svog života u Mađarskoj i u Pečuhu kao jezični savjetnik i dramaturg sudjelovala sam u više projekata Hrvatskog kazališta koje je od osnutka imalo bogatu i plodnu suradnju s kazalištima iz Hrvatske: iz Osijeka, Zagreba, Virovitice, Vinkovaca, Zadra i Dubrovnika.

Hrvatsko kazalište jedno je od najznačajnijih hrvatskih institucija u Mađarskoj
i uz kazalište u Mostaru jedino je nacionalno kazalište izvan matice. Službeni početak postojanja ovog malog kazališta koje djeluje u srcu Pečuha, u zgradi malih dimenzija, predodređenoj za komorne predstave, dogodio se 8. svibnja 1992. g. u Budimpešti, u Varszinhazu, kazalištu u budimskoj tvrđavi na svečanoj premijeri Hamleta u Mrduši Donjoj Iva Brešana kad je objavljeno da je uz potrebnu podršku grada Pečuha i nadležnog mađarskog ministarstva utemeljeno Hrvatsko kazalište kao odjel u Malom kazalištu. Redatelj ove predstave bio je László Bagossy, a koreograf Antun Vidaković, a sudjelovali su pečuški i osječki glumci.

Ipak svoje prve korake institucija Hrvatskog kazališta vezuje, ne slučajno, uz sad već povijesnu predstavu Krležinog Kraljeva čija je premijera održana 27. srpnja 1990. g. na otvorenoj pozornici u ulici Kaptalan u povijesnom središtu Pečuha. I tako je Miroslav Krleža, velikan hrvatske i europske književnosti, kojem će se ovo kazalište u svojim repertoarnim odrednicama ponovo vraćati, teatarski snažno obilježio njegovo osnivanje. U toj velikoj predstavi na hrvatskom i mađarskom jeziku sudjelovalo je 140 glumaca i plesača, a ostvarena je u suradnji s glumcima iz Osijeka. Potom su se na pečuškoj sceni nizala uprizorenja suvremenih hrvatskih autora: Matišića, Gavrana, Jelačića Bužimskog, trojca Mujičić-Škare-Senker, osječkih autora Cvenića i Spišića, domaćih pučkih pisaca Karagića i Jakočevića i suvremenih svjetskih klasika Čehova, Kishona, i Mrožeka.

Svojim repertoarom Hrvatsko kazalište u Pečuhu sretno spaja tradiciju i suvremenost, ukazuje tako na podjednaku važnost njegovanja nacionalnih i baštinskih vrijednosti i uklapanja u suvremenu teatarsku maticu. Izborom premijernih naslova, gostovanja i suradnika, od početaka do danas, Hrvatsko kazalište svjedoči o sustavnoj brizi za hrvatsku književnost i kulturu, za tradiciju i baštinu svih Hrvata koji žive u Mađarskoj te je tako postalo rasadište hrvatske riječi koja tamošnje Hrvate veže uz njihove korijene, a istovremeno je i živi teatarski most koji ih povezuje s njihovom drugom domovinom. ”

Jasna Lovrinčević: “Kao sveučilišni nastavnik /lektor za hrvatski jezik i književnost predavali ste na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Pečuhu, u Pragu na Karlovom sveučilištu i u Austriji u Grazu na Institutu za teoretsku i primijenjenu znanost o prevođenje. Možete li nešto reći o svom radu i iskustvu na tim sveučilištima i o tome kakav je položaj kroatistike na sveučilištima u Europi?”

Dr.sc. Katja Bakija: “Za vrijeme svojih mandata uvijek sam uz redovnu nastavu kroz izvannastavne aktivnosti kao promocije, književne susrete i tribine, video projekcije i filmske večeri studentima nastojala posredovati spoznaje o zemlji čiji su jezik odlučili studirati i tako nastojala pomoći u razvijanju kulturnih veza i prijateljstva između Hrvatske i zemalja na čijim sam sveučilištima tada radila. Ostvarivala sam to kroz književne susrete s hrvatskim autorima, pozivala recentne hrvatske umjetnike, organizirala za studente uz potporu Ministarstva znanosti i Ministarstva kulture Republike Hrvatske terensku nastavu i studijska putovanja u Hrvatsku. Budući da pripadamo malom jeziku sve studente koji su odlučili učiti i studirati hrvatski jezik i bolje upoznati hrvatsku kulturu doživljavali smo kao buduće promicatelja Hrvatske, njene kulture i jezika u svojim zemljama .

Nažalost mali broj studenta na humanističkim studijima danas je nešto s čim se suočavaju brojna sveučilišta i u Hrvatskoj i u Europi. Svakako status kroatistike na europskim sveučilištima se razlikuje, negdje postoji studij kroatistike, a na nekim sveučilištima se hrvatski jezik i književnost studira u okviru lektorata. Sveučilište u Pečuhu je među prvima u Europi, uz Sveučilište u Švedskoj, utemeljilo kroatistiku, a hrvatski jezik i književnost može se studirati u Mađarskoj i na Sveučilištu u Budimpešti, Baji i Sombatelu. Dugi niz godina i zbog pripadnika nacionalne manjine u Mađarskoj imali smo dobro organizirane studije kroatistike, a hoće li i koliko uspješno svladati aktualne probleme s trenutno malim brojem studenata, pokazat će vrijeme.

U Pragu je djelovao lektorat hrvatskog jezika u okviru slavističkih studija, a na Institutu u Grazu također je djelovao lektorat hrvatskog jezika. Valja spomenuti da se obzirom na usmjerenost Instituta u Grazu veća pozornost pridavala jeziku, jezičnim vježbama, primjeni jezika u praksi, inzistiralo se na interaktivnoj nastavi i poticala su se studijska putovanja i stipendije za odlaske u Hrvatsku. Dakako postojali su i kolegiji na kojima se predavala hrvatska književnost.

Moram priznati da me iznimno veseli kad se poslije toliko vremena sretnem sa svojim studentima koji su danas asistenti i profesori na katedrama i lektoratima hrvatskog jezika, prevoditelji hrvatskih pisaca na svoje jezike ili diplomatski predstavnici svojih zemalja u Hrvatskoj.

Jasna Lovrinčević: “Imenovani ste počasnom konzulicom Republike Mađarske u Dubrovniku. Možete li nam reći kako je došlo do Vašeg imenovanja i o Vašoj ulozi počasne konzulice?”

Dr.sc. Katja Bakija: “Moje veze s Mađarskom dugotrajne su i postojanje te sam stoga bila neizmjerno sretna i počašćena kad se 10. srpnja 2014. u Dubrovniku otvorio Konzulat Mađarske u Republici Hrvatskoj, Dubrovnik i kad sam imenovana počasnom konzulicom. Počasni konzuli imenuju se uz privolu obiju država i djeluju kao „diplomati iz sjene“, a njihova prava regulirana su Bečkom konvencijom o konzularnim odnosima.

Mnoge zemlje, a posebice naši susjedi zbog što boljih diplomatskih odnosa, otvaraju svoje konzulate u Hrvatskoj i Dubrovniku koji ima dugu tradiciju institucije počasnih konzulata. Tako je i Mađarska putem svog opunomoćenog veleposlanika u Hrvatskoj izrazila želju i zatražila mogućnost da ima svoje konzularno predstavništvo u Dubrovniku. Od prijedloga do izbora predstoji dugi proces u kojem je moja kandidatura prošla kroz sva ministarstva mađarske vlade koja imenuje počasnog konzula što je trajalo malo više od godinu dana. Dakako, kao i svaki kandidat, da bih počela obnašati svoju dužnost trebala sam dobiti potpisano dopuštenje aktualnog hrvatskog predsjednika i praktično od tada uz privolu obiju država počinje moj mandat počasne konzulice koja ima ograničeni diplomatski imunitet i čija su prava i obveze regulirane Bečkom konvencijom o konzularnim odnosima.

Veliki dio svog radnog vijeka provela sam u Mađarskoj, prvo pet godina u dva mandata kao sveučilišna nastavnica, a potom četiri godine kao diplomat i tijekom tih mojih mađarskih godina živeći i radeći u Pečuhu upoznala sam mnoge drage ljude i stekla dobre i pouzdane prijatelje i suradnike s kojima sam nastavila suradnju i razmjenu iskustava. Sve to razlog je što mi je ponuđeno da budem počasna mađarska konzulica u Dubrovniku i iskreno mogu reći kako tu dužnost obavljam s velikim zadovoljstvom.

Temeljna moja želja i orijentacija bila je i ostala da u svom djelovanju kao počasna konzulica, uz naravno pomoć svim mađarskim državljanima koji borave na području Dubrovačko-neretvanske županije, pokušavam doprinositi razvijanju i unaprjeđenju kulturnih veza i prijateljstva između Mađarske i Hrvatske. Kultura i umjetnost mogu biti čvrsti mostovi kojim se izgrađuje povjerenje i suradnja među narodima.”

Jasna Lovrinčević: “Možete li nam nešto reći o projektima koje ste realizirali kao počasna konzulica?”

Dr.sc. Katja Bakija: “U suradnji sa Sveučilištem u Dubrovniku uz potporu Veleposlanstva Mađarske u Zagrebu i Mađarskog kulturnog instita organizirala sam Dane mađarske kulture u Dubrovniku 2015. i 2017. godine kad su se u Dubrovniku predstavili suvremeni mađarski pisci, pjesnici i slikari. Organizirali smo i predstavljanje prijevoda suvremenih mađarskih pjesnika na hrvatski jezik. Koncem protekle godine u Kazalištu Marina Držića uz projekciju Afrodite (1918.), najstarijeg sačuvanog igranog filma snimljenog u Hrvatskoj, mađarskog redatelja Alfréda Deésyja predstavili smo publikaciju hrvatskog dramaturga Hrvoja Ivankovića Počelo je con un ballo all’ungherese – O najstarijim igranim filmovima snimanim u Dubrovniku i okolici, a riječ je mađarskim filmovima koji su i dio hrvatske filmske povijesti. U travnju ove godine uz veliku pozornost medija isti događaj održan je u Zagrebu u Mađarskom kulturnom centru – Institutu Liszt.

Mađarski konzulat u Dubrovniku sudjelovao je u suradnji s Europskim domom Dubrovnik, u okviru aktivnosti njihovog informacijskog centra Europe Direct Dubrovnik u obilježavanju Europskog dana jezika 2014., 2015. i 2016.. Vijeće Europe pokrenulo je obilježavanje Europskog dana jezika 2001. godine s ciljem poticanja višejezičnosti i višekulturalnosti u Europi. Kroz različita događanja građanima se željela skrenuti pozornost na važnost učenja stranih jezika, u svakoj životnoj dobi, kroz formalno i neformalno obrazovanje, a u svrhu što boljeg međukulturnog razumijevanja. Zabavno-edukativni program u samom središtu grada, ispred crkve svetoga Vlaha ostvarivao se uz sudjelovanje vrtićke djece, učenika dubrovačkih osnovnih i srednjih škola te studenata Sveučilišta u Dubrovniku i brojnih stranih studenata. Mladi mobilni knjižničari Europskog doma Dubrovnik prodavali su rabljene knjige na stranim jezicima, a govorili su se stihovi i proza na različitim jezicima.
Vjerujem da ću i dalje biti u prilici svojim djelovanjem kao počasna mađarska konzulica doprinositi u ostvarivanju programa kulturne suradnje mađarskih i hrvatskih umjetnika i razvijanju tradicionalno dobrih odnosa između dviju zemalja i dvaju naroda.”

Jasna Lovrinčević: “Kao glavna i odgovorna urednica od 1997. g. priredili ste za tisak dvadesetak izdanja časopisa Dubrovački horizonti kojeg je nakladnik Društvo Dubrovčana i prijatelja dubrovačke starine u Zagrebu koje je prošle godine obilježilo 50 godina postojanja.”

Dr.sc. Katja Bakija

Dr.sc. Katja Bakija: “Dubrovački horizonti dugogodišnja su periodička publikacija koja je tematski, koncepcijski i sadržajno usmjerena na Dubrovnik i sve segmente njegova života. Riječ je o časopisu koji izlazi jednom godišnje i svojom je programskom koncepcijom usmjeren na Dubrovnik i dubrovački život, njegovu prošlost i sadašnjost koju u objavljenim prilozima razmatra s različitih motrišta. Kroz duge godine izlaženja ovaj časopis uvijek je bio most između Dubrovčana koji žive u svom gradu i onih rasutih po svijetu. Stranice časopisa otvorene su za priznate stručnjake i znanstvenike, a posebice nas vesele prilozi mladih autora kojima je Dubrovnik u fokusu njihovih istraživanja.

Ponosna sam što sam sad već više od dvadeset i pet godina glavna i odgovorna urednica časopisa koji je snažna poveznica sa zavičajem. Horizonti su omiljeno štivo koje ima i svoju emotivnu vrijednost, ima svoje čitatelje izvan Dubrovnika i Hrvatske.”

Jasna Lovrinčević: “Vi ste magistrirali s temom Časopis “Dubrovnik cviet narodnog književstva (1849.- 1852.) i doktorirali na dubrovačkoj književnosti devetnaestog stoljeća s naslovom doktorskog rada Medo Pucić i njegovo djelovanje između književnosti i politike. Možete li više reći o ulozi dubrovačke književnosti i dubrovačkih književnika na stvaranje standardnog hrvatskog jezika? ”

Dr.sc. Katja Bakija: “Prilike u Dubrovniku početkom i sredinom 19. stoljeća ne možemo sagledavati izvan konteksta šire duhovne klime u Hrvatskoj i Europi. Vrijeme je to romantičarskih pokreta u europskim književnostima dok se u Zagrebu u zajednici s ostalim slavenskim narodima razvija ilirski narodni preporod. U Dubrovniku u tom razdoblju pratimo propadanje jedne male, ali moćne države u kojem se baštinici stare slave pokušavaju pronaći u novom vremenu i drukčijim povijesnim, političkim i društvenim okolnostima. Jezično je to razdoblje obilježeno trilingvizmom, pisalo se na talijanskom i latinskom jeziku, ali se postupno obnavljala i književnost na hrvatskom jeziku. Ipak je i u takvim okolnostima postojao krug književnika koji je svojim djelovanjem povezao dubrovačku književnost i tradiciju s preporodnim idejama. Pitanje pravopisa bilo je izvor brojnih prijepora i polemika što je usporavalo proces jezične i nacionalne integracije. U uvjetima prijeko potrebne standardizacije upravo je književni ugled Dubrovnika među ilircima otklonio i posljednje sumnje oko prihvaćanja štokavskog narječja, a djelo Ivana Gundulića bilo je uporište za dubrovačku orijentaciju ilirskih preporoditelja. Dubrovačka književnost i jezik kojim su pisali dubrovački književnici 17. stoljeća, a posebice već spomenuti Ivan Gundulić, postali su temelj hrvatskog standardnog jezika.

Jasna Lovrinčević
: “Zaposleni ste na Sveučilištu u Dubrovniku u znanstveno-nastavnom zvanju izvanredne profesorice?”

Dr.sc. Katja Bakija: “Tako je, na Sveučilištu u Dubrovniku primarno na Odjelu za komunikologiju i na Studiju za restauraciju i studiju Povijest Jadrana i Mediterana nositeljica sam i predavačica na kolegijima vezanim uz hrvatski jezik, jezičnu i pismenu kulturu, govorništvo, povijest novinarstva, dubrovački korpus hrvatske književnosti, a predajem i stranim studentima koji u okviru Erasmus programa mobilonsti ostvaruju svoj studijski boravak u Dubrovniku.

Područje mog znanstvenog interesa je povijest i teorija književnosti, a na znanstvenim skupovima u Hrvatskoj i inozemstvu uglavnom se bavim hrvatskom književnom kulturnom i društvenom poviješću i poviješću periodike te dubrovačkim kulturološkim i književnim temama.

Sudjelujem na hrvatskim (Zagreb, Rijeka, Dubrovnik, Osijek, Split, Zadar, Pula, Slavonski Brod, Hvar, Cres) i međunarodnim znanstvenim skupovima i kongresima (Budimpešta, Pečuh, Graz, Prag, Brno, Sombatel, Sarajevo, Subotica, Maribor, Skopje, Ohrid, Sofija, Milano ). Uz stručne i znanstvene radove u publikacijama, časopisima i zbornicima objavila sam knjigu (monografiju) o prvom književnom časopisu u Dubrovniku na hrvatskom jeziku (Knjiga o „Dubrovniku, Zagreb 2005.) te u suautorstvu s kolegicom Nikolinom Kuraica dvojezičnu monografiju Iz riznice hrvatske i europske književne i kulturne baštine/ Dal tesoro del patrimonio letterario. (Dubrovnik 2020.).”


Jasna Lovrinčević
: “Brojnim svojim aktivnostima sudjelujete u kulturnom životu grada, predavanja, izložbe, različiti projekti? ”

Dr.sc. Katja Bakija: “Izdvojila bih projekt i međunarodnu izložbu Iz riznice hrvatske i eutopske književne i kulturne baštine – Zbirka Pambianchi-Kramarić, uglednog talijanskog odvjetnika i bibliofila iz Milana Cristiana Pambianchia. Projekt je realiziran u organizaciji Grada Dubrovnika, Ustanove u kulturi Grada Dubrovnika Doma Marina Držića uz podršku Ministarstva kulture Republike Hrvatske uz suradnju s Bibliotecom Braidense iz Milana i Ministarstvom kulture Republike Italije.

Nakon velike izložbe u Dubrovniku, u prostoru Lazareta u Nacionalnoj biblioteci Braidense u Milanu prošle godine u srpnju otvorena je izložba Marino Darsa, Lo Shakespeare Croato: Dal tesoro del patrimonio letterario e culturale croato ed europeo odnosno “Marin Držić – hrvatski Shakespeare: iz riznice hrvatske i europske književne i kulturne baštine”.

Na izložbi smo predstavili stotinjak naslova iz povijesti hrvatske književnosti i kulture tiskanih u razdoblju od XVI. do XX. stoljeća, djela uglavnom dubrovačkih autora iz privatne zbirke Pambianchi-Kramarić te rijetke i vrijedne knjige iz bogatih knjižnih zbirki Braidense u kojoj su pohranjena iznimno vrijedna izdanja Držićevih djela, Tirena i Pjesni ljuvene – prvotisci i jedini sačuvani primjerci iz 1551. godine.. O zanimanju za izložbu dovoljno govori činjenica da je pratilo preko sto akreditiranih novinara.

Dr.sc. Katja Bakija (Vedran Levi)

U Mjesecu hrvatskog jezika u Čitaonici Narodne knjižnice Grad (22.02. – 17. 03. 2018.) osmislila sam i vodila četiri tribine na kojima se razgovaralo o modelu slojevitosti jezičnog identiteta čiju osnovicu čine vrednote, norme, kulturna i ideološka nadogradnja. Sa svojim gostima sam razgovarala o standardizaciji hrvatskog jezika, jeziku u medijima, hrvatskim govorima, jeziku u književnosti i kazalištu i o jeziku kao riznici sjećanja i temeljnom nositelju identiteta.

U suradnji sa Sveučilištem u Dubrovniku i Zakladom Caboga Stiftung organizirala sam znanstveni kolokvij Srednjoeuropski književni dijalozi kulture, jezici i književnosti u kontaktu u prostoru Ljetnikovca Bunić Kaboga u razdoblju od 13. do 16. travnja 2016. godine uz aktivno sudjelovanje studenata sveučilišnih sastavnica Odjela za komunikologiju i Odjela za restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku. Valorizirala se hrvatska, posebice dubrovačku književnost, s motrišta raznolikih kulturnih, društvenih, povijesnih i političkih utjecaja kojima je tijekom povijesti bila izložena, analizirali povijesni i književni procesi u multikulturalnim dodirima i prožimanjima uz sudjelovanje istaknutih hrvatskih i inozemnih sveučilišnih nastavnika, povjesničaa i teoretičari jezika i književnosti.

Bila sam i voditeljica 2018. stručno-znanstvene radionice Dubrovačka kulturna i književna baština u organizaciji Sveučilišta u Dubrovniku, Konzulata Republike Mađarske u Dubrovniku i uz potporu Zaklade Caboga Stiftung.

Održala sam više tematskih predavanja u suradnji s dubrovačkim kulturnim institucijama, sudjelovala u otvaranjima izložbi likovnih umjetnika kao i na brojnim predstavljanjima novih književnih izdanja.”

Comments are closed.

Impressum    Privacy Policy

© 2013 - 2020 uvihoruvremena.com. Alle Rechte vorbehalten.