Internacionalno priznata pijanistica Diana Brekalo za koju su britanski skladatelj Peter Fribbins i
Christopher Gunning napisali skladbe da ih ona premijerno izvede, Milko Kelemen povjeio praizvedbu svoje Sonate oubliée i Hubertus Schwinge snimanje svojih skladbi, ove godine je održala cijeli niz uspješnih koncerta pod nazivom Buntovne skladateljice II (Rebellischer Komponistinnen II),

Svoj prvi koncert Buntovne skladateljice s djelima kompozitorica održala je prošle godine 2024. u Liederhalle u Stuttgartu, tako da je svaku skladateljicu pojedinačno predstavila s kratkom biografijom i zanimljivim detaljima povezanim s njihovim djelovanjem, istaknuvši okolnosti u kojem su komponirale i koliko su bile prihvaćene. Izborom djela i briljantnom izvedbom kao i prikazom njihovih života u stilu najboljih govornika, napravila je spektakl i publiku podigla na noge koja joj je dugim pljeskom odala zahvalnost za izuzetan doživljaj. Taj isti program svirala je samo četiri dana kasnije u Londonu u dvorani Lancester.

Za ovogodišnje koncerte priredila je djela još osamnaest drugih kompozitorica iz različitih zemalja i različitih vremenskih razdoblja te je poduzela opsežna istraživanja o njima kako bi njihov rad i život na najbolji način približila publici. Odabrala je naziv koncerta Buntovne skladateljice II jer je većina njih djelovala.u vrijeme kada su u glazbi dominirala muška imena i usprkos takvoj atmosferi one nisu zatomile svoj talent i ustrajale su u skladanju. Broj dva (II) odnosi se na program s izborom novih skladateljica u odnosu na prošlogodišnji program.

Diana Brekalo je njihovu glazbu oživjela i učinila da ta glazba ponovno djeluje na publiku i stvara emocionalne dojmove kakve je možda izazivala prije pada u zaborav i tišinu zanemarenosti.

Uz koncerte, Diana Brekalo je u ožujku 2025. na Sveučilištu Würzburg održala i predavnje o
svom istraživanju pod nazivom Buntovne skladateljice.

Istog mjeseca održala je koncert u najvećem europskom kulturnom centru u Gasteigu u Münchenu i u Novom dvorcu (Neues Schloß) u Stuttgartu. Pored nekoliko koncerta pod istim naslovom u Stuttgartu, nastupila je i u Schweinfurtu u Gradskoj vječnici, u Bad Kissingenu na Židovskim kulturnim danima (Jüdische Kulturtage) i u studenom 2025., u dvorcu Nymphenburgu u Münchenu.

U Bad Kissingenu, u dvorani Rossini izvela je djela Fanny Mendelssohn, Henriette Bosmans, Felicitas Kuckuck. i Alme Mahler a u Mramornoj dvorani u Stuttgartu na programu je imala djela Fanny Mendelssohn, Lise Marie Meyer, Ruth Schönthal, Vally Weigl, Felicitas Kuckuck i Ursule Mamlok.

U Ludwigshafenu u Oppau na koncertu pod nazivom Ladies Night s orkestrom Lufonikern izvela je koncert u a.- molu od Clare Schumann a orkestar Lufonikern još je izveo i orkestralna djela dviju drugih skladateljica, Emilie Mayer i Louise Farrenc koja je u devetnaesstom stoljeću živjela u Parizu. Za dodatnu izvedbu Brekalo je odabrala Serenadu od Pauline Viardot-Garcia.

U dvorani Paul Gerhardt u Stuttgartu predstavila je Claru Schumann, Anne de Belleville, Melanie
Bonis, Lily Boulanger i Doru Pejačević, a u Dvorcu Nymphenburgu u Münchenu izvela je djela
Marie Rosa Coccia, Pauline Viardot- Garcia, Leokadiya Kashperova, Amy Beach, Alme Mahler, Henriette Bosmans, Felicitas Kukuck i Elise Colognato.

Koncert sa skladateljicama Brekalo će izvesti u siječnju 2026.u Bristolu u Velikoj Britaniji.

Dianina briljantnost, muzikalnost i virtuoznost, fantastičan odnos s publikom u smislu da kroz glazbu prenosi i izaziva emocije, te sposobnost zadržavanja pozornosti publike, odlike su koju Dianu drže neprestano u vrhu glazbene scene.

Diana Brekalo je nakon sticanja titule Master of Music na prestižnoj Školi za glazbu i dramu Guildhall u Londonu (Guildhall School of Music and Drama in London), ostvarila bogatu koncertnu karijeru, nastupajući solo, kao solist s orkestrima i kao član komornih ansambla. Dobitnica je brojnih međunarodnih nagrada, nastupala je u cijeloj Europi, posebno intenzivno u Velikoj Britaniji i Njemačkoj, Sjedinjenim Američkim Državama i Japanu. Za vrijeme turneje po Kini, oduševljeni njenom izvanrednom interpretacijom, Dianu Brekalo su Kinezi-organizatori programa, predstavljali kao Pijanističku Princezu.

Skoro svaki Dianin koncertni program zabilježen je na nosačima zvuka. Koncertni program Buntovne skladateljice, također je snimila ovo ljeto, u srpnju, u Studiju Fazioli u Italiji. Sponzori su bili Sveučilište Würzburg i Zaklada Keck Köppe Förder (Keck Köppe Förder Stiftung).

Razgovor s Dianom Brekalo vodila sam 2. studenoga, 2025. godine

Jasna Lovrinčević: “Ove godine imali ste cijeli niz uspješnih nastupa, bili ste stalno na pozornici
i uz to ste intenzivno radili na istraživanju djela još uvijek nepoznatih skladateljica i njihovih biografija. Možete li malo više reći o proteklim koncertima.”

Diana Brekalo: “Bilo je jako za mene aktivno. Prvi koncert ove godine održala sam u ožujku, u Gasteigu u Münchenu. Svirala sam recital s djelima skladateljica i svaku skladateljicu pojedinačno predstavila..Publika je bila oduševljena pošto sam govorila i o njihovim životnim tragedijama i o njihovoj ulozi u braku kao i majke i skladateljice i o tome kako su uvijek bile nepopustljive i uporne.

Za koncert u Novom dvorcu u Bijeloj sali, održan također u ožujku, priredila sam novi program sa sedam drugih skladateljica, uključujući Talijanku Mariu Rosa Coccia koja je živjela za vrijeme Mozarta i bila mu kao “čudo od djeteta” konkurencija. Na programu sam imala Španjolku Pauline Viardot-Garcia koja je bila najbolja prijateljica od Clare Schumann. Svirala sam i djela Ruskinje Leokadiye Kashperova za koju se saznalo tek 2019. godine. Ona je bila profesorica klavira Igora Strawinskog. Ostale kompozitorice bile su: Alma Mahler, Felicitas Kuckuck, Amy Beach iz Amerike, Holandanka Henriette Bosmans i Elisa Colognato.

Almu Mahler (1878.-1964.) sam uvrstila u program jer je ona većini poznata. Muzikolozi su pronašli kako je Alma Mahler napisala preko sto (100) pjesama od kojih se sačuvalo samo jedanaest. Ja sam izvela Im Garten meines Vater i transkribirala je za klavier solo. Postoje dvije teze zašto su se izgubile njene pjesme kao i skladbe za klavier: Prva pretpostavka je da se to dogodilo za vrijeme Drugog svjetskog rata, a druga je da ih je Alma Mahler osobno spalila nakon što se zaručila za Gustava Mahlera. Gustav Mahler je tražio da ona odustane od komponiranja kako ne bi između njih u braku nastalo rivalstvo jer da oni kao kolege ne mogu biti u braku.

U Bad Kissingenu bila sam angažirana u okviru Židovskih kulturnih dana. U Mramornoj dvorani u Stuttgartu, 19. listopada također sam svirala židovske skladateljice i to Fanny Mendelssohn, Lisu Maria Meyer, Ruth Schönthal,Vally Weigl, Felicitas Kuckuck i završila s Ursulom Mamlok. Taj program bio je jako dobro prihvaćen.”

Jasna Lovrinčević: “Većina tih skladateljica nisu šire poznate. Možete li malo više reći o njima i kako ste dolazili do informacija o njima?”

Diana Brekalo: “Pronalaženje biografija i nota svih ovih skladateljica nije bilo jednostavno, bilo je ponekad mukotrpno.

Kada sam tražila informacije o Vally Weigl, u Beču sam pronašla da njen unuk živi u Sjedinjenim Američkim Državama i uspostavila sam kontakt s njim.

Vally Weigl i Ruth Schönthal imale su zanimljive živote kao i Felicitas Kuckuck. Bilo je posebno teško naći knjige s njihovim biografijama. Note s njihovim djelima koje sam naručila također mi nisu bile stigle na vrijeme.

Ruth Schönthal (1924.- 2006.) rođena je u Njemačkoj i zbog nacističkog režima s obitelju je izbjegla u Švedsku, ali su morali i Švedsku napustiti. U Švedskoj je dobila stipendiju za dvije godine studija iako je bila dvije godine premlada za studij na fakultetu. Iz Švedske su otišli u Sovjetski Savez gdje joj je bilo ponuđeno da može odabrati studij kod Dmitrijja Šostakoviča ili kod Sergeja Prokofjeva. Međutim, napustili su i Rusiju prije nego što je počela studij i preko Japana stigli u Meksiko.

Ja sam naručila note koje je Ruth Schönthal napisala u Meksiku, ali su kasno stigle pa sam za koncert priredila njenu Sonatu kao improvizaciju. Vjerojatno ću je u buduće zamijeniti sa skladbom Fiestas y Danzas.

U Meksiku je živjela dvije do tri godine dok nije dobila mjesto za studiranje u Americi i umrla je u Americi. Za Schönthal sam dobila iz Archiva jednu jedinu knjigu s njenomom biografiju koju je napisala Martina Helmig (Skladateljska karijera u exilu – Ein kompositorischer Werdegang im Exil, 1994.).

Zanimljivo je kako je Ruth Schönthal u Americi bila studentica od skladatelja Paula Hindermitha a Felicitas Kuckuck bila je njegova učenica u Berlinu prije nego što je on emigrirao u Sjedinjene Američke Države.

Ima oko 500 skladateljica o kojima se malo ili ništa ne zna i čija su djela ne izvode.

Jako mi se sviđa istraživanje jer sam tako puno novog saznam. Analizirala sam kako su te žene bile svestrane. Također su prije drugih shvaćale situaciju i predvidjele opasnost, kao naprimjer, Vally Weidl koja je injicirale bijeg u Ameriku.”

Jasna Lovrinčević: “Kako ste došli u kontakt s unukom od Vally Weigl?”

Diana Brekalo: “Ima jedna Zaklada Karl Weigl u Americi koja nosi ime po suprugu od Vally Weigl koji je takođr bio skladatelj. Nisam mogla doći do biografije od Vally Weigl i pisala sam na tu Zakladu i unuk od Vally Weigl mi je odgovorio i uputio me na jednog muzikologa u Austriji. Na kraju sam iz Münchena dobila knjigu s biografijom od Vally Weigl, a od njenog unuka jednu disertaciju iz 1994., od Rachel Bennett, naslovljenu Wally Weigl Twenty Centrury Musical Activist. Poslali su mi i njene note Tocatinu i Homage an Robert Schumann. Nisam mogla saznati povodom čega je nastao Homage na Roberta Schumanna.To mi nije znao reći ni njen unuk. Bila je to zadnja kompozicija koju je Vally Weigl napisala.”

Jasna Lovrinčević “Rekli ste kako su skladateljice koje ste istraživali bile svestrane. U kojem smislu su bile svestrane?”

Diana Brekalo: “Evo, jedan primjer. Vally Weigl (1894.-1982.) se udala za svog profesora. Kada je zbog nacističkog režima sa suprugom bježala iz Beča, to je bila njena odluka. On je bio jako ugledan profesor i nije htio taj status napustiti. Ona je u Americi radila kao prevoditeljica i predavala klavir i harmoniju. Nakon što je slomila rame, odlučila je s pedeset i osam godina upisati studij psihologije i glazbenu terapiju. Radila je s ljudima s oštećenjima u razvoju, u bolnici i na istraživanju. Ona se posvetila i temi mira i kao pacifiskinja s Quakersima jako se angažirala za mir u svijetu.

Ona je za mene najbolji primjer za odvažnost. Ona je u svakoj situaciji, koliko je god bila teška, sve najbolje napravila. I osim toga pokazala je upornost i kako ju se nije moglo slomiti.”

Jasna Lovrinčević: “Što Vam je bila početna točka za istraživanje?”

Diana Brekalo: “Internet a onda više arhiv i biblioteke.”

Jasna Lovrinčević:”Jesu li sva djela bila tiskana? Tiskana djela upućuju da na to da su se možda i izvodila? Jeste li svirali neke note koje su bile još u rukopisu?”

Diana Brekalo: “Nisam istraživala kada su sva ova djela bila praizvedena ili izvođena. Sve je bilo tiskano osim nota iz Buenos Airesa od Elise Colognato. Također, Toccatina od Vally Weigl i Rigoletto Fantazija od Anne de Belleville bile su ručno napisane. U Francuskoj se francuske skladateljice izvode ali ovdje, u Njemačkoj skoro nikako. Postoji nakladnik Furore Verlag, specijaliziran samo za kompozitorice.”

Jasna Lovrinčević: “Kakav je Vas stav o djelima koje ste izveli? Kako ste napravili izbor djela i što ste sve odabrali?”

Diana Brekalo: “Djela su jako zanimljiva, različite teme i stilovi. Amerikanka Amy Beach uzela je temu iz Psalma 130 Iz dubine, Jahve, vapijem Tebi (Out of the depths I cry to You, O Lord!). Odabrala sam skladateljice iz različitih država, htjela sam pokazati kako je svugdje bilo skladateljica koje su pisale izvrsnu glazbu, samo su pale u zaborav ili ih se mora pronaći pošto su objavljivale pod pseudonimom. Na primjer, Maria Rosa Coccia bila je čudo od djeteta u isto vrijeme kada i Amadeus Mozart, samo na žalost jos nisu sve njene skladbe pronađene. Do sada su pronađene njene dvadeset i tri skladbe.”

Jasna Lovrinčević: “Zanimljiva su i vrijedna vaša istraživanja i zapažanja. Svaku skladateljicu ste pojedinačno iscrpno, temeljito obradili, život i djelo. To je bio veliki posao.”

Diana Brekalo: “To mi je dalo puno nove energije. Istraživanje mi je činilo veliko zadovoljstvo. ono me podiže. Uvijek je zanimljivo vidjeti kako su živjele te skladateljice, s kime su se družile i bile u kontaktu.”

Jasna Lovrinčević: “Istraživanje vam je dalo energiju, imali nešto što vam oduzima energiju?”

Diana Brekalo: “Vožnja dva puta tjedno, Stuttgart -Würzburg po 300 kilometara, oduzima mi energiju. Velika je prednost živjeti i raditi u istom gradu.”

Jasna Lovrinčević: “Program Buntovne skladateljice je Vaš novi program i već ste snimili CD koji tek treba biti objavljen. Ovo je Vaš drugi nosač zvuka koji ste snimali u Studiju Fazioli. Zašto ste se odlučili ponovno za taj Studio?”

Diana Brekalo: “Dobila sam stipendiju u ožujku 2025. od Sveučilišta Würzbug i Zaklade Keck Köppe Förder (Keck Köppe Förder Stiftung) da snimim svoj program. Čekala sam taj dan da se sve to snimi. Mogla sam birati gdje ću snimati. Izabrala sam Fazioli Studio u Italiji. On mi je ostao u najboljem sjećanju, klavir je bio fantastičan kao i studio. Bila sam savršeno mirna jer znam da je tehničar u zgradi ako bi trebalo nešto popraviti ili štimati. Stvarno je sve na najvišoj razini. Za vrijeme snimanja, u srpnju 2025. bilo je vani 38 stupnjeva Celzijusa, ali je u studiju bilo jako ugodno. Moj ton tehničar, Luka Gardani je sa mnom surađivao na zadnja tri moja CD-a i znala sam da se u njega i u fantastične i profesionalne uvjete koje pruža Studio Fazioli mogu pouzdati. Snimila sam Doru Pejačević, Lili Boulanger, Melanie Bonis, Anne de Belleville, Claru Schumann i Fanny Mendelssohn.”

Jasna Lovrinčević: “Želite li nastaviti s izvođenjem djela skladateljica?”

Diana Brekalo: “Pored programa sa skladateljicama također sam planirala i jedan koncert za 2026. godinu, na 3. svibnja, u Mramornoj dvorani u Stuttgartu gdje bih, za promjenu govorila o skladbama. Program je naslovljen Harmonies du soir po jedanaestoj Transcedentalnoj Étude od Franza Liszta. Izvest ću još jedan nokturno od Chopina i od Hubertusa Schwingea, Clair de Lune od Claude Debussya i Mjesečevu sonatu od Ludwiga van Beethovena. To bi bio koncert na temu Noć .

Ove godine, u svibnju, također u Mramornoj dvorani sudjelovala sam na glazbeno literarnoj večeri s izložbom slika. To je bio jedan novi koncept slikarstva, glazbe i literature i tu su se teme miješale. Glavna tema bila je putovanje i kako su putovanja inspirirala skladatelje. Svirala sam jedan preludij od Frederica Chopina koji je napisao na Mallorci, od Fanny Mendelssohn Odlazak iz Rima (Abschied von Rom), od Franza Liszta – Petrarca Sonet iz njegove zbirke The Pilgrimage Years – (Godine hodočašča) s dojmovima iz Italije i od Felixa Mendelssohna Pjesmu gondolijera. Na programu su bila i dvije kompozicije od Lily Boulange nastala dok je boravila u Vili Medici u Rimu. Fokus je bio na Italiji.

Slikarica Violeta Hristova postavila je slike što ih je slikala u Veneciji i u Rimu, a Eliza Mintcheva govorila je stihove, nastale u Rimu. Bio je cilj pokazati kako svaki grad ima drugačiju atmosferu i drugačiji karakter. Svirala sam također preludije od Skrjabina napisane u Parizu i Moskvi i također Tocatu od Hubertusa Schwinge koji je pisao skladbe za vrijeme turneje s plesačima čiji ples je pratio na klaviru.”