Renomirana slikarica Ankica Karačić od 2002. sudjeluje na Međunarodnom umjetničkom festivalu u Seulu. O dojmovima i iskustvima iz Južne Koreje (Republika Koreja) kao i njenim nedavnim izlaganjima razgovarala sam s ovom izuzetnom umjetnicom i likovnom pedagoginjom krajem srpnja 2022. Razgovor je vođen povodom njenog skorog sudjelovanja na skupnoj izložbi u Dubrovniku, koja će se održati s prošlogodišnjim sudionicima 28. internacionalnog umjetničkog festivala u Seulu.

Međunarodni umjetnički festival u Seulu organizira Svjetska kulturna udruga umjetnika – WCAA ( World Culture Artists Association, Inc.) i 21C Međunarodnom udrugom kreativnih umjetnika – 21C ICAA (21C International Creative Artists Association) na čelu s koreanskom umjetnicom Bosuk Lee, predsjednicom 21C ICAA i predsjedateljicom WCAA. Festival obuhvaća slikarske i keramičke radove, grafike, skulpture i umjetničke instalacije.

Ankica Karačić je članica WCAA kao i ICAA. Organizatori ovog Međunarodnog umjetničkog festivala dodijelili su Ankici Karačić diplomu kojom su je imenovali direktoricom ICAA za Hrvatsku tako da ona može predlagati umjetnike iz Hrvatske koji će biti pozvani na izlaganje u organizaciji ICAA i WCAA. Do sada na njen prijedlog trinaest umjetnika iz Hrvatske dobilo je prvi poziv na izlaganje svojih radova u organizaciji ICAA i WCAA.

Kao član ICAA Ankica Karačić bila je pozvana i na izlaganje u Kinu 2011. na Prvo svjetsko umjetničko bienale (The First World Art Biennial) koje se održalo u koordinaciji s Međunarodnom udrugom kreativnih umjetnika -ICAA, kao i na izlaganje u Peru 2018. i u Iranu u organizaciji WCAA.

Ankica Karačić završila je Školu za primijenjenu umjetnost, Odsjek za tekstilni dizajn u Novom Sadu i Likovnu pedagošku akademiju u Novom Sadu. Nakon prisilnog odlaska iz Iloka u izbjegličkoj koloni 1991., dolaskom u Njemačku brzo se afirmirala kao slikarica te postala član Udruženja likovnih umjetnika Ruhrgebiet – BBK Ruhrgebiet ( Bundesverband Bildender Künstlerinnen und Künstler – Bezirksverband Ruhrgebiet e.V.).

BBK -Ruhrgebiet za sve svoje izložbe organizira natječaj na određenu temu a odabir izlagača vrši stručni ocjenjivački sud. Radovi Ankice Karačić do sada su najčešće bili izabrani.

Izlagala je samostalno preko četrdeset puta i više od sto puta skupno u Argentini, Austriji, Čileu, Bosni i Hercegovini, Francuskoj, Hrvatskoj, Iranu, Italiji, Južnoj Koreji, Kini, Mađarskoj, Peruu, Srbiji, Španjolskoj i Švicarskoj.

Jasna Lovrinčević: “Vaše prvo sudjelovanje na Međunarodnom umjetničkom festivalu u Seulu bilo je 2002. godine. Možete li malo više reći o okolnostima Vašeg prvog izlaganja u Seulu.”

Ankica Karačić: “Mene su pozvali iz Veleposlanstva Republike Koreje, koje je tada imalo sjedište u Bonnu. Poslali su mi pismo s pozivnicom za sudjelovanje na izložbi u Seulu koja se zvala Fine Art International Exchange Exhibition at the Seoul Art Center. Prijedlog za mene i za još tri umjetnika Veleposlanstvu je došao iz moje likovne udruge koja se tada zvala BBK Westfalen, a poslije je promijenila naziv i danas se zove BBK Ruhrgebiet. U to vrijeme ja sam izlagala svoj ciklus slika Mokro na mokro. Slike iz te serije izložila sam i u Seulu. Te godine organizator izložbe u Seulu bilo je Koreansko umjetničko udruženje za međunarodnu razmjenu (Korean Art International Exchange Association). Poslije je organizator bio ICAA i WCAA i sve pozive za izlaganja u Seulu dobijala sam od gospođe Bosuk Lee, predsjednice 21C ICAA i predsjedateljice WCAA. Također sam od ICAA dobila pozive za izlaganje u Kinu, Peruu i Iranu.”

Jasna Lovrinčević: “Kakvi su Vaši dojamovi iz Južne Koreje, što Vam znače sudjelovanja na Međunarodnom umjetničkom festivalu u Seulu?”

Ankica Karačić: “Prvi susret sa Seulom kao i taj dugački put zrakoplovom bio je lijep. Kada sam tamo došla vidjela sam da je to drugi svijet, drugi kontinent. Način ishrane, način odijevanja, sve je bilo drugo. U to vrijemene oni su bili ispred nas u nekim stvarima, danas su manje razlike. Ja sam se obogatila jer sam upoznala puno umjetnika iz cijelog svijeta. Moji osjećaju bili su predivni, to su krasni ljudi, uvijek nasmijani, puno sam naučila od njih, puno sam se motivirala za svoj daljnji rad.

Izlaganjem u Seulu, upoznala sam skoro cijelu Južnu Koreju. Posjetila sam također vulkanski otok Jeje, To je nešto fantastično, nevjerojatno, prekrasno.

Kada sam prvi put bila u Seulu za sudionike izložbe bio je organiziran izlet na planinski vrh, vidikovac s pogledom na Seul. Bila sam iznenađena vidjevši djecu s maskama na licu, sada u vrijeme korone za nas to nije neuobičajeno, ali tada mi je bilo čudno. Pitala sam zašto nose maske i rekli su zbog zagađenog zraka kako se djeca ne bi razboljela. Kada sam zadnji put putovala u Seul 2018. godine, nitko više nije nosio maske jer je zrak postao čist. Dvadeset godina intenzivno su radili na tome da pročiste zrak, sada im je zrak čist.

Također pri prvom posjetu moji umjetnici su me vodili po napuštenim mjestima po 100 kilometara udaljenim od Seula gdje su umjetnici otkupili bivše školske zgrade i uredili u njima svoja ateljea. Iz tih mjesta ljudi su otišli u gradove, a sada nakon dvadeset godina ti se ljudi iz Seula kao i iz drugih gradova vraćaju u svoja sela jer je život u Seulu postao preskup i ne mogu preživljeti u njemu. Sve se mijenja.

Upoznala sam se i s tradicionalnim koreanskim načinom pisanja, kaligrafijom, za što koriste deblje četkice, ali koje imaju tanki vrh. Bila sam na prezentaciji te tehnike i dobila sam na dar i kompletan pribor za kaligrafsko pisanje. Također sam se upoznala s njihovim tradicionalnim slikanjem akvarela i načinom kako ocjenjuju jedno takvo djelo.”

Jasna Lovrinčević: “Možete li malo reći o susretima s umjetnicima.”

Ankica Karačić: “Stekla sam jako lijepe kontakte s umjetnicima iz cijelog svijeta. Povezani smo preko drušrvenih mreža, stalno se čujemo, razmjenjujemo čestitke i šaljemo uzajamno svoje radove koji su u tijeku, tako smo uvijek skupa. S velikim umjetnicima iz raznih zemalja iz Južne Koreje, Rusije, sa Filipina, iz Kine, Japana, Mongolije, Taiwana, Libnona, Perua… obogatiš se u svakom pogledu, Obogatiš se i psihički i fizički.

Jasna Lovrinčević: “Je li Vas nešto na poseban način zadivilo ili iznenadilo, ili bilo novo za Vas?”

Ankica Karačić: “Zadivila me njihova disciplina. Ti umjetnici osim što su talentirani, izuzetno su vrijedni ljudi. Moj dojam je da su oni izuzetno kvalitetni, aktivni i vrijedni. U jednoj galeriji bio je izložen eksponat u veličini 4m s 5 m, rađeno u ulju., ali iznenadilo me na koji način je umjetnik riješio svoju temu s obzirom na dimenzije rada. Radio je na pločicama koje su numerirane i postavljane su prema broju.

Mnogi koreanski umjetnici, kao i kinesti i japanski rade u tradicionalnim tehnikama, njihove poznate akvarele, a suvremeni umjetnici rade više u ulju nego u akvarelu, a neki u akriliku. Idu više u apstrakciju kao i mi ovdje u Europi. Kao i naši umjetnici u Europi, svatko na svoj način rješava svoje djelo, svatko ima svoj način.

Predivni su, suvremeni i napredni. Umjetnost ide naprijed.”

Jasna Lovrinčević: “U zadnje dvije godine, u vrijeme korone i provođenja antipandemijskih mjera Vi ste nekoliko puta izlagali, uvijek kada je to bilo moguće s obzirom na te iste mjere.”

Ankica Karačić: “Prošle godine u Seulu kao i 2020. godine izložba Međunarodnog umjetničkog festivala održala se on-line. U ožujku sam zajedno s članovima WCAA sudjelovala i na Internacionalnoj online izložbi koja se održala pod nazivom Žena je priroda (Woman is Nature)

Početkom ove godine, u siječnju, u Subotici na izložbi udruge CroArt bila je izložena moja slika u ulju, Bunjevke, veličine 160 x100 cm. a koja je odabrana da bude postavljena u novoj zgradi Hrvatskog nacionalnog vijećua u Subotici.

Krajem siječnja izlagala sam na skupnoj izložbi udruge BBK – Ruhrgebiet u galeriji Big u Dortmundu koja se održala od 31.siječnja do 20. ožujka. Tema izložbe bila je Jetzt- Sada. Dvije moje slike u ulju bile su putem natječaja odabrane za tu izložbu. Sljedeće godine obilježit će se deset godina izlaganja udruge BBK- Ruhrgebiet u galeriji BIG u Dortmundu. U toj galeriji ja sam izlagala na skupnim izložbama 11 puta u deset godina s tim što sam 2014. i 2016. dva puta izlagala. S tih izložba imam jedanaest kataloga i ponosna sam na njih.

Moja zadnja ovogodišnja skupna izložba bila je u Dortmundu u srpnju, u nekadašnjem rudniku uglja Zeche Zollern koji danas čini dio Industrijskog muzeja Ruhrske oblasti – LWL i koji predstavlja dio rute Europske industrijske kulture. Izložba je bila tematska kao i sve ostale koje organizira BBK- Ruhrgebiet i radovi su ponovno bili odabrani preko natječaja. Za temu Kraftzentrum (Centar snage) priredila sam sliku pod nazivom Pokret (Bewegung).

U vrijeme korone poslije prvog općeg zatvaranja kao mjere zaštite od korone, održana je izložba udruge BBK-Ruhrgebiet od 6. rujna do 18.10.2020. pod nazivom Vani (Drausen). Radovi su bili odabrani natječajem. Svoj rad sam izradila kao triptih, ali slike su postavljene vertikalno, jedna iznad druge. Na prvoj slici sjedim zamišljena u zatvorenom prostoru. Na drugoj, srednjoj slici ustajem s poteškoćom poslije svega i izlazim, a na trećoj slici, glava mi je okrenuta prema gore, prema suncu, ja sam napolju. To se odnosi na sve nas, u smislu da smo prevazišli tu tešku situaciju i izašli van.

Također, 2021. godine sam zajedno sa suprugom Antom izlagala dječje radove u Zagrebu u okviru Likovnog natječaja za djecu koja pohađaju nastavu hrvatskog jezika u cijelom svijetu. Taj natječaj organiziramo i vodimo moj suprug i ja od 2000. godine.”

Jasna Lovrinčević: “Zanimljivo je kako ste neposredno prije prvog zatvaranja, u zadnji trenutak, održali izložbu u Zagrebu u prostorijama Hrvatske matice iseljenika nakon što ste 7. ožujka 2020. primili nagradu Utjecajne Hrvatske Žene za 2020. godinu koju dodjeljuje Croatian Women’s Network™/Mreže Hrvatskih Žena, sa sjedištem u Kanadi. Za tu izuzetnu nagradu bili ste odabrani zajedno s još 23 nagrađene žene među 140 nominiranih, iz 10 različitih država.”

Ankica Karačić: “Jako sam ponosna na tu nagradu. Bila sam počašćena, Upoznala sam dvadest žena iz cijelog svijeta, vodili smo lijepe razgovore i razmijenili iskustva. Drago mi je što sam i ja kao umjetnik našla svoje mjesto među nagrađenima, jer nisu samo umjetnici birani. Izabrane su žene iz područja tehnologije, medicine, novinarstva, arhitekture…Jako sam ponosna što sam bila s njima i da sam dobila to priznanje. U okviru dodjele te nagrade u Zagrebu imala sam izložbu s radovima iz ciklusa Moj životni put.”

Jasna Lovrinčević: “Ovo ljeto održat ćete izložbu na Šolti i sudjelovat ćete na skupnoj izložbi u Dubrovniku”

Ankica Karačić: “Hrvatska matica iseljenika pozvala je mene i mog supruga Antu Karačića da održimo izložbu i umjetničku radionicu na Šolti. Jako sam ponosna što sam pozvana na Šoltu. Radit ću nošnje sa Šolte u akvarelu.

U Dubrovniku ću izložiti portrete pod nazivom Naš život. To su portreti puni simbolike. Na tim radovima sam koristila jednu svoju novu tehniku. Ta lica svaki posjetitelj vidi na svoj način. To su portreti žena i muškaraca. Vidi se potištenost, dvoličnost, smirenost, zabrinutost… Svatko vidi drugu ekspresiju lica.”