“Definitivno me zanima samo onaj unutarnji osjećaj, ne ono što vidiš očima nego ono što osjećaš”, rekla je o svom apstraktnom slikarstvu Margareta Krstić u razgovoru koji sam vodila s njom 7. studenog 2025. godine, povodom njene samostalne izložbe u Rimu pod nazivom Ja sam Put, Istina i Život.

Margareta Krstić kao umjetnica počela je djelovati u zrelijoj dobi i ubrzo je za svoj umjetnički rad dobila nagrade, priznanja kritičara i poznavatelja umjetnosti. Poznata je i kao kiparica i kao slikarica.

Više od dvadeset pet godina u keramici izrađuje prepoznatljive i originalne jaslice koje je izlagala šesnaest godina u Veroni na izložbi Jaslice iz cijelog svijeta (Presepi dal Mondo in Arena) i petnaest godina za redom na izložbi “100 jaslica” (100 Presepi) u Rimu. Njene skulpture s prikazom prvih hrvatskih kraljeva, Zrinskih i Frankopana kao i stiliziranih hrvatskih narodnih nošnji našle su svoje mjesto u raznim postavima jaslica.

U Rimu joj je 2012. na izložbi “100 jaslica” dodijeljena Prva nagrada za strane državljane (Primo Premio Paesi Esteri) i 2014. godine Specijalnu nagradu za skulpturu i umjetničku scenografiju jaslica (Premio Speciale Presepi Artistici Scenografici).

U Poljskoj u Lublinu gdje je izlagala jaslice na izložbi Nova Europa, snimljen je kratki film o njenom radu.

Njene jaslice su dio stalnog postava u Međunarodnom muzeju Isusova rođenja u Betlehemu, Hrvatskom hodočasničkom domu u Rimu, Papinskom hrvatskom zavodu svetog Jeronima u Rimu i u Veleposlanstvu Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici u Vatikanu kao i u više stalnih postava u Hrvatskoj .

Zaslugom Margarete Krstić, 2008., u Guvernerovoj palači u Rijeci održana je velika izložba Jaslice svijeta, u organizaciji Međunarodnog muzeja Isusova rođenja u Betlehemu i Fondacije Arena u Veroni za što je dobila Nagradu Grada Rijeke.

Njene prve skulpture obuhvaćaju teme povezane s tradicijom Grobništine u okolici Rijeke a za skulpturu pod nazivom Mlikarica, izrađenu u raku tehnici dobila je Prvu nagradu na IX. međunarodnoj izložbi Žene slikari, 2011. godine u Majdanpeku. Svoje skulpture izlagala je i u Buenos Airesu kao i nekoliko godina zaredom u New Yorku.

Važan dio njenog opusa čine “morčići”, živopisne, tamnopute skulpture u slikovitoj istočnjačkoj odjeći, većinom s karakterističnim turbanima, inspirirane tradicionalnim nakitom Rijeke i Venecije.

Velika Margaretina tema u keramici su i nevjeste dvadesetog stoljeća Rijeke, odjeća Rijeke i okolice od 16. do 20. stoljeća kao i likovi popularnih bajki Ivane Brlić Mažuranić koji se nalaze u stalnom postavu u Vili Ružić u Rijeci, u vlasništvu Spomeničke knjižnice i zbirke Mažuranić-Brlić-Ružić.

Kao slikarica izlagala je u Louvru u Parizu, Veneziji, Rimu, Dubrovniku... Dobitnica je Treće nagrade na Međunarodnom slikarskom biennalu minijatura, III. Balaton Szalon 2012. u Vonyarcvashegyu, u Mađarskoj i Nagradu plava zvijezda (Premio Blu Star) u Rimu 2025.

O svom radu objavila je nekoliko knjiga, među kojima su Moje jaslice, 2020., Nevestice črez vrime/Nevjeste kroz vrijeme 2018. Odjeća Rijeke i okolice od 16. do 20. stoljeća, 2016. te Graditelji, to smo mi, objavljenu 2017, o likovnim radionicama koje je s djecom vodila 12 godina u Jelenju i šest godina u selu Podhum.

Posebno je zanimljiva i vrijedna knjižica Legende i priče , objavljena 2022., tiskana kao rukopis na standardnom jeziku i grobničkom dijalektu koja donosi legende i priče vezane za povijesne događaje s ilustracijama morčića i dondolaša i tekstovima u oslikanoj glagoljici.

Margareta Krstić uvrštena je u Hübnersovu biografsku enciklopediju Tko je tko u Hrvatskoj (3. izdanje), 2013. godine, i Godišnjak moderne umjetnosti – L’ Annuario d’Arte Moderna i Suvremeni umjetnici (Artisti Contemporanei, Roma, Italia, 2022., 2023., 2024., 2025.

Nagradu za životno djelo za iznimna postignuća na području kulture dodijelila joj je Općina Jelenje, 2014. godine.

Jasna Lovrinčević: “Kada sam u božićno vrijeme 2023. godine vidjela neke od Vaših skulptura u crkvi svetog Jeronima u Rimu pri Papinskom hrvatskom zavodu svetog Jeronima, nisam mogla pretpostaviti opseg vašeg opusa i bogatstvo stvaranja. Vaša kreativnost je zadivljujuća, sve je vrijedno predstavljanja. Kako ste počeli?”

Margareta Krstić: “Već kao dijete stalno sam crtala i vidjelo se da imam dar. Često su učitelji pratili moj rad misleći da kopiram. Ravnatelj škole i predstavnici općinskih vlasti su mojim roditeljima predlagali da me pošalju u Zagreb u Školu primijenjene umjetnosti. Moji roditelji nisu htjeli jer sam bila premlada za odlazak od kuće i za to sam im i danas zahvalna. Nakon završene ekonomske škole cijeli radni vijek radila sam u struci a kad su moje kćeri porasle, poticale su me da se posvetim umjetnosti. S obzirom da me umjetnost jako zanimala uvijek sam kupovala knjige iz povijesti umjetnosti i stalno čitala o umjetnosti ali nisam htjela slikati jer sam imala mišljenje da sve što je dobro i vrijedno da je već napravljeno kroz povijest. Diveći se mramornim i keramičkim kipovima, znajući zahtjevnost tehnike i skupoću materijala, na kiparstvo nisam ni pomišljala. Nisam htjela ni slikati jer realno slikarstvo me nije zanimalo, uvijek sam govorila “uzmi aparat i fotografiraj”. Kćeri su me i dalje poticale jer su i one slikale i tako sam malo popustila i 1996. počela slikati.

Načelnik naše Općine Jelenje saznao je da sam za jedan butik oslikavala svilene marame pa me pitao da li bih ja htjela napraviti suvenire za Općinu. Po dogovoru sam napravila pedeset unikatnih svilenih marama i u keramici seriju kablića, zdjelica, vaza i raznih oslikanih i glaziranih pločica Iako sam tehnologiju keramike poznavala samo iz knjiga, napravila sam veliki broj suvenira a da bi ih mogla ispeći u keramičkoj peći, upisala sam se na tečaj keramike.

Naravno, zbog uspješnih radova zainteresirala sam se za keramiku i kupila peć za visoka paljenja.

Interesirala me skulptura a opet me mučilo što napraviti a da druge ne oponašam. Odlučila sam da žmireći napravim skulpturu – ženu odjevenu u grobničku nošnju. Kad sam pogledala činila mi se dobra i odlučila da će tako izgledati moje skulpture. Godine 1999. osmislila sam i napravila cijeli ciklus, oko 100 skulptura na temu nošnji i starih zanimanja grobničkog kraja. Napravila sam kosce, drvosječe, orače, žene koje su kopaleu, sadile i sijale, vodarice, pralje, čuvarice ognjišta. Napravila sam više verzija “mlikarice!, žene koja je s Grobnika na leđima nosila mlijeko u Rijeku. Poslije su me naravno, svi kopirali. U međuvremenu sam napravila morčiće i osmislila po priči moga oca, dondolaša – muškarca koji je čuvao stada i zvonjavom i raznim oruđima stvarao buku i tjerao medvjede i vukove. Godine 2010. zaštitila sam skulpture mlikarice, morčića i dondolaša.

Kako sam uvijek bila oduševljena jaslicama koje su me podsjećale na divne božićne dane djetinjstva i koje su mi ostale u srcu, sve skulpture s prikazom starih poslova, tradicionalne odjeće i morčića postavila sam u jaslice da se klanjaju Svetoj obitelji. Umjesto klasičnih kraljeva s Istoka, za jaslice sam napravila prve hrvatske kraljeve Tomislava, Krešimira i Zvonimira, tako da sam šahovnicu stavila na leđa ili sa strane na plašt.

Jaslice sam izlagala Lublinu, Asisu i Cuneu i 15 godina na svjetskoj izložbi “100 jaslica” (100 Presepi) u Rimu i 17 godina na izložbi Jaslice iz cijelog svijeta u Areni u Veroni (Presepi dal Mondo in Arena).

Izložba u Areni u Veroni koja se organizira preko četrdeset godina, najveća je svjetska izložba jaslica s 400 izložaka.

U Rimu se četrdeset i dvije godine održavala svjetska izložba “100 jaslica” u bazilici Santa Maria del Popolo, u Sali Bramante, u organizaciji Rivista delle Nazioni Roma koja je 2018/19. godinu predala izložbu Vatikanu i od tada se naziva “100 Presepi in Vaticano” u organizaciji Dikasterija za novu evangelizaciju. Dvije godine bila je postavljena u Sali Pia X u Vatikanu ali za vrijeme pandemije korone preselili su je u Berninijeve kolonade na Trgu sv. Petra.

Pored nošnji, proučavala sam i odjeću Rijeke i okolice od 16. do 20. stoljeća i nevjeste kroz dvadeseto stoljeće i napravila 120 skulptura u raznim tehnikama. Godine 2017. objavila sam knjigu Nevestice črez vrime/Nevjeste kroz vrijeme. Devedeset nevjesta izlagala sam u Guvernerovoj palači u Rijeci na izložbi Snovi u bijelom i u Opatiji. Na dvije svjetske izložbe jaslica u Veroni i Rimu, postavila sam nevjeste kao pet mudrih i pet luduh djevica prema pristodobi iz Evanđelja po Mateju.

Za dvadeset i pet godina koliko sam radila na prikazu tradicije, napravila sam oko 4000 skupltura. Nošnja mi je poslužila kao inspiracija a ne da bih je točno prikazala jer bih tako zapala u suvenirstvo.

Do sada sam izlagala na 95 samostalnih i 16 skupnih izložbi samo u Hrvatskoj. Sudjelovala sam na 120 međunarodnih izložbi. Radove suvremene umjetnosti izlagala sam u Hrvatskoj i vani, na bijenalima, većinom minijature radi manjih problema s transportom.

Sada sam se više posvetila slikanju, apstrakciji. I dalje me ne zadovoljava figurativno slikarstvo mada sam dosta slikala figurativno u akvarelu. Definitivno me zanima samo onaj unutarnji osjećaj, ne ono što vidiš očima nego ono što osjećaš. Za slike sam dobila odlične kritike. Talijanski kritičar Georgo Palumbi, bio je oduševljen mojim slikama. Kada sam ga upoznala i kada je vidio moju Monografiju i skulpture, bio je još više oduševljen i rekao je: “Nisam znao da izrađujete i skulpture, Vi ste jednako veliki umjetnik u slikarstvu i skulpturi.”

Kada netko od struke, tko me ne poznaje kaže da je to što radim dobro, dobijem volju i počnem opet stvarati. To traje dok opet ne dođem u krizu, stalno se pitajući o smislu toga što radim. Često ne vidim smisla ni u izlaganju, stalno se borim sama sa sobom, dok me opet netko ne nagovori da izlažem. Zapravo sretna sam samo dok stvaram u svojoj samoći i tišini. Uvijek vidim sebe, malu mrvicu zagledanu u beskrajna nebeska prostranstva i to me očarava i to najviše volim slikati, svoje osjećaje. Jedno sjećanje iz djetinjstva, ljetna noć u dolini punoj krijesnica kao i nebo puno zvijezda.”

Unikatne jaslice

Jasna Lovrinčević: “Vi ste naveli kako ste skulpture nevjesta postavili jedne godine kao pet mudrih i pet ludih djevica prema paraboli iz Evanđelja. Ta tema je vjerojatno bila veliki kuriozitet i pretpostavljam da je zainteresirala i organizatore kao i posjetitelje. Koliko je bila prepoznata? Izgleda jako originalno. Koje su bile ostale teme koje ste priredili za te izložbe?”

Margareta Krstić: “Priču o mudrim i ludim djevicama iz Evanđelja po Mateju koje su zaspale čekajući zaručnika i kada je zaručnik došao, mudre djevice zapalile su svjetiljke a lude nisu imale ulja i dok su se snašle zaručnik je zatvorio vrata., izlagala sam 2017/18. godine na samom ulazu u Arenu u Veroni i u Rimu, u „grotama“, u bazilici Santa Maria del Popolo, u Sali Bramante.

Mislim da su svi razumjeli moju priču jer uz djevice bila je Sveta Obitelj i anđeli, pastiri i kraljevi. Sveta Obitelj bila je odjevena u pašku tradicionalnu nošnju a kraljevi su bili hrvatski. Zapravo, to su bile moje zadnje dvije izložbe u tim prostorima jer se izložba iz Arene sljedeće godinu preselila u Povijesni muzej a izložba “100 Presepi” iz Rima u Vatikan.

Svake godine za izložbu jaslica postavljala sam novu priču i nove skulpture radi čega sam imala privilegije i dobivala najveće i najatraktivnije prostore. Na tim velikim izložbama malo ima autorskih jaslica.

Bilo je mnogo tematskih cjelina jaslica koje sam izlagala: dvije pod nazivom Riječke jaslice u raku tehnici s pravim zlatom, riječka priča od 16. do 19. stoljeća, klasične jaslice s magima, moderne skulpture u raku tehnici ispisane glagoljicom, jaslice ispisane glagoljicom ali u engobiranoj bijeloj keramici, sjajne bijele moderne skulpture, cijela priča hrvatskih nošnji u terakota tehnici, pa hrvatske nošnje u oslikanoj bijeloj keramici, hrvatske nošnje u raku tehnici, Selačke jaslice, 50 anđela u odjeći inspiriranoj nošnjama, anđeli po hijerarhiji… Na nekim izložbama jaslica izlagala sam i preko 100 skulptura.”

Jasna Lovrinčević: “Vaši morčići plijene pogled bogatstvom oblika i boja. Oni su također dio postava za jaslice. Pročitala sam da ste ih izradili u raku tehnici. Možete li malo više reći o izradi tih skulptura. Također je navedeno kako ste radili i u villanovina (villanovska kultura) tehnici, koje serije skulptura su rađene u toj tehnici?”

Margareta Krstić: “Prvih dvadeset morčića napravila sam u raku tehnici, obrađene zlatom za Svjetsku izložbu jaslica u Guvernerovoj palači u Rijeci 2009./10. godine odnosno u Povijesnom i pomorskom muzeju. Izložbu je Fondacija Verona za Arenu dovela radi mene u Rijeku. Te jaslice sam nazvala Riječke jaslice. Napravila sam još dvoje Riječke jaslice u raku tehnici sa zlatom, jednima sam dodala Zrinjske i Frankopane i za njih u Rimu dobila Prvu nagradu za strane izlagače. Druge Riječke jaslice u raku tehnici su manje ali sve skulpture čine Zrinski i Frankopani.

Raku tehnika je specifična zbog odabira šamotne gline koja može izdržati naglo hlađenje predmeta kada se vadi iz plinske peći u trećem paljenju pri temperaturi od 1000 stupnjeva a da pri tome predmet ne popuca.

Izrađivala sam jaslice i morčiće kao i druge skulpture u raznim raku tehnikama kao i u drugim tehnikama. Jednu cijelu seriju od nekoliko stotina skulptura napravila sam u oslikanoj bijeloj keramici.

U tehnici villanoviana napravila sam manji broj skulptura jer je dosta zahtjevna tehnika, tj. treba gladiti glinu sijalicom ili dragim kamenom da bi dobila određenu glatkoću. Napravila sam Svetu Obitelj i anđela visoku 70 cm i seriju posuda tj. različitih vaza, ćupova i zdjela.

Od talijanskih majstora naučila sam mnoge tehnike koje neću vjerojatno stići sve isprobati. Sve zahtjeva veliki prostor, peći za pečenje i velike financije. Villanovsku (villanoviana) tehniku jako volim i mislim da ću u njoj napraviti jedne veće jaslice.

Jasna Lovrinčević: Rekli ste “zažmirila sam i napravila prvu skulpturu”, je li to bilo slikovito rečeno, ili stvarno tako radite. Znači li to da imate poseban osjećaj za oblikovanje, da ne morate gledati skicu nego da odmah stvarate, slično kao što je Matiss rezao svoje kolaže, izravno ih oblikujući škarama? ”

Margareta Krstić: “Kad sam tek počela raditi skulpture, morala sam odlučiti kako se izraziti a da nikoga ne kopiram. Zato sam prvu skulpturu uistinu napravila žmireći da vidim kako će ispasti i dopala mi se pa sam odlučila uzeti taj stil. Predlošci mi nisu potrebni tako da skice nisam radila osim kad sam proučavala odjeću iz bilješki dr Radmile Matejčić i nevjeste; onda bi u par poteza olovkom nacrtala i opisno bilježila kako skulptura treba izgledati. Ni pokret nije problem kao ni odnos veličina. U početku sam sve skulpture pravila s nogama a onda odustala radi pucanja od težine sirove gline, odnosno radi same tehnologije; keramika mora biti šuplja i jednake debljine da bi se mogla peći. Mnogo je lakše raditi skulpture koje se lijevaju u nekim drugim materijalima, betonu ili bronci. Zato sam počela raditi ženske skulpture s haljinama do poda i malo skratila odnos mjera. Nisam radila postolja jer nisu samostalne skulpture nego ih postavljam u velikim grupama.”

Izložba u New Yorku

Jasna Lovrinčević: “Možete li nešto reći o izložbi Kako su živjeli i odijevali se naši stari, održanu 13. veljače 2010. u galeriji MC52nd Manhhatan, u New Yorku, koju je otvorila tadašnja veleposlanica Republike Hrvatske u Sjedinjenim Američkim Državama Kolinda Grabar Kitarović, a poslije predsjednica Republike Hrvatske. Kakvi su Vaši dojmovi s te izložbe? ”

Margareta Krstić: “Izložba Kako su živjeli i odijevali se naši stari bila je kombinirana s više skulptura različitih tehnika, mlikarice, vodarice i žetelica u terakoti, nekoliko morčića iz prvih Riječkih jaslica u raku tehnici kao i žene odjevene u građansku odjeću te hrvatski kraljevi. Kako sam 2009. godine izlagala na Croatian art&craft EXPO 1, u Galeriji MC, na 549 West 52 nd Street na Manhattanu, u New Yorku, te godine, 2010. uz EXPO organizirali su moju samostalnu izložbu. I kasnije sve do 2015. godine, također u New Yorku izlagale smo ja i moja kći Erna koja je akademska kiparica.

Samostalna izložba bila je vrlo skupa priča koju sam otplaćivala 7 godina.

Kad sam saznala da ću izlagati, pitala sam gospođu Kolindu Grabar Kitarović bi li mogla otvoriti moju izložbu. Ona je rado prihvatila. Na otvorenje je došlo dosta ljudi iz diplomacije, Hrvata i njihovih prijatelja Amerikanaca. Na hrvatskom radiju u Astoriji imala sam intervj. Izložba je imala veliku promociju i u Hrvatskoj. Poslije je gospođa Kolinda Grabar Kitarović izložbu preselila u Chicago.

Meni je uvijek važno da izložba bude dobro osmišljena i postavljena, da se ljudima dopada. Najbolje se osjećam dok planiram i radim na skulpturama i planiranju izložbe. Teža mi je komunikacija s ljudima, možda nisam dovoljno otvorena.”

Ja sam Put, Istina i Život

Jasna Lovrinčević: “Vaše slikarstvo, uključujući i minijature je također jako zapaženo. Što Vas više ispunjava, slikarstvo ili skulptura. Možete li malo reći o zadnjoj izložbi Ja sam Put, Istina i Život u Vatikanu. Koliko dugo ste radili na tom ciklusu? Koliki je izazov danas slikati sakralne teme i koliko mogu odjeknuti u današnjem sekularnom i uznemirenom svijetu?”

Margareta Krstić: “Minijature, skulpture i slike izlagala sam u Srbiji i Mađarskoj i na raznim ex-tempore i trijenalima. Jednako volim raditi skulpture i mala i velika platna. Osjećam da mi treba sve više prostora da bih se izrazila ali nažalost, ograničena sam zbog ograničenog prostora u galerijama i muzejima, visokih kotizacija i transporta.

Moja samostalna izložba Ja sam Put, Istina i Život održala se u crkvi San Lorenzo, u neposrednoj blizini Vatikana, 6. listopada 2025. godine povodom hrvatskog nacionalnog hodočašća u Rim u Jubilarnoj godini, u organizaciji Veleposlanstva Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici i Suverenog malteškog viteškog reda u suradnji s Međunarodnim centrom mladih San Lorenzo.

Veleposlanstvo Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici omogućilo mi je i susret sa Svetim Ocem Lavom XIV na općoj audijenciji 8. listopada 2025. godine. Bio mi je to nezaboravan susret.

Izložba Ja sam Put, Istina i Život trebala se održati 9. travnja 2025. ali se odgodila zbog bolesti i smrti Pape Franje, i izbora novog Pape.

Za ovaj ciklus od šesnaest slika u akriliku proučavala sam biblijske tekstove i izradila cijeli koncept križnog puta s uskrsnućem. Za svaku sliku kao podlogu sam ispisala odgovarajuće meditacije i to glagoljicom i latinicom na hrvatskom i aramejskom jeziku i napravila realne crteže križnog puta da bih dobila teksturu. Zatim sam preko toga slikala, dodajući simbole i poruke s Isusovim riječima napisane glagoljicom. Slike sam završila za mjesec dana.

Većina mojih djela inspirirana su vjerom, ali i hrvatskom tradicijom i običajima i glagoljicom.

Kroz cijelu povijest umjetnosti najviše su zastupljene sakralne teme, ali mislim da danas ljudi sakralne teme ne shvaćaju ozbiljno, pogotovo ne izradu jaslica.

Jednom kad sam dobila nagradu na jednom lokalnom natjecanju za keramiku, nakon što me kao dobitnicu nagrade organizatorica prozvala, komentirala je glasno: “Ah, to je ona što radi jaslice.” Takvih je situacija bilo dosta, uvijek sam se nasmijala i radila dalje.
Naravno, napravila sam i cijeli Marijanski ciklus, Križni put u skulpturi u terakoti, Križni put u keramoslici u raku tehnici, anđele po hijerarhiji i u narodnim nošnjama. Uvijek sam radila što sam htjela i nikada nikog nisam slušala bez obzira na podsmjeh radi moje sakralne tematike.“