Helena Mamich u operi CILS

Sopranistica Helena Mamich pjeva u operi CILS, suvremenog skladatelja Kena Shakina. Opera tematizira ljudsku slobodu, prikazanu metaforički preko ptica, od kojih je jedna u krletki a druga slobodna. Opera za ptice, kako je napisano u najavi, skladana je nedavno na riječi francuskog pjesnika, arhitekta i slikara Jeromea Karsentia. Premijerna izvedba je u 31. listopada u Bethanien Theatru u Berlinu s direktnim prijenosom preko RadioOnBerlin.

Helena Mamich završila je Glazbeni studij na ANU School of Music u Cannberi. Titulu Master of Music postigla je na Australskom nacionalnom sveučilištu u Sydneyu (Australian National University Sydney).

Povodom premijerne izvedbe opere CILS razgovarala sam sa sopranisticom Helenom Mamich.

Jasna Lovrinčević: “Kada je opera napisana i koja je Vaša uloga u operi?”

Helena Mamich: “Opera je nastala prije dva i po mjeseca. Komorna je, sa samo tri izvođača i ima jedan čin. Pored mene, sudjeluje još mezzosopranistica Olga Gumeniuc i Esmaeel Hajhashemi, kao plesač, pijanist i perkusionist.

Radi se o pticama. U ulozi ptice sam ja kao slobodna ptica. Druga uloga je Sanjačice. Ona je žena, osoba koja je u karanteni, želi postati ptica i odletjeti slobodno. Treća uloga je plesač. To je uloga ptice koja je u kavezu i koja se zaljubila u ženu Sanjačicu. Ona je oslobađa iz kaveza i dovodi kod sebe. Ja sam tu kao najava slobode, ja sam refleksija te želje Sanjačice koja želi postati ptica poput mene. Cils na francuskom znači trepavice, Sanjarica ih poput ptičjih krila želi njegovati.

Gledatelji su pozvani na premijernu izvedbu doći s jednim znakom ptice, bilo s krinkom ptice ili s perom ili kljunom.”

Jasna Lovrinčević: “Znači, publika postaje dio predstave kao živo kazalište.”

Helena Mamich: “Da.”

Jasna Lovrinčević: “Možete li malo više reći o glazbi u operi. Koliko je Vaša uloga zahtjevna u glazbenom smislu?”
Helena Mamich: “Nije bilo jednostvano za izvođače. Tekst je na francuskom, ima puno atonalnih stvari, baš tipična avangarda i malo naginje na Messiaena po tipu kompozicije.

Ja pjevam bez teksta jer glumim pticu koja nije čovjek i naravno ne mogu govoriti, nego pjevam vokalize. Te vokalize se sudaraju s pjevanjem Sanjačice u velikim i malim sekundama.”

Jasna Lovrinčević: “Kako zvuče te disonance”?
Helena Mamich: ” Ne zvuči neskladno jer je klavirska pratnja jako dobra.”

Jasna Lovrinčević: “Imate li zanimljive kostime?”
Helena Mamich: “Svi smo u crnini i prostor u kojem se izvodi opera je taman sa slabim osvijetljenjem. Ja jedina imam šarena krila jer predstavljam slobodu. Ta krila su simbol slobode.”

Jasna Lovrinčević:” To je jako aktualna tema?”

Helena Mamich: “Ovo je jako aktualna tema i “staging” je jako zanimljiv. Ima tu puno elemenata, ne samo pjevačkih nego i glumačkih i plesnih. Opera je kratka, ali jako britka. Zahvaća u fokus ljudske egzistencije i preispituje koliko je nama ljudima bitna naša sloboda. Važno je napomenuti da ptica u krletci – Ismail ne izlazi iz krletke tako lako unatoč činjenici da ključ postoji. To je totalna blokada uma, ovo je vrlo važna simbolika opere.

U ovom periodu virusa corone, ljudi su doživjeli tešku klaustrofobiju. Mnogi su psihički propali jer se ovakva opresija dogodila, izgubili su poslove, izgubili su slobodu.

Nažalost, situacija je takva, kakva je, ali svi mi koji smo u umjetnosti možemo to pretočiti u jednu priču. Ova opera je totalni realizam. To nije nešto nerealno. To je sadašnjica ljudska, teška i gorka, ali pretočena u umjetnost. Na taj način ljudi četrdeset minuta zaborave na teškoće koje jesu aktualne i ova gluma, glazba i ples odvode ih u čarobni svijet glazbe.”

Jasna Lovrinčević: “Vi već duže vrijeme surađujete sa skladateljom Kenom Shakinom, održali ste više koncerta s njegovim kompozicijama. U kolovozu ove godine održali ste zajednički koncert u Berlinu, a opera CILS je također dio te suradnje.”

Helena Mamch: “Možda je zanimljivo reći, skladatelj Ken Shakin napisao je ovu operu misleći upravo na nas kao izvođače, na mene i mezzo-sopranisticu Olgu Gumeniuc. Ali on je i prije skladao za mene. Još prije dvije godine, on je skladao jednu kpmpoziciju za mene tako što je uglazbio stihove hrvatskog pjesnika Frana Mažuranića. Skladba se zove Pa kako to?. Hrvatsko kulturno društvo iz Berlina nosi ime Frana Mažuranića gdje smo povremeno održavali probe za koncerte pa je to bila poveznica za nastanak te kompozicije. U to vrijeme ja sam vodila i zbor pri Hrvatskoj katoličkoj misiji u Berlinu.”

 

 

Ovdje možete poslušati skladbu Pa kako to?!, u izvedbi Helene Mamich. Riječi za skladbu Pa kako to?, uzete su iz pjesme u prozi pod nazivom Moji sni, Vladimira Frana Mažuranića (1859-1928) , objavljene u zbirci Lišće 1887. godine. Vladimir Fran Mažuranić (1859-1928) rodio se u Novom Vinodolskom u spisateljskoj obitelji; njegov otac Matija Mažuranić poznat je kao putopisac, jedan stric, Anton Mažuranić kao jezikoslovac i profesor, a drugi, Ivan Mažuranić, kao hrvatski ban i veliki pjesnik čija je unuka spisateljica Ivana Brlić Mažuranić. Vladimir Fran Mažuranić umro je u Berlinu.