Sandra Hraščanec Wigh, mezzosopranistica poznata po nastupima u Austriji i Hrvatskoj, u studenom 2016. održat će dva koncerta pod nazivom Frauen in der Musik der Romantik, prvi u Beču, 14. studenog, a drugi 24. studenog u Zagrebu.

Sandra Hraščanec Wigh skoro na svakom svom koncertu priredi iznenađenje za publiku s izvedbom novootkrivenih djela koja su ili smatrana izgubljenim ili su zbog nekih razloga pala u zaborav. Na ovom koncertu, pored djela Dore Pejačević i Richarda Wagnera, izvest će šest umjetničkih pjesama Luise Erdödy (1853.-1924.), koje su zadnji put u Beču izvedene 1889. godine. Sandra Hraščanec Wigh i ovim koncertom povezuje dvije kulture kao što je i sama Luisa Erdödy povezivala Austriju i Hrvatsku. Luisa Erdödy, rođena u Beču, bila je supruga grofa Rudolfa Erdödya koji je imao svoj dvorac u Novom Marofu i njenom zaslugom, u blizini Novog Marofa otvorena je bolnica, a pomagala je i crkvama na području Novog Marofa i Varaždina (Podno Grebengrada, Zbornik radova, urednik mr.sc. Anđelko Košćak, 2011.).

Po istraživanju dr. Christe Höller iz Graza, Luisa Erdödy objavila je 29 popjevki, od kojih je šest dr. Höller osobno pronašla u Nacionalnoj knjižnici u Austriji kao i jedno djelo za muški zbor a capello i jednu skladbu za violončelo i klavir. Luisa Erdödy imala je umjetnički pseudonim Lios i prema Zborniku radova Podno Grebengrada, austrijski tisak onog vremena nazvao ju je “novootkrivenom zvijezdom “, u čijim pjesmama boravi “božanska iskra”.

Sandra Hraščanac rado se odazvala na moj poziv za razgovor o ovom koncertu koji je posebno značajan jer nakon više od stotinu godina u Beču će prvi put biti izvedene popjevke Luise Erdödy, koje su nadahnule nekadašnje novinske kritičare da najljepšim riječima opišu i djelo i osobu skladateljice.

Jasna Lovrinčević: “Održava li se koncert s programom pjesama Luise Erdödy na Vašu inicijativu?”
Sandra Hraščanec Wigh: “Oba koncerta i u Beču i u Zagrebu organizirala sam i injicirala sama, u okviru Autrijsko – hrvatskog društva koje mi je pomoglo da tu svoju ideju izrealiziram. U sve to uložila sam jako puno rada i entuzijazma.

Za projekt zainteresiralo se i Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Beču i također me podržalo. Nadam se da ćemo u 2017. uspjeti ostvariti još neke planirane projekte vezane uz ove skladateljice!

Na koncertu me prati kineski pijanist Yu Chen, trenutačno najtraženiji i najzauzetiji korepetitor među pjevačima! S njim odlično surađujm i to je pravi blagolov.”

Jasna Lovrinčević: “Kako ste “otkrili” popjevke Luise Erdödy?”
Sandra Hraščanec Wigh: “Note od tih pjesama poslao mi još prije godinu dana moj prijatelj, inače docent na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na odjelu Povijesiti umjetnosti dr. Franko Ćorić, obzirom da zna da me takve teme zanimaju i da sam u Upravom odboru Austrijsko – hrvatskog društva koje se bavi kulturnom baštinom obje zemalje. Dr. Franko Ćorić je te note dobio od gospodina Ivana Mirnika, koji je prije nekoliko dana dobio nagradu za životno djelo Hrvatskog muzeološkog društva i kojeg je vijest da će pjesme konačno biti izvedene, jako razveselila. Gospodin Mirnik pomogao mi je uspostaviti neke dragocijene daljnje kontakte. On je naglasio da je povjesničar koji se u Hrvatskoj bavi Lujzom Erdödy, dr. Mario Kevo s Katoličkog sveučilišta u Zagrebu. Pjesme su pisane baš za moj glas i odmah su mi se učinile zanimljive.

Već prošle godine pokušala sam organizirati koncert u Memorijalnom centru Dora Pejačević u Našicama, međutim, nije se našlo financijsko rješenje za taj moj prijedlog i inicijativu.”

Na koncertu Frauen in der Musik der Romantik Sandra Hraščanec Wigh izvest će pored novootkrivenih pjesama Luise Erdödy, djela Dore Pejačević i Wesendonck Lieder Richarda Wagnera na tekst Mathilde Wesendonck. Zanimljivo je kako je pijanist August Stradal (1860.-1930.), svoju obradu za klavir pet Wagnerovih umjetničkih pjesama Wesendonck Lieder, objavljenih 1917. godine, posvetio Luisi Erdödy, izrazivši prema njoj duboku zahvalnost i divljenje.

Sandra Hraščanec Wigh: “Program Erdödy – Pejačević – Wagner, Wagner zbog Mathilde Wesendonck, sam sastavila u suradnji s dozentom Gregorom Urbanom, inače koreptitorom na Gudačkom odjelu Musikuniversität Wien, koji se već odavno interesira za komorna dijela Dore Pejačević i njene pjesme koje je preko mene upoznao, a ja sam mu iz Zagreba donosila izdanja svih njenih nota. Gregor često zna naglašavati da bi povijest glazbe sasvim sigurno bila drugačija da je ženama bilo dozvoljeno javno djelovanje i skladanje.

Tako da je ovaj koncert osim umjetnički vrlo interesantan povijesno i sociološki! Na žalost, zbog Gregorove prezauzetosti – ove godine nismo uspjeli ostvariti zajedničku suradnju.”

Jasna Lovrinčević: Kakav ste imali pristup interpretaciji, odnosno s kakvim teškoćama ste se susreli? Koliko je za Vas izazov pjevati skladbe na neki način novootkrivene?”
Sandra Hraščanec Wigh: “Šest pjesama Luise Erdödy su nastale na tekstove renomiranih austrijskih pjesnika tog vremena i skladane su u duhu tog vremena s nekim neočekivanim harmonijskim rješenjima. Pjevački nisu zahtjevne i vrlo su pjevne. Teme su čežnja za izgubljenom srećom, priroda, nesretna i sretna zaljubljenost i umiranje.

Puno veći pjevački izazov su tri, od ukupno pet umjetničkih pjesama Lieder Wesendonck Richarda Wagnera koje stoje na programu. One su i tehnički i interpretacijski vrlo zahtjevne za pjevačicu. Posebnost moje izvedbe je da ih izvodim u izdanju za duboke glasove što se rjeđe može čuti na koncertima umjetničkih pjesama.

Te simfonijske pjesme su također zanimljive u više pogleda. Govore nam o fenomenu koji je kasnije Freud nazvao „sublimacija nagona“, opisuju izuzetno snažnu emociju i nadahnuće koje je usmjereno u literarno i glazbeno stvaralašto, a ljubavna veza kao takva ostaje ne izrealizirana. Pjesma Snovi poslužila su Wagneru za njegovu revolucionarnu operu Tristan i Isolde koja je zauvijek izmijenila svijet opere. To je stvarno veličanstvena glazba, koju je pokrenula velika emocija.

Uz te pjesme, odlično se nadovezuju pjesme Dore Pejačević na filozofske teme Karla Krausa i Friedricha Nietzschea u kombinaciji s jako romantičnom i pjevnom pjemom U lovu je sunce na mjesec i ljubavnom pjesmom Libeslied R. M. Rilkea. Tri Nietzscheove pjesme govore o usamljenosti, ali ne na negativan način. On smatra da je usamljenost nužna da bi čovjek nadvladao sve ružne stvari koje mu se kroz život događaju i ponovno našao mir i unutarnju ispunjenost. Govori i o usamljenoti u smrtnom času koja nas sve čeka i o kojoj bi tokom života pažljivo trebali razmišljati.

Zanimljiva poveznica je i da su Wagner i Nietzsche bili veliki prijatelji, a onda su se u svojim životnim stavovima razišli i postali protivnici, a i da je Dora Pejačević bila jedina u ono doba koja je uglazbila te Nietzcheove pjesme, jer je očito shvaćala njegovu filozofiju i poruku čovječanstvu. Također jedina je uglazbila i pjesme austrijkog mislioca Karla Krausa koje su također pisane vrlo simboličnim jezikom i nije ih lako interpretirati.”